Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-340/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, MŠE, izvjestiteljice i članice, MŠ, članice, u pravnoj stvari tužitelja BTA Hrvatska d.o.o., Velika Gorica, Ulica Rudolfa Fizira 21, OIB: 47916293380, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Stojan, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Jašaragić, Mamut & Stojan d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženice AŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zdravko Baburak, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr-70/2023-36 od 16. travnja 2025., u sjednici održanoj 2. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr-70/2023-36 od 16. travnja 2025. u stavku II. izreke.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Utvrđuje se da nije dopušten izvanredni otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 1. siječnja 2020. između tužitelja i tuženice, a koji otkaz je sadržan u Izjavi o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 13. rujna 2023.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.515,90 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.“
2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
I. Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom tužitelja od 15. prosinca 2023.
II. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 789,16 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“
2. Protiv presude u stavku II. izreke žali se tužitelj iz žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku /„Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. U žalbenom stadiju postupka sporno je da li su, kraj nesporne činjenice da je pravomoćno utvrđen nedopuštenim izvanredni otkaz kojeg je tuženica dala tuženiku 13. rujna 2023., ispunjene zakonske pretpostavke za naknadu štete, koju tužitelj potražuje od tuženice, kao posljedicu nezakonitog otkaza, odnosno činjenice da tuženica nije odradila otkazni rok (čl. 116. st. 3. Zakon o radu /„Narodne novine“, broj: 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22., u daljnjem tekstu: ZR-a)
6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).
7. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti zahtjeva za naknadu štete, na koje je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, radi čega u tom dijelu odluke nisu osnovani žalbeni razlozi pogrešno utvrđenog činjeničnog prava, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a).
8. Naime, na temelju mjerodavne odredbe čl. 116. st. 3. ZR-a, stranka ugovora o radu koja, u slučaju iz stavka 1. ovoga članka, izvanredno otkaže ugovor o radu, ima pravo od stranke koja je kriva za otkaz tražiti naknadu štete zbog neizvršenja ugovorom o radu preuzetih obveza.
9. U odnosu na odlučne činjenice za prosudbu osnovanosti zahtjeva tužitelja za naknadu štete kao posljedice nezakonitog otkaza ugovora o radu od tužiteljice i ne poštivanja odrađivanja otkaznog roka pošavši od utvrđenja:
-da je tuženica bila u radnom odnosu kod tužitelja, kao poslodavca na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. siječnja 2020., na radnom mjestu Kuhar II. te da je 13. rujna 2023. tuženica tužitelju otkazala Ugovor o radu Izjavom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu;
-da je tuženica kod tužitelja bila u neprekidnom radnom odnosu od 1. siječnja 2020. do 13. rujna 2023. pa bi, sukladno odredbi čl. 122. st. 1. toč. 3. ZR-a propisani otkazni rok za tuženicu u slučaju redovitog otkaza bio najmanje mjesec dana i dva tjedna, a imajući u vidu da je tuženica kod tužitelja bila u radnom odnosu dulje od dvije godine;
-da tužitelj tvrdi da je za njega postupanjem tuženice, koja nije odradila otkazni rok, nastala šteta na način da je došlo do poremećaja u procesu rada i u vidu povećanih troškova zbog naloženog prekovremenog rada ostalim zaposlenicima;
-da je tuženica bila raspoređena na radno mjesto kuhara u restoranu „[obrt]“ [adresa] u „zoni odlazaka“;
-da je se u tom restoranu hrana nije pripremala od početka, već se unaprijed pripremljena hrana (zamrznute pizze, hamburgeri i sl.) samo dovršavala za prodaju kupcima;
-da iako je tužitelj, u vremenu nakon što je tuženica dala izvanredni otkaz, naložio ostalim zaposlenicima prekovremeni rad, za tužitelja nije zbog toga nastala šteta, niti je do štete došlo uslijed poremećaja procesa rada na neki drugi način;
-da iz iskaza svjedoka ČŠ, ŽŠ i CŠ proizlazi da je prekovremeni rad kod tužitelja bio uobičajen i prije nego je tuženica dala otkaz, odnosno da su radnici tužitelja često radili više od osam sati dnevno, posebno u sezoni;
-da je nadalje kod tužitelja bilo uobičajeno da se organiziraju i zamjene za djelatnike koji koriste godišnji odmor na način da drugi djelatnici odrade prekovremeno i pokriju taj nedostatak radnika te da je bilo uobičajeno da tužitelj tijekom cijele godine zapošljava i studente;
-da tužitelj nije dokazao da je upravo zbog izvanrednog otkaza tuženice morao ostalim radnicima naložiti prekovremeni rad budući da je utvrđeno da je tužitelj zbog prirode posla i općenitog manjka ljudi i inače nalagao prekovremeni rad radnicima;
-da bi šteta u konkretnom slučaju, na način kako tužitelj istu opisuje, predstavljala razliku između plaće koju bi tuženica ostvarila da je odradila otkazni rok u trajanju od mjesec i dva tjedna i iznosa koji je tužitelj isplatio ostalim djelatnicima koji su radili prekovremeno kako bi nadomjestili svojim radom rad tuženice;
-da vještak Vatroslav Zovko, dipl. oec. u svom nalazu i mišljenju navodi kako bi tuženica u otkaznom roku ostvarila plaću od oko 1.500,00 eura, a tužitelj potražuje isplatu iznosa od 1.515,90 eura na ime naknade štete;
-da je odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje;
-da je odredbom čl. 1046. ZOO-a propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta);
pravilno je odlučio sud prvog stupnja na način da je odbio tužbeni zahtjev za naknadu štete to stoga što za postojanje odgovornosti za štetu, pretpostavke koje moraju biti kumulativno ispunjene su postojanje štete, štetne radnje, protupravnosti u postupanju i uzročno-posljedične veze između štetne radnje i nastale štete (teret dokaza tih pretpostavki je na tužitelju), a tužitelj nije dokazao da bi mu nastala šteta (umanjenje imovine ili sprečavanje njezinog povećanja) uslijed nalaganja drugim radnicima prekovremenog rada, odnosno da je drugim radnicima, koji su radili prekovremeno, za taj prekovremeni rad bio isplaćen veći iznos novca od onoga kojeg bi tuženica primila na ime plaće za vrijeme prekovremenog rada, pod pretpostavkom da su svi odrađeni prekovremeni sati bili odrađeni isključivo iz razloga što tuženica nije odradila otkazni rok, radi čega je došlo do manjka radne snage i potrebe drugačije organizacije rada, radi čega su žalbeni navodi tužitelja nemaju činjenično niti pravno uporište te kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu.
10. Na žalbene navode je još za dodati da nije sporno da je u konkretnom slučaju tuženica postupala protupravno, budući da je njezin izvanredni otkaz utvrđen nedopuštenim te da nije odradila otkazni rok, kojeg je bila dužna odraditi, ali uslijed takvom postupanja tuženice za tuženika nije nastala šteta, kao što je to naprijed pojašnjeno.
11. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe, jer s istom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a).
12. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci presude (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak II.).
U Zagrebu 2. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Slavica Garac
