Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-491/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur., kao predsjednice vijeća, te Gabriele Topić Kordej kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Suzane Radaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja protutuženika: 1. CZM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Odvjetničkom uredu Vučinić, odvjetnicima iz Rijeke i 2. mlt. CZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], C [adresa], zastupan po posebnoj skrbnici ĆZ, dipl. pravnici iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Rijeka, Drage Gervaisa 7, protiv tuženika protutužitelja ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], C [adresa], trenutno u Zatvoru u Rijeci, zastupan po punomoćnicima iz ZOU Poldan, Gatara, Vižintin, Komorski, Ilić, Fruk Morina, odvjetnicima iz Rijeke, radi razvoda braka sa maloljetnim djetetom, odlučujući o žalbama tuženika-protutužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-464/2022-53 od 30. srpnja 2024, u sjednici vijeća održanoj dana 2. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tuženika-protutužitelja podnesene 1. kolovoza 2024. i 12. kolovoza 2024. kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-464/2022-53 od 30. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkama

II., III., IV. i VI. izreke.

r i j e š i o  j e

I Odbijaju se žalbe tuženika-protutužitelja podnesene 1. kolovoza 2024. i 12. kolovoza 2024. kao neosnovane i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-464/2022-53 od 30. srpnja 2024.

II Odbacuju se žalbe tuženika-protutužitelja podnesene 1. kolovoza 2024. i 12. kolovoza 2024 protiv točke V. izreke presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-464/2022-53 od 30. srpnja 2024. kao nedopuštene.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je pod točkom I. izreke je razveden brak 1. tužiteljice protutuženice i tuženika protutužitelja

Pod točkom II. izreke je odlučeno da mlljt dijete živi s majkom, 1. tužiteljicom protutuženicom.

Pod točkom III. izreke je odlučeno o održavanju osobnih odnosa oca, tuženika protutužitelja s mlljt. djetetom.

Pod točkom IV. izreke je odlučeno o obvezi oca i visini uzdržavanja mlljt. djeteta. Pod točkom V. izreke je djelomično prihvaćen protutužbeni zahtjev kojim je 1. tužiteljici protutuženici naloženo isplatiti tuženiku protutužitelju troškove uzdržavanja zajedničkog mlljt. djeteta i mlljt. HZ kako je to pobliže navedeno u toj točki izreke.

Pod točkom VI. izreke je odbijen protutužbeni zahtjev u preostalom dijelu kojim je traženo da zajedničko mlljt. dijete stranaka živi s ocem koji će ostvarivati zajedničku roditeljsku skrb, o održavanju osobnih odnosa mlljt. djeteta s majkom, o obvezi majke i visini uzdržavanja za zajedničko mlljt. dijete stranaka i mlljt. NZ. Pod točkom VII. izreke je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Rješenjem suda prvoga stupnja je odbijen prijedlog tuženika protutužitelja za prekidom postupka do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka koji se pred ovim sudom vodi protiv tuženika radi počinjenja povrede djetetovih prava iz članka pod poslovnim brojem Kzd-7/2023.

3. Protiv točke II., III., IV., V. i VI. izreke navedene presude te protiv rješenja tuženik- protutužitelj (dalje: tuženik) je podnio žalbe od 1. kolovoza 2024. i 12. kolovoza 2024. zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15, 98/19, dalje: ObZ), uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalbe protiv presude i rješenja su djelomično neosnovane i djelomično nedopuštene.

5. U predmetnom postupku razveden je brak roditelja mlljt. djeteta, što nije niti sporno te je u tom dijelu prvostupanjska presuda pravomoćna.

6. U ovoj fazi žalbenog postupka sporna je po žalbama tuženika na presudu i rješenje kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev 1. tužiteljice protutuženice da mlljt. dijete živi s majkom, o osobnim odnosima mlljt. djeteta s ocem, te visina uzdržavanja mlljt, djeteta stranaka te odluka u dijelu u kojem je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika kojim zahtjeva samostalnu roditeljsku skrb, kao i odluka o odbijenom prijedlogu za prekid postupka. Također se presuda i rješenje osporavaju i iz razloga jer njome uopće nije odlučeno o roditeljskoj skrbi nad mlljt. djetetom. O navedenom zahtjevu odlučeno je donošenjem dopunske presude na način da će roditelji zajednički ostvarivati roditeljsku skrb nad svojim mlljt. djetetom i zajednički zastupani dijete u njegovim bitnim osobnim i imovinskim pravima.

7. Tuženik osporava odluku prvostupanjskog suda i u dijelu pod točkom V. izreke u kojem je prihvaćen njegov protutužbeni zahtjev za naknadu troškova uzdržavanja zajedničkog mlljt. djeteta stranaka i za uzdržavanje mlljt. HZ. Žalba u tom dijelu je neopuštena jer tuženik nema pravnog interesa podnositi žalbu protiv onog djela presude kojim je uspio u sporu.

8. Zato je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja temeljem odredbe čl. 358. st. 3. ZPP i čl. 366. ZPP.

9. Pobijanom prvostupanjskom presudom pravilno je odlučeno po zahtjevu tužiteljice protutuženice i o protutužbenom zahtjevu tuženika o stanovanju zajedničkog mlljt. djeteta stranaka i održavanju osobnih odnosa mlljt. djeteta s ocem, a koja odluka je utemeljena na prijedlogu nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad (dalje:Zavod). Navedeno iz razloga jer je prvostupanjski sud pravilno ocjenjeno da je prijedlog Zavoda u skladu s dobrobiti mlljt. djeteta vodeći pri tome računa i o tome da se otac nalazi u istražnom zatvoru zbog čega je spriječen u tome da mlljt. dijete živi s njim i održava osobne kontakte s mlljt. djetetom, osim telefonski dok ne izađe iz istražnog zatvora. Pri tome valja reći da je žalitelj tijekom prvostupanjskog postupka prigovorio prijedlogu nadležnog Zavoda po kojem prigovoru je Zavod dao očitovanje, a nakon toga žalitelj više nije iznosio prigovore na taj prijedlog. Stoga se u tim okolnostima ponovljeni prigovori na prijedlog Zavoda, koji je i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda u skladu s interesima mlljt. djeteta, ne mogu prihvatiti.

10. Suprotno žalbenim navodima pravilno je odlučeno i o visini uzdržavanja koje je tuženik dužan plaćati za zajedničko mlljt. dijete. Navedena odredba je u skladu s čl. 309., čl. 310. st. 1. i 2., čl. 311. i čl. 313. te čl. 314. i čl. 317. ObZ jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kupan iznos potreban za uzdržavanje mlljt djeteta s obzirom na njegov uzrast te životne troškove, a i mogućnosti oca kao obveznika uzdržavanja, odredivši mu obvezu u visini zakonskog minimuma za mjesečno uzdržavanje djeteta koje propisuje Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Stoga se suprotni žalbeni navodi neosnovani i ne mogu se prihvatiti.

11. Žalitelj u žalbi ističe i bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 9. i 14. ZPP za koju ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da je počinjena niti ispitujući pobijanu prvostupanjsku odluku po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), a niti po prigovorima žalitelja.

12. Zbog sveg navedenog je, na osnovi odredbe čl. 368. st. 1. ZPP ovom drugostupanjskom presudom valjalo žalbe tuženika odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu odluke o stanovanju, osobnim odnosima i uzdržavanju mlljt. CZ.

13. Također je pravilno odlučeno o zahtjevu tuženika protutužitelja u dijelu u kojem je odbijen njegov zahtjev za samostalnu roditeljsku skrb nad mlljt. djetetom. Sud će samo jednom roditelju povjeriti samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi za odlučivanje o zdravlju, obrazovanju i slobodnim aktivnostima djeteta, ako utvrdi da je kod drugog roditelja evidentna redukcija roditeljskih kapaciteta, osobito u dijelu preuzimanja svakodnevne skrbi o djetetu. Tu je odlučnu činjenicu dužan dokazati roditelj koji tvrdi da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, a to je u konkretnom slučaju izostalo.

14. Također je prvostupanjski sud pravilno odlučio i o verzijskom zahtjevu u dijelu u kojem je takav zahtjev tuženika odbijen preko dosuđenog iznosa.

15. Naime, odredbom čl. 287 st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj 103/15 i 98/19 - dalje: ObZ) propisano je da fizička ili pravna osoba koja nije bila dužna uzdržavati, a snosila je troškove uzdržavanja neke osobe, može tužbom tražiti naknadu tih troškova od onog koji je po ovome zakonu bio dužan davati uzdržavanje, ako su učinjeni troškovi bili opravdani. Prema stavku 2. osoba koja je podredno dužna davati uzdržavanje, a snosila je troškove uzdržavanja, ovlaštena je tražiti od osobe koja je prije nje bila dužna davati uzdržavanje naknadu onoga što je umjesto nje dala za uzdržavanje. Prema stavku 3. istog članka, pravo na naknadu za isplaćeno uzdržavanje iz stavka 1. ovoga članka odnosi se i na roditelje djeteta.

16. Iz navedene odredbe slijedi da pravo na naknadu troškova uzdržavanja (verzijski zahtjev) tuženik ima ukoliko su ispunjene pretpostavke iz spomenute zakonske odredbe tj. da po zakonu nije bio dužan davati uzdržavanje, a snosio je troškove uzdržavanja, da je tužiteljica po odredbama ObZ-a bila dužna davati uzdržavanje, te da su učinjeni troškovi bili opravdani.

17. Tuženik u žalbi uspoređuje visinu uzdržavanja za mlljt. CZ, koju je on prema presudi dužan plaćati, sa visinom naknade troškova uzdržavanja koja je njemu dosuđena na ime verzijskog zahtjeva. Navedeno je bez utjecaja na pravilnost prvostupanjske odluke jer odluka o visini verzijskog zahtjeva ovisi o opravdanim troškovima, a odluka o visini uzdržavanja mlljt. djeteta ovisi o potrebama djeteta i mogućnostima obveznika uzdržavanja, pa su u tom smislu takve odluke suda neusporedive.

18. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud odlučio i o prijedlogu za prekid postupka do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka koji se protiv tuženika vodi. Naime, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju nije bilo uvjeta da se postupak prekine jer ishod kaznenog postupka koji se protiv tuženika vodi zbog seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja mlljt. HZ, nije od značaja za ovaj postupak jer ne predstavlja prethodno pitanje odlučno za rješenje ovoga spora u kojem se odlučuje o stanovanju, osobnim odnosima i uzdržavanja mlljt. CZ.

19. Stoga je valjalo odlučiti temeljem čl. 380. st. 1. ZPP kao pod točkom I. izreke pobijanog rješenja.

20. Slijedom navedenog je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog drugostupanjske presude temeljem odredbe čl. 368. st. 1.. ZPP

U Zagrebu 2. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.