Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Zk-220/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovoga suda Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur., kao predsjednice vijeća, Gabriele Topić Kordej, kao sutkinje izvjestiteljice i Suzane Radaković, kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Matku Mamilović, odvjetniku iz Našica protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Stalnoj službi u Našicama, zamjenici općinskog državnog odvjetnika Mileni Holjevac radi ispravka pogrešnog upisa u zemljišnoj knjizi,odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P-224/2024-14 od 16. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P- 224/2024-14 od 16. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđen je pogrešan upis uknjižbe prava vlasništva na nekretninama pobliže opisanim u toj točki izreke, prema kojem upisu je tuženica Republika Hrvatska uknjižena kao vlasnica nekretnina te je pod točkom II. izreke naložen upis prava vlasništva na ime tužiteljice.
Pod točkom III. izreke utvrđen je pogrešan upis uknjižbe prava vlasništva na nekretninama pobliže opisanim u toj točki izreke prema kojem upisu je tuženica Republika Hrvatska uknjižena kao vlasnica nekretnina te je pod točkom IV. izreke naložen upis prava vlasništva na ime tužiteljice.
Pod točkom V. izreke utvrđen je pogrešan upis uknjižbe prava vlasništva na nekretninama pobliže opisanim u toj točki izreke prema kojem upisu je tuženica Republika Hrvatska uknjižena kao vlasnica nekretnina te je pod točkom VI. izreke naložen upis prava vlasništva na ime tužiteljice.
Pod točkom VII. izreke je tužiteljici dosuđen parnični trošak.
2. Protiv ove presude žali se tuženica pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, a podredno ukine i premet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Traži naknadu troška žalbenog postupka.
3. U odgovoru na žalbu se osporavaju žalbeni navodi tuženice te se predlaže žalba tuženice odbiti kao neosnovana.
4. Žalba je neosnovana.
5. Tužiteljica je podnijela tužbu za ispravak normiranu čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine, broj 63/19, 128/22 - dalje: ZZK-a koji se primjenjuje u ovom postupku obzirom je postupak započeo podnošenjem tužbe 23. srpnja 2022.) nakon što u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] njezini prigovori na raspravama za ispravak nije usvojen, te je upućena da svoje pravo vlasništva ostvaruje u parnici, koje tvrdi da je stekla nasljeđivanjem iza svog oca II, a on kupoprodajom od ranijih posjednika te da je u poštenom posjedu .
6. Tijekom prvostupanjskog postupka je u bitnome utvrđeno da su sporne nekretnine u naravi ribnjak, kuća za odmor, dvorište i nadstrešnica da su objekti izgrađeni na nekretninama legalizirani, da su nekretnine u isključivom posjedu tužiteljice i ranije njezinog oca te fizičkih osoba od kojih je otac stekao posjed od 1954. godine i da ih u posjedu nikada nitko nije smetao ili osporavao im pošten posjed. Posljedično navedenom tužiteljica tvrdi da je sama i putem prednika u kontinuiranom posjedu od 1954. godine do danas, dakle, preko 40 godina.
7. Temeljem navedenih utvrđenja prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev smatrajući dokazanim činjenice odlučne za stjecanje prava vlasništva dosjelošću temeljem odredbe čl. 159. st. 4. i čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV).
8. Suprotno žalbenim navodima, ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
9. Žaliteljica u bitnome navodi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno te pogrešno primijenjeno materijalno pravo tvrdeći da su nekretnine od 1934. upisane kao društveno vlasništvo, a potom vlasništvo žaliteljice te da je ostala upitna kakvoća posjeda tužiteljice. Žalbom se osporavaju i valjanost kupoprodajnih ugovora kojim su nekretnine prenošene jer prodavatelji nisu bili zemljišnoknjižni vlasnici, te se tvrdi da tim ugovorima nisu obuhvaćene sve sporne nekretnine kao i da nema dokaza da je tužiteljica stekla nekretnine nasljeđivanjem iza oca.
10. Žalbene tvrdnje da su nekretnine upisane kao društveno vlasništvo od 1934. ne proizlaze iz sadržaja provedenih dokaza. Ukoliko su nekretnine i bile upisane kao društveno vlasništvo to nije zapreka za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u nizu svojih odluka od kojih se izdvaja ona broj Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018. zauzeo slijedeće shvaćanje: „Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe 388. stavka 4. ZV nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“ Navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH utemeljeno je na odluci Europskog suda za ljudska prava u predmetu Č protiv Hrvatske (zahtjev br. 35298/04) od 11. lipnja 2009.
10.1. Nadalje, odredbom čl. 159. st. 4. ZV propisano je: Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.
10.2. Prvostupanjski sud je, iskazom tužiteljice i nekoliko svjedoka, koje je iskaze pravilno ocijenio kao istinite i vjerodostojne, utvrdio da je tužiteljica u posjedu nekretnina što sama što putem prednika od 1954. godine te da ih u tom posjedu nikada nitko nije ometao niti im posjed oduzimao.
10.3. Stoga, suprotno žalbenim navodima, iz navedenih utvrđenja slijedi zaključak da je posjed bio pošten, a tuženik nije dokazao suprotno, zbog čega je pravilan zaključak da je tužiteljica sama i putem prednika, svog oca, stekla pravo vlasništva nekretnina temeljem dosjelosti jer je u poštenom posjedu preko 40 godina. Utoliko su žalbeni navodi vezani za valjanost kupoprodajnih ugovora kojim je prednik tužiteljice stjecao nekretnine neodlučni jer tužiteljica ne tvrdi da je stekla vlasništvo temeljem tih pravnih poslova već temeljem dugogodišnjeg nesmetanog posjedovanja. Točna je tvrdnja žaliteljice da spisu ne prileže rješenje o nasljeđivanju kojim je tužiteljica predmetne nekretnine naslijedila od oca, međutim i to je neodlučno. Naime, kada je utvrđeno da su prednici tužiteljice u posjedu nekretnina od 1954., a da je otac umro 2015. (tako u činjeničnim navodima tužbe koji nisu sporni), tada je već njezin otac stekao pravo vlasništva temeljem dosjelosti sukladno odredbi čl. 159. st. 4. i čl. 160. ZV jer je još za njegova života istekao rok dosjedanja od 40 godina. Dosjelost je pravni institut koji se odnosi na stjecanje prava vlasništva na temelju neprekidnog posjeda nekretnine tijekom određenog vremenskog razdoblja, pri čemu se pretpostavlja da je posjed pošten, a dosjelost je originarni način stjecanja prava vlasništva, kod kojeg se vlasništvo stječe protekom vremena potrebnog za dosjelost. Činjenica da su nekretnine već bile u poštenom posjedu oca tužiteljice preko 40 godina, računajući od 1954. do dana smrti (2015.), dakle i prije nego li ih je tužiteljica naslijedila, opravdava zaključak prvostupanjskog suda o stjecanju prava vlasništva temeljem dosjelosti (čl. 159. i čl. 160. ZV).
11. Stoga je, suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tužiteljica na predmetnim nekretninama stekla pravo vlasništva dosjelošću, a na kojim nekretninama nitko drugi nije stavljao zahtjev za vlasništvom ili za kojim drugim stvarnim pravom, pri čemu činjenica da je tužena stekla vlasništvo temeljem zakonskih propisa ne može za tužiteljicu proizvesti gubitak prava vlasništva koje je stekla temeljem dosjelosti.
12. Time je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je pogrešan upis na predmetnim nekretninama i da je prigovor koji je istakla tužiteljica u tom postupku bio osnovan, zbog čega je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev kojim se ispravlja takav pogrešan upis na predmetnoj nekretnini i određuje upis vlasništva na ime tužiteljice.
13. Odluka o troškovima postupka nije obrazloženo pobijana pa ju ovaj sud nije posebno ni ispitivao imajući na umu sadržaj čl. 365. st. 2. ZPP prema kojem ovaj sud više ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti kada se radi o odluci o troškovima postupka te je odluka u tom dijelu potvrđena na temelju čl. 380. točka 2. ZPP.
14. Slijedom sveg navedenog je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Zagrebu 2. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.
