Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-91/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, ZLF, izvjestiteljice i ZL, članice, u pravnoj stvari tužitelja DL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Gracinu, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marko Gracin & Vatroslav Šego u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o. iz Zagreba, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, zastupanog po punomoćnici BL, dipl. iur. zaposlenoj kod tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1130/2022-23 od 27. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 2. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o. kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1130/2022- 23 od 27. studenog 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju bruto iznos od 6.157,74 EUR–a[1] (46.372,89 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.741,25 EUR–a (13.119,45 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 27. studenog 2023. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženik u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 4. srpnja 2023. (list 159-162 spisa) sukladno izračunu koji je dostavljen uz tuženikov podnesak od 17. travnja 2023. (list 153-155 spisa), da mu tuženik na ime razlike plaće koja je nastala zbog toga što je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2018. pa do 31. srpnja 2022. obračunavao i isplaćivao tužitelju plaću po koeficijentu složenosti poslova 2,20 umjesto po koeficijentu složenosti poslova 2,40, dakle po nižem koeficijentu, isplati bruto iznos od 6.157,74 EUR–a (46.372,89 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od 11. dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 EUR–a (13.185,38 kn).

5. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

6. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka, postupajući pritom u smislu odredbe iz čl. 8. ZPP–a, pravilno utvrdio u bitnom:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozač autobusa I u autobusnom pogonu [adresa] na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme i ugovora o radu na neodređeno vrijeme, s koeficijentom složenosti poslova 2,20,

- da je tuženik na platnim listama tužitelja naznačio da je tužiteljev koeficijent složenosti poslova 2,40, uz korektivni faktor koeficijenta -0,20, tako da je tužitelju u utuženom razdoblju plaća obračunavana i isplaćivana po koeficijentu složenosti poslova 2,20,

- da se tuženik na temelju ugovora o radu obvezao tužitelju isplaćivati plaću najkasnije 10. dana u mjesecu za izvršeni rad u prethodnom mjesecu,

- da je radno mjesto vozača autobusa kod tuženika organizirano kao rad u smjenama, što podrazumijeva da prilikom završetka smjene jednog vozača dolazi do izmjene vozača, tako da drugi vozač preuzima isti autobus i nastavlja ga voziti sve do završetka svoje smjene,

- da su sukladno Temeljnom kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu grada Zagreba iz veljače 2002. sva radna mjesta razvrstana u 10 grupa složenosti poslova, a da je radno mjesto vozač razvrstano u petu grupu složenosti, poslova, za koju je predviđen raspon koeficijenta složenosti poslova od 2,11 pa do 2,40,

- da su sukladno Pravilniku o radu Zagrebačkog holdinga d.o.o. iz studenog 2016. sva radna mjesta u Zagrebačkom holdingu d.o.o. razvrstana u 10 grupa složenosti poslova, a da je radno mjesto vozač razvrstano u petu grupu složenosti posla, za koju je predviđen raspon koeficijenta složenosti poslova od 2,11 pa do 2,40,

- da se sukladno Kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. iz prosinca 2019. sva radna mjesta kod tuženika razvrstavaju u četiri grupe složenosti, a da se radno mjesto vozač razvrstava u drugu grupu složenosti poslova, s predviđenim rasponom koeficijenta složenosti poslova od 2,01 pa do 3,00,

- da je za radno mjesto vozač autobusa I određen koeficijent složenosti poslova 2,20, da je za radno mjesto vozač autobusa II određen koeficijent složenosti poslova 2,30, a da je za radno mjesto vozač autobusa III određen koeficijent složenosti poslova 2,40,

- da iz iskaza tužitelja, kao i iz iskaza svjedoka RL, ŽL, ČL, FL, ŠL, CL i HL koji su kod tuženika zaposleni na radnom mjestu vozač autobusa III, proizlazi da ne postoji razlika u obavljanju poslova između radnih mjesta vozač autobusa I, vozač autobusa II i vozač autobusa III, već da se radi o potpuno istim poslovima koji se obavljaju u okviru tih radnih mjesta, odnosno da se vozači autobusa u svom radu često međusobno izmjenjuju i voze iste linije autobusa na istom autobusu.

7. Ovdje valja napomenuti da je tuženik, postupajući sukladno raspravnom rješenju prvostupanjskog suda od 21. ožujka 2023., uz podnesak od 17. travnja 2023. dostavio izračun razlike plaće za tužitelja koji predstavlja razliku između plaće obračunate po koeficijentu složenosti poslova 2,20 i plaće obračunate po koeficijentu složenosti poslova 2,40, nakon čega je tužitelj podneskom od 4. srpnja 2023. konačno postavio tužbeni zahtjev sukladno dostavljenom tuženikovom izračunu.

8. Prvostupanjski sud je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja donio (pobijanu) presudu kojom je pod točkom I. izreke prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja u bruto iznosu od 6.157,74 EUR–a (46.372,89 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, obrazlažući svoju odluku na sljedeći način:

- da se odredbe o jednakosti plaća iz čl. 91. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 – u daljnjem tekstu: ZR) ne odnose samo na jednakost plaća žena i muškaraca, već općenito i na jednakost plaća istih radnih mjesta,

- da se pod jednakom plaćom smatra osnovna ili minimalna plaća i sva druga davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad,

- da bi osnovna plaća za iste poslove koje obavljaju različiti radnici trebala biti ista, ako se isti posao obavlja u istim ili sličnim uvjetima,

- da, budući da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao isti posao u istim uvjetima te da je mogao zamijeniti bilo kojeg vozača autobusa kod tuženika koji je u tom razdoblju primao plaću prema većem koeficijentu složenosti poslova (2,40), nisu odlučni navodi tuženika da su kod tuženika Katalogom radnih mjesta po grupama složenosti poslova utvrđena radna mjesta vozač autobusa I, vozač autobusa II i vozač autobusa III,

- da odredbe o jednakosti plaća treba tumačiti ekstenzivno i na jednakost plaća radnika koji neovisno o nazivu radnog mjesta obavljaju iste poslove u istim uvjetima rada,

- da je tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužitelju u utuženom razdoblju neosnovano vršio korekciju koeficijenta složenosti poslova primjenom korektivnog faktora koeficijenta -0,20.

9. Uzimajući u obzir činjenično stanje koje je utvrđeno u ovom predmetu, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj osnovano od tuženika potražuje na ime razlike plaće bruto iznos od 6.157,74 EUR–a (46.372,89 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, ali iz drugih razloga.

10. Naime, prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, nije bilo mjesta primjeni odredaba iz čl. 91. ZR–a, budući da se navedenim odredbama regulira načelo jednakosti plaće žena i muškaraca, kao i situacije u kojima se to načelo primjenjuje, a što u ovom predmetu nije bio slučaj.

11.1. Nadalje, odredbom iz čl. 7. st. 1. ZR–a propisano je da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a da je radnik obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada osobno obavljati preuzeti posao.

11.2. Isto tako, odredbom iz čl. 90. st. 1. ZR–a propisano je da je plaća, u smislu ZR–a, primitak radnika koji poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad u određenom mjesecu, a odredbom iz čl. 90. st. 2. ZR–a propisano je da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću iz čl. 90. st. 1. ZR–a koju radnik ostvaruje prema propisanim, utvrđenim ili ugovorenim osnovama, odnosno mjerilima određenim posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

11.3. Sukladno odredbi iz čl. 92. st. 4. ZR–a, plaća, naknada plaće i ostali primici isplaćuju se u rokovima određenim kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu, a najkasnije petnaestog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec.

12.1. Iako je u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozač autobusa I, za koje je vrijedio koeficijent složenosti poslova 2,20, valja istaknuti da je tužitelj obavljao jednaki rad kao drugi radnici koji su u istom razdoblju bili zaposleni kod tuženika na radnom mjestu vozač autobusa III, za koje je vrijedio koeficijent složenosti poslova 2,40, slijedom čega je tuženik bio dužan obračunavati i isplaćivati tužitelju plaću upravo primjenom koeficijenta složenosti poslova 2,40.

12.2. S obzirom na to da je tuženik to propustio učiniti, tuženik je dužan isplatiti tužitelju razliku plaće koja je zbog toga nastala u ukupnom bruto iznosu od 6.157,74 EUR–a (46.372,89 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od 11. dana u mjesecu za prethodni mjesec, kao sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 7. st. 1., čl. 90. st. 1. i 2. i čl. 92. st. 4. ZR–a, u svezi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO).

13.1. Slijedom toga, neosnovani su žalbeni navodi tuženika, a u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev u tome dijelu.

13.2. Konkretno, tuženik neosnovano ističe da je tužitelju u utuženom razdoblju pravilno obračunavao i isplaćivao plaću primjenom koeficijenta složenosti poslova 2,20, koji je bio naveden u odredbama ugovora o radu koji su prethodno bili sklopljeni između tužitelja i tuženika, budući da je tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužitelju bio dužan primijeniti upravo koeficijent složenosti poslova 2,40, a kako je to prethodno detaljno obrazloženo.

13.3. Pri tome tuženiku valja ukazati da tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije tvrdio da je za radno mjesto vozač autobusa I određen koeficijent složenosti poslova 2,40, već da je taj koeficijent određen za radno mjesto vozač autobusa III.

14. Odluka prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka pod točkom II. izreke pobijane presude pravilna je i zakonita jer je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23 i 114/23) te čl. 29. st. 2. ZOO–a, u svezi čl. 151. st. 3., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 2. ZPP–a odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 2. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac