REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3215/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Mirko Budić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, OIB:92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kog zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-480/2024-3 od 5. prosinca 2024. kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4143/2021 od 9. veljače 2024., u sjednici održanoj 2. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-480/2024-3 od 5. prosinca 2024. u dijelu pod točkom I. izreke kojom je uvažena žalba tuženika te je presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4143/2021 od 9. veljače 2024. potvrđena u deklaratornom dijelu (točka I izreke), te u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 13.980,60 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče 28. lipnja 2011. pa do isplate (dio točke II izreke), a preinačena je u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 2.824,47 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tako da je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen, te je potvrđena u dijelu pod točkom III. izreke kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 3.632,66 eura sa zateznom kamatom, a preinačena je za iznos od 109,50 eura sa zateznom kamatom i u tom dijelu je zahtjev tužitelja za dosudu parničnog troška odbijen kao neosnovan. Prema stavku II izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica navodi da prijedlog podnosi protiv točke I. i točke II. izreke zbog pravnog pitanja:

"1. Ako banka kao tuženik u pojedinačnom potrošačkom sporu tvrdi i predlaže personalne i druge dokaze na okolnosti da tužitelj kao korisnik kredita nije potrošač, kao i na okolnosti da je u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nije utvrdila konkretnim formuliranim ili standardnim ugovorom) ipak dala odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze, je li zastara restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u postupku kolektivne zaštite potrošača, ili pak od dana utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju?".

3. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-4372/2021 i U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. uz tvrdnju da je shvaćanje zauzeto u pobijanoj nižestupanjskoj presudi suprotno shvaćanju iz navedenih odluka. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dopustiti podnošenje revizije u odnosu na postavljena pitanja.

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

5. Prijedlog je nedopušten.

6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer pobijana drugostupanjska presuda ne odstupa od pravnog shvaćanja ovog suda iz Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., a nije riječ o pitanjima o kojima bi trebalo preispitati sudsku praksu.

7. Stoga pitanje iz prijedloga tužiteljice za dopuštenje revizije nije važno za odluku o konkretnom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

8. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postupanje revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP riješio kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 2. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil