REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3229/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja OO, OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužitelja AO, OIB: [osobni identifikacijski broj], obojica iz [adresa], koje zastupa punomoćnike Hrvoje Jović, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženika 24 sata d.o.o. iz Zagreba, Oreškovićeva 6H/1, OIB: 78093047651, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Ladan, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2781/2023-2 od 18. ožujka 2025. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1500/2019-31 od 10. ožujka 2023., u sjednici održanoj 2. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2781/2023-2 od 18. ožujka 2025. se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2781/2023-2 od 18. ožujka 2025. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1500/2019-31 od 10. ožujka 2023.

1.1. U prijedlogu postavlja četiri pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni uz tvrdnju da je shvaćanje zauzeto u nižestupanjskoj presudi protivno pozitivnim propisima i dosadašnjoj sudskoj praksi, kako drugostupanjskih sudova, tako i revizijskog suda.

1.2. U opravdanju razloga važnosti postavljenih pitanja predlagatelj se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-458/2018 od 23. svibnja 2019., na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 1162/2019 od 13. studenog 2019., na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-4402/2021 od 5. ožujka 2024., na odluku Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4320/16 od 19. srpnja 2016., Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-999/17 od 8. svibnja 2018. te na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetima Axel Springer AG protiv Njemačke, zahtjev broj 48311/10 od 10 srpnja 2014. i A.B. protiv Švicarske, zahtjev broj 56925/08 od 1. srpnja 2014., uz tvrdnju da je shvaćanje nižestupanjskih presuda protivno shvaćanjima u navedenim odlukama.

1.3. Predlaže dopustiti podnošenje revizije u odnosu na postavljena pitanja te potražuje sastava prijedloga za dopuštenje revizije.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u odnosu na pitanja izneseni neodgovarajući razlozi važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer se radi o pitanjima koja su činjenične naravi i ovise o okolnostima svakog pojedinog slučaja, načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni.

3.1. Osim toga, iz prijedloga nije moguće nedvojbeno utvrditi zašto bi postavljena pitanja bila važna za odluku o ovom sporu, a osobito zašto bi rješenje istih pitanja bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, iz sadržaja postavljenih pitanja te navoda iznijetih u prijedlogu proizlazi da tuženik prijedlog podnosi ne zato jer smatra da bi odluka revizijskog suda bila važna za jedinstvenu primjenu prava ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, već isključivo zato što nije zadovoljan odlukom drugostupanjskog suda koja ne ide u njegovu korist.

3.2. Tvrdnje tuženika kojima pokušava dokazati osnovanost (ali ne i važnost) postavljenih pitanja se u potpunosti svodi na preispitivanje vlastitih, ranijih, navoda.

3.3. Pogrešno je i shvaćanje tuženika da su odluke, na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva, u opravdanju postavljenih pitanja usporedive s drugostupanjskom presudom u smislu da bi se radilo o pravnim pitanjima u kojima ona odstupa od prakse revizijskog suda ili da bi se radilo o neujednačenoj praksi viših sudova ili je suprotno praksi Europskog suda za ljudska prava. Naime, u svakom od tih predmeta na koje se poziva tuženik odluke o tužbenom zahtjevu obrazložene su specifičnim činjeničnim okolnostima s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnom slučaju. Naime, odluka u sporu o postavljenim pitanjima ovisi o načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni (kako je to naprijed navedeno), pa stoga te odluke ne daju značaj važnosti postavljenim pitanjima niti je pozivanjem na navedene odluke tuženica opravdala važnost postavljenih pitanja.

3.4. Imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koje u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmetom preispitivanja), shvaćanje suda izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da tuženik u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom.

3.5. Pri tome valja dodati u odnosu na prvo postavljeno pitanje da iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da tužitelj nije dokazao da su sporne informacije u odnosu na prvotužitelja točne, te da nisu utemeljene na točnim činjenicama odnosno na činjenicama za koje je autor imao dovoljno razloga povjerovati da su te informacije točne.

3.6. U odnosu na četvrto postavljeno pitanje polazi od pogrešne pretpostavke koja u ovom postupku nije ostvarena, jer se prvotužitelj prema utvrđenjima u ovom postupku obratio tuženiku sa zahtjevom za ispravak informacije.

4. S obzirom na izloženo valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja i riješiti kao u izreci rješenja.

Zagreb, 2. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil