Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split,Gundulićeva29a
Poslovni broj: Kžzd-25/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca ovoga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog VĐ, zbog kaznenog djela iz članka 158. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništava u Zadru, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovnog broja Kzd-34/2023 od 9. svibnja 2025., u sjednici 2. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, na način da se optuženi VĐ, zbog kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 2. KZ/11, za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 158. stavka 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
II. Na temelju članka 54. KZ/11 u kaznu zatvora na koju je optuženik osuđen uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 3. rujna 2022. do 3. listopada 2022.
III. U preostalom dijelu žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zadru odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Zadru pobijanom presudom optuženog VĐ proglasio je krivim zbog počinjenja kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 2. KZ/11 te je na temelju iste odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, nakon čega mu je na temelju članka 56. stavaka 1., 2. i 3. KZ/11 izrečena uvjetna osuda, na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti, ako optuženik u roku provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini kakvo novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora optuženiku će se uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od dana uhićenja 3. rujna 2022. do ukidanja istražnog zatvora 3. listopada 2022.
1.2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br.152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08), djelomično je prihvaćen imovinsko pravni zahtjev djeteta žrtve KĐ, postavljen po njezinoj opunomoćenici u visini od 2.680,00 Eur-a, što je optuženik dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude zakonskom zastupatelju djeteta žrtve, ĐĐ, dok se u preostalom dijelu, koji se odnosi na zakonske kamate, žrtva upućuje u parnicu.
1.3. Na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 naloženo je optuženom VĐ da žrtvi djetetu KĐ, i to putem zakonskog zastupatelja oca ĐĐ, naknadi štetu u visini od 2.680,00 Eur-a u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude.
1.4. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora osuđeniku koji bez opravdanog razloga, u roku koji mu je određen, ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri obveze navedene u članku 62. istog zakona ili ih teško ili uporno krši.
1.5. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 optuženi VĐ dužan je naknaditi trošak kaznenog postupka u visini od 1.711,98 Eur-a u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.
2. Protiv ove presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zadru (dalje u tekstu: državni odvjetnik) zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, odluke o uvjetnoj osudi i sigurnosnoj mjeri, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine, podredno da se preinači u odluci o kazni na način da se optuženiku "izreče bezuvjetna kazna zatvora u duljem trajanju od zakonskog minimuma, kao i sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana iz članka 70. KZ/11".
3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi VĐ, po branitelju mr. sc. Ivi Brkiću, odvjetniku u Zadru, u kojem se navodi kako je prvostupanjski sud pravilno vrednovao otegotne i olakotne okolnosti, na temelju čega je "donio odluku kojom će se postići specijalna prevencija".
4. Prije održavanja sjednice vijeća na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/0 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, kojeg je po obavljenom uvidu vratilo ovom sudu na daljnje postupanje.
5. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana.
6. U uvodu žalbe državni odvjetnik ističe kako presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, ali navodi kojima obrazlaže tu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, sadržajno se odnose na žalbenu osnovu odluke o uvjetnoj osudi. Zbog toga je prije svega trebalo ispitati prvostupanjsku presudu u povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti u suglasju s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08. Postupajući na takav način ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da prvostupanjski sud nije počinio kakvu povredu odredaba kaznenog postupka koja je propisana citiranom odredbom, niti je povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika.
7. Pobijajući presudu zbog odluke o uvjetnoj osudi državni odvjetnik u žalbi navodi kako "nije bilo uvjeta za izricanje uvjetne osude" jer da je prvostupanjski sud propustio prilikom odluke o kazni cijeniti kao otegotnu okolnost visok stupanj krivnje kod optuženika, okolnosti počinjenja kaznenog djela, da je podcijenio posljedice koje je pretrpjela žrtva dijete KĐ, a da je pogrešno, kao olakotnu okolnost, cijenio značaj optuženikovog kajanja i žaljenja zbog počinjenog djela, a precijenio okolnost što je optuženik prihvatio imovinsko pravni zahtjev žrtve.
7.1. Ocjenjujući istaknute navode žalbe utvrđeno je kako je prvostupanjski sud prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne kao olakotne okolnosti ispravno cijenio činjenicu što je optuženik neosuđivana osoba, što je izrazio žaljenje i prihvatio postavljeni imovinsko pravni zahtjev žrtve djeteta KĐ, ali im je pridao veći značaj nego što te okolnosti doista imaju. Isto tako kao otegotnu okolnost ispravno je prvostupanjski sud optuženiku cijenio posljedice počinjenog kaznenog djela s obzirom na psihičke smetnje kod djeteta žrtve koje su nastale nakon počinjenja kaznenog djela, no tu je okolnost prvostupanjski sud podcijenio. Isto tako, prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri nije vodio računa o jačini ugrožavanja odnosno povredi zaštićenog dobra, a to je seksualni i psihički integritet i pravilan duševni razvoj djece, kao što nije u dovoljnoj mjeri cijenio pobude zbog kojih je optuženik kazneno djelo počinio, a to je isključivo kako bi zadovoljio seksualni nagon. Što se tiče okolnosti pod kojima je kazneno djelo počinjeno, a to je da je optuženik grubo iskoristio prijateljstvo djeteta žrtve KĐ i njegove kćeri, sasvim ispravno državni odvjetnik u žalbi navodi kako je tu okolnost prvostupanjski sud neadekvatno vrednovao, kao što na odgovarajući način nije vrednovao ni optuženikov nekritički odnos prema počinjenom djelu na štetu djeteta žrtve starog svega trinaest godina. I konačno prvostupanjski sud nije na odgovarajući način cijenio posljedice koje su nastupile počinjenjem kaznenog djela, a to su traumatski simptomi koji prema mišljenju vještaka psihijatara i psihologa upućuju na kliničku značajnu prisutnost klasičnih posttraumatskih simptoma, koji se najčešće manifestiraju kroz povišenu autonomnu pobuđenost, ali povremeno i kroz depresivne simptome i oštećeno samopoimanje, a što su vještaci doveli u svezu s doživljenom predmetnom inkriminacijom. U odnosu na navode žalbe kako je prvostupanjski sud trebao kritički cijeniti optuženikove tvrdnje kako je žrtva odgovarala na njegove seksualno konotirane poruke, smatrajući to "zezanjem", a što ga je i potaknulo na inkriminirano postupanje, to se ipak ne može smatrati okolnošću koja bi bila otegotnog karaktera jer je pravo svakog optuženika da se brani na način za koji smatra da je za njega najpovoljniji.
7.2. Stoga sasvim ispravno državni odvjetnik u žalbi zaključuje kako uvjetna osuda u konkretnom slučaju nije primjerena vrsta kazne za optuženika i počinjeno djelo, zbog čega je valjalo u tom dijelu prihvatiti njegovu žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se optuženika osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Naime, upravo na ovaj način izrečena kazna zatvora primjerena je prije svega stupnju krivnje optuženika, pobudama iz kojih je kazneno djelo počinio, značaju otegotne okolnosti u odnosu na posljedice koje je počinjeno kazneno djelo izazvalo kod žrtve i to posebno u odnosu na pogoršanje psihičkog stanja žrtve djeteta KĐ. Međutim, isto tako izrečena kazna zatvora primjerena je i značaju olakotnih okolnosti, s obzirom da je optuženik do sada neosuđivana osoba i da je ipak izrazio žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela i prihvatio postavljeni imovinsko pravni zahtjev zakonskog zastupatelja žrtve KĐ, iz čega se zaključuje da će se svrha kažnjavanja ostvariti i kaznom zatvora propisanom u zakonskom minimumu u trajanju od 1 (jedne) godine.
8. Međutim, nije u pravu državni odvjetnik kada pobija presudu zbog odluke o sigurnosnoj mjeri iz članka 70. KZ/11, s obzirom da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka psihijatra dr. Darka Labure proizlazi da "bi se mogle preporučiti psihosocijalne mjere iz članka 70. KZ/11, radi otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela". Dakle, prema mišljenju vještaka proizlazi da u slučaju osuđujuće presude optuženiku se "može" izreći sigurnosna mjera iz članka 70. KZ/11, što znači da izricanje takve mjere nije nužno, a kako je ipak optuženik izražavajući žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela ujedno shvatio nedopuštenost svojeg postupanja, to prema stavu ovoga vijeća ne postoji opasnost od ponavljanja istog ili sličnog djela, a što je preduvjet za izricanje sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana iz članka 70. KZ/11. Zbog toga je u tom dijelu valjalo odbiti žalbu državnog odvjetnika i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu.
9. Slijedom obrazloženog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. i članka 486. stavka 1. ZKP/08.
Split, 2. rujna 2025.
Predsjednik vijeća za mladež
Neven Cambj
