REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-436/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Zrinka Bojanić, odvjetnica u Zagrebu, Metalčeva 5, protiv tuženika Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava, OIB 31982620821, sa sjedištem u Zagrebu, Prilaz Tomislava Špoljara 2, kojeg zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 116, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-641/2024-2 od 24. rujna 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskoga radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1264/2022-24 od 18. siječnja 2024., u sjednici održanoj 2. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tuženiku revizija protiv dijela točke I. izreke presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-641/2024-2 od 24. rujna 2024., kojim je odbijena kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskoga radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1264/2022-24 od 18. siječnja 2024. te tužitelju dosuđen iznos od 895,86 eura s pripadajućom zateznom kamatom zbog pravnog pitanja osnovanosti zahtjeva za isplatu regresa za godišnji odmor u okolnostima opravdanog udaljenja od obavljanja poslova u razdoblju od 2017. do 2021. godine
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-641/2024-2 od 24. rujna 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskoga radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1264/2022-24 od 18. siječnja 2024.
2. U prijedlogu su naznačena tri pravna pitanja za koje predlagatelj navodi da su važna za odluku u sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te je također istaknuta i nezakonitost kao razlog važnosti u vezi s pitanjem osnovanosti zahtjeva za isplatu regresa za godišnji odmor u okolnostima opravdanog udaljenja od obavljanja poslova (konkretno u razdoblju od 2017. do 2021.).
Naznačena pravna pitanje glase:
1) Može li tuženik, u ovome slučaju socijalno odgojna ustanova, materijalno financijski odgovarati za naknadu štete, odnosno isplatu obustavljenog dijela plaće, unatoč tome što u postupanju tuženika nema nikakve protupravnosti;
2) Može li tužitelj iz situacije u kojoj u kaznenom postupku nije odlučivano o njegovoj odgovornosti, već je kazneni postupak obustavljen zbog zastare, dakle, zbog zakonske beneficije zastare, crpsti daljnje koristi i naplaćivati obustavljeni dio plaće iako cijelo vrijeme obustave dijela plaće zaista nije radio;
3) Zašto za isplatu obustavljenog dijela plaće, odgovara i mora je platiti tuženik koji je cijelo vrijeme postupao lege artis i u skladu s de lege lata, a zastaru su omogućili Državno odvjetništvo i nadležni sud Republike Hrvatske te bi po načelu kauzaliteta za plaćanje obustave bili odgovorni upravo Državno odvjetništvo i nadležni sud to jest Republika Hrvatska?
2.1. U vezi s nezakonitošću kao razlogom važnosti u dijelu koji se odnosi na dosuđujući dio zahtjeva za isplatom regresa za godišnji odmor u vrijeme kada tužitelj zbog udaljenja od obavljanja posla nije radio, istaknuto je da u postupanju tuženika nije bilo nikakve protupravnosti, a tužitelj u kaznenom postupku nije oslobođen krivnje jer mu nije donesena oslobađajuća presuda, već je kazneni postupak koji se protiv njega vodio obustavljen zbog nastupa zastare.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22 i 153/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da su u odnosu na pitanje osnovanosti zahtjeva za isplatu regresa za godišnji odmor u okolnostima opravdanog udaljenja od obavljanja poslova, ostvarene pretpostavke za dopuštenje revizije jer nezakonitost pobijane odluke u tom dijelu u okolnostima konkretnog slučaja opravdava intervenciju najvišeg suda dopuštenjem revizije.
5. Naime, prema odredbi članka 385.a stavka 1. ZPP, Vrhovni će sud reviziju dopustiti samo onda ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Važno je pitanje pravni standard kojemu se značenje oblikuje u praksi Vrhovnog suda, a o takvom se pitanju može govoriti posebno ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena, ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu, ali i iz drugih mogućih razloga jer su razlozi važnosti za dopuštenje revizije u ZPP navedeni primjerice, a ne taksativno.
5.1. Nezakonitost revizijom pobijane odluke u pravilu nije odlučna za ocjenu sadržava li ona neko važno pitanje zbog kojeg bi reviziju trebalo dopustiti, osim ako je pobijana odluka očito nezakonita. Iako ovaj sud smatra da očitu nezakonitost pobijane odluke treba tumačiti vrlo restriktivno i ne dopuštati revizije u svim situacijama u kojima sud smatra da je pobijana odluka pogrešna (takvo je shvaćanje istaknuto i u domaćoj pravnoj doktrini, primjerice Đ, M., Revizija po dopuštenju, Organizator, 2023., str. 173, bilješke 758-759), konkretne okolnosti ovog slučaja opravdavaju intervenciju najvišeg suda zbog toga što je pobijana presuda u dosuđujućem dijelu u odnosu na zahtjev za isplatu regresa očito nezakonita. Naime, regres se u pravilu isplaćuje prije korištenja godišnjeg odmora, i to u svrhu pokrivanja troškova odmora. Tužitelj u razdoblju od 2017. do 2021. (na koje se razdoblje odnosi dosuđujući dio po ovoj osnovi) nije radio jer je bio udaljen od obavljanja poslova odgajatelja defektologa odlukom tuženika od 2. kolovoza 2016. zato što je protiv njega bio vođen kazneni postupak zbog četiri kaznena djela protiv spolne slobode – bludne radnje koji je postupak pravomoćno obustavljen 8. siječnja 2022. jer je nastupila zastara kaznenog progona za ta djela. Tuženik je odluku o udaljavanju tužitelja s posla donio jer je to njegova izravna obveza utemeljena na odredbi članka 106. stavaka 4., 5. i 7. Zakona o odgoju, obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“ broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14, 7/17, 68/18, 98/19,64/20, 151/22 i 156/23). U takvim okolnostima nema odgovornosti tuženika za nekorištenje godišnjeg odmora tužitelja.
5.2. Prema praksi revizijskog suda (odluke broj Rev-593/1995 od 22. listopada 1998., Revr-217/2018-2 od 11. ožujka 2020., Revr-1927/2014-2 od 18. studenoga 2015.), kada ne postoji odgovornost poslodavca za nekorištenje godišnjeg odmora radnika, a to je i slučaj kada odluka o privremenom udaljavanju radnika od obavljanja posla ne ovisi o volji poslodavca, već je donesena na temelju zakonske obveze poslodavca, tada nema odgovornosti poslodavca za nekorištenje godišnjeg odmora (drugačije je npr. u slučaju nezakonitog otkaza ugovora o radu).
9. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci na temelju odredbe članka 389.b stavka 3. u vezi s člankom 385.a stavka 1. ZPP. Što se tiče drugih naznačenih pitanja, čak i neovisno o presumpciji njihova povlačenja iz članka 389.b stavka 3. ZPP, uočava se da u odnosu na ta pitanja nisu navedeni razlozi važnosti.
Zagreb, 2. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
