REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-691/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marina Cvitko Tomić, odvjetnica u Labinu, protiv tuženice Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri , radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-55/2024-3 od 29. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-419/2021-48 od 25. rujna 2023., u sjednici vijeća, održanoj 2. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tužitelja u odnosu na prvo revizijom postavljeno pravno pitanje, kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se tužiteljeva revizija i ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-419/2021-48 od 25. rujna 2023., u točki VI te presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-55/2024-3 od 29. veljače 2024., u dijelu odluke o troškovima postupka te se za navedeno predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđena je djelomična ništavost ugovora o kreditu sklopljenog između parničnih stranaka i to u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu u cijelosti odbijen je kao neosnovan. Nadalje, sud prvog stupnja odbio je glavni tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tražena isplata iznosa od 15.671,73 eura / 118.078,62 kune s pripadajućim kamatama te je prihvatio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 8.731,87 eura / 65.790,27 kuna s pripadajućim kamatama. U preostalom dijelu eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu je odbijen. U točki VI izreke presude sud prvog stupnja je utvrdio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je tužiteljeva žalba te žalba tuženika i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-2972/2024-2 od 2. listopada 2024., dopuštena je revizija tužitelja protiv drugostupanjske presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-55/2024-3 od 29. veljače 2024., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda, zbog pravnih pitanja koja glase:

"1. Je li bez ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te ništetne valutne klauzule, kao bitnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, isti Ugovor o kreditu može opstati na pravnoj snazi odnosno radi li se o ništetnom Ugovoru o kreditu?

2. U slučaju kada sud prihvati jedan od eventualno kumuliranih zahtjeva postavljenih prema odredbi čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), ima li se uspjeh tužitelja u parnici smatrati potpunim te pripada li tužitelju u odnosu na priznati zahtjev pravo na naknadu troškova prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP?".

4. Tužitelj je zbog navedenih pravnih pitanja podnio reviziju protiv drugostupanjske presude sukladno odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže reviziju prihvatiti, drugostupanjsku presudu preinačiti te traži trošak podnošenja revizije.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji, na temelju odredbe čl. 391. st. 3. ZPP, stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

8. Predmet spora je glavni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu broj 9010901479 koji su stranke sklopile 15. prosinca 2005., te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa, potonje je i predmet eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva.

9. Prvostupanjski je sud u bitnom zaključio da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli nepoštene jer se o njima nije pojedinačno pregovaralo te su suprotno načelu savjesnosti i poštenja čime su uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tuženika kao potrošača, pa su zbog toga na osnovi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novineˮ 96/2003.) ništetne. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da su u vrijeme sklapanja ugovora ugovorne stranke postigle suglasnost o bitnim sastojcima ugovora o kreditu, odnosno o visini iznosa kredita, visini kamatne stope i visini obroka čijom otplatom se kredit treba vraćati te da je tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o kreditu bio suglasan s uvjetima povrata kredita prema početnim parametrima, odnosno početnoj kamatnoj stopi i tada važećem tečaju CHF, koje su mu okolnosti u vrijeme sklapanja ugovora i bile poznate. Zaključno se navodi kako imajući na umu sve utvrđeno kako ništetnost odredbe o promjenjivosti kamate stope i valutne klauzule ne znači i ništetnost cijelog ugovora o kreditu jer ugovor može opstati i bez tih odredbi pri čemu se visina stope zatezne kamate određuje prema početno ugovorenim kamatnim stopama i tečaju švicarskog franka u vrijeme sklapanja ugovora. Isto tako prvostupanjski sud navodi kako odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli nisu bile ni uvjet ugovora o kreditu ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Slijedom čega je utvrdio djelomičnu ništavost ugovora o kreditu, dok je uz utvrđenje da je nakon zaključenja predmetnog ugovora došlo do promjene kamatne stope jednostranim odlukama tuženika kao i zbog povećanja tečaja švicarskog franka, odlučio o dijelu glavnog i eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, a kojim je tražena isplate na ime preplaćenih iznosa.

9.1. Drugostupanjski je sud ocijenio da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda u bitnom navodeći da u situaciji kad su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi valutne klauzule ništetne, time nije ništetan i cijeli ugovor o kreditu, jer ugovor može opstati i bez tih odredbi pri čemu se stopa visine zatezne kamate određuje prema početnoj ugovorenoj kamatnoj stopi, a tečaj u švicarskim francima u vrijeme sklapanja konkretnog ugovora. Isto tako drugostupanjski je sud naveo kako ugovor o kreditu nema elemente zelenaškog ugovora pa nisu ispunjene pretpostavke iz članka 141. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 91/96, 112/99, 88/21, - dalje: ZOO) te kako je između ostalog u skladu s odredbom članka 105. stavak 1. te čl. 323. stavak 1. ZOO pravilno prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 8.731,87 eura / 65.790,27 kuna koji je istaknut kao podredni tužbeni zahtjev.

10. Tužitelj u revizijskom postupku ističe da su navedene ništetne odredbe ugovora bitni sastojci ugovora bez kojih ugovor ne može opstati.

10.1. Prvim naznačenim pravnim pitanjima tužitelj problematizira mogućnost ostanka na snazi ugovora o kreditu u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom banke i utvrđenja ništetnim odredba o valutnoj klauzuli u CHF.

11. Prvotno se napominje kako prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO, ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (čl. 324. st. 1. ZOO). Ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st. 2. čl. 324. ZOO).

11.1. Isto tako valja navesti da se ništetnost odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, makar u dijelu o kojem ovisi mogućnost njegove opstojnosti u cjelini, ne odnosi na bitne elemente ugovora o kreditu iz čl. 1022. st. 2. u vezi s čl. 1021. ZOO, a to su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Doduše, činjenica jest da odredbe kojima su ugovorene kamatna stopa i valutna klauzula jesu vezane uz uvjete vraćanja kredita, dakle uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Međutim, ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana, jednako kao što je valjana i ugovorna odredba o kunskom iznosu kojeg je tuženica kao banka stavila na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita, a ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli je i utvrđena upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen tih odredbi. Stoga predmetni Ugovor o kreditu, unatoč ništetnosti pojedinih odredbi, može opstati, pa su pravilno nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 21. i čl. 22., u vezi s čl. 322. st. 1. i čl. 324. st. 2. ZOO, kada je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora ocijenio neosnovanim.

11.2. Imajući na umu prvo postavljeno pitanje, valja napomenuti da shvaćanje drugostupanjskog suda u odnosu na postavljeno pitanje ne odstupa od shvaćanja ovog suda koje je izraženo u odlukama poslovni broj Rev-820/2023-3 od 23. travnja 2024., Rev-259/2022-3 od 9. listopada 2024., Rev-1165/2024 od 14. svibnja 2025.

11.3. Stoga odgovor na prvo postavljeno pitanje glasi:

Ugovor o kreditu može opstati i nije u cijelosti ništetan u slučaju ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pod uvjetom da je moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da one nisu postojale i da je time uspostavljena primjerena ravnoteža između zahtjeva za visokom razinom zaštite potrošača, s jedne stane, i zahtjeva za efikasnim funkcioniranjem tržišta i tržišnih sloboda, s druge strane.

12. U pogledu drugog pravnog pitanja prvenstveno je za obrazložiti da je drugostupanjski sud utvrdio pravilnom ocjenu prvostupanjskog suda kako su stranke djelomično uspjele u sporu u približno jednakim dijelovima pa se ima primijeniti odredba čl. 154. st. 4. ZPP.

12.1. Prilikom odlučivanja o reviziji tužitelja, a koja se odnosi na pitanje troškova postupka, prvenstveno je potrebno ocijeniti koji je uspjeh tužitelja u sporu, s obzirom na činjenicu da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja djelomično prihvatio glavni tužbeni zahtjev, a isto tako odlučivao je i o eventualno kumuliranom tužbenom na način da je i taj zahtjev u cijelosti prihvatio, dok je u izreci naznačio da u preostalom dijelu odbija eventualno kumulirani tužbeni zahtjev. Stoga je potrebno, u konkretnom slučaju prvenstveno utvrditi uspjeh tužitelja u sporu isti sagledavajući u kvalitativnom i kvantitativnom aspektu, imajući na umu da je tužitelj postavio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

12.2. Stoga u konkretnom slučaju nije razvidan uspjeh stranaka u sporu pa samim time nije jasan stav nižestupanjskih sudova da su stranke uspjele u sporu u približno jednakim dijelovima uslijed čega bi o troškovima postupka valjalo odlučiti temeljem odredbe čl. 154. st. 4. ZPP. Isto tako se navodi da sukladno odredbi čl. 154. st. 4. ZPP, ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka strana snosi svoje troškove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom odredbe čl. 156. st. 1. ovoga Zakona.

13. Stoga odgovor na drugo postavljeno pitanje glasi:

U slučaju kada sud prihvati jedan od eventualno kumuliranih zahtjeva postavljenih prema odredbi čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, no samo u pogledu onih parničnih radnji koje se odnose na dio tužbenoga zahtjeva s kojim je uspio (eventualno kumulirani tužbeni zahtjev) i za radnje koje su bile potrebne za odluku u tom smislu.

13.1. Takvo je pravno shvaćanje zauzeto i u rješenju ovoga suda poslovni broj Rev- 1172/2021-2 od 30. kolovoza 2022. kojim je reafirmirano pravno shvaćanje koje je revizijski sud izrazio u odluci poslovni broj Rev-172/2008 od 15. siječnja 2013.

14. No, kako je drugostupanjski sud zauzeo pogrešno pravno shvaćanje u vezi naknade parničnih troškova, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo kada je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

15. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa ni prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio visinu troškova tužitelja, nema uvjete za preinaku odluke o troškovima postupka, slijedom čega je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti obje nižestupanjske odluke u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ovoga rješenja.

16. O troškovima revizijskog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP, kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 2. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug