Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split,Gundulićeva29a

Poslovni broj: Kž-348/2023-8

U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ABC, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18, dalje u tekstu: KZ/11),odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovnog broja K-27/2020-40 od 19. listopada 2022., u javnoj sjednici održanoj u nazočnosti zamjenice branitelja optuženika, Lovrenke Franceschi, odvjetnice u Splitu, 2. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog AB kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Velikoj Gorici osporavanom presudom proglasio je krivim optuženog AB zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 pa je na temelju te odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Potom na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti, ako navedeni u roku provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17,126/19,130/20, 84/22 – dalje u tekstu: ZKP/08-22) naloženo je optuženiku platiti troškove kaznenog postupka u iznosu paušala od 500,00 kuna/67,00 Eur-a u roku od mjesec dana od izvršnosti presude.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi AB po branitelju Veljku Miljeviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Miljević&partneri j.t.d. sa sjedištem u [adresa] zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se optuženika oslobodi optužbe, podredno da se ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ujedno u žalbi je zatraženo da se optuženik i njegov branitelj obavijeste o sjednici drugostupanjskog vijeća.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je u suglasju s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08-22 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu koje ga je potom vratilo ovom sudu na daljnje postupanje.

5. Na sjednicu vijeća nisu pristupili uredno obaviješteni optuženi AB, Županijska državna odvjetnica u Splitu, a niti koji od njezinih zamjenika, dok je pristupila zamjenica branitelja optuženika Lovrenka Franceschi odvjetnica u Splitu, koja je u spis priložila i zamjensku punomoć. Stoga je sjednica vijeća održana u odsutnosti optuženika i državnog odvjetnika u suglasju s člankom 475. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17,126/19, 130/20, 84/22, 36/24 i 75/25 – dalje u tekstu: ZKP/08).

6. Zamjenica branitelja optuženika na sjednici vijeća iznijela je najvažnije dijelove žalbe te je predložila da se prvostupanjska presuda preinači na način da se optuženika oslobodi optužbe odnosno da se ukine prvostupanjska presuda i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.

7. Žalba optuženog AB nije osnovana.

8. Optuženik pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 7. ZKP/08 smatrajući kako je izmjenom optužnice ovlaštenog tužitelja "izbačena iz činjeničnog opisa oznaka oštećenika kao djeteta te je shodno tome i promijenjen zakonski opis djela iz kvalificiranog u osnovni oblik". Međutim, da iz izreke prvostupanjske presude proizlazi kako je "naslovljeni sud preuzeo činjenični opis kaznenog djela iz optužnice od 30. rujna 2019., a zakonski opis djela iz izmijenjene optužnice od 15. veljače 2022.", stoga da prvostupanjski sud nije potpuno riješio predmet optužbe.

8.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu povodom istaknutih žalbenih navoda ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud u potpunosti riješio predmet optužbe, slijedom čega nije ni počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 7. ZKP/08. Naime, izmijenjenom optužnicom optuženik se tereti da bi počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 i to na način da bi optuženik drugome tj. KZ ozbiljno prijetio da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, označavajući to kazneno djelo kao ono iz članka 139. stavka 2. KZ/11. Upravo je prvostupanjskom presudom optuženik proglašen krivim za ono kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret tako izmijenjenom optužnicom, koje je počinio upravo u vremenu i na način kako se tereti pa je tako potpuno riješen predmet optužbe.

8.2. To što je prvostupanjski sud u činjeničnom opisu naglasio kako je žrtva KZ "dijete", bez naznake godine rođenja i bez pravnog opisa koji bi odgovarao pravnoj oznaci kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 4. KZ/11, ni u kom slučaju ne znači da optužba državnog odvjetnika nije u potpunosti riješena.

9. Na istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka optuženik nadovezuje i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, smatrajući kako je izreka presude sama sebi proturječna i da je proturječna svojem obrazloženju. Optuženik u žalbi navodi kako je u činjeničnom opisu kaznenog djela za koje je pobijanom presudom proglašen krivim navedeno kako je žrtva "dijete", što da bi impliciralo da bi optuženika trebalo "suditi za kvalificirani oblik djela, dok iz obrazloženja pobijane presude i zakonskog opisa djela iz izreke proizlazi da se radi o osnovnom obliku kaznenog djela prijetnje".

9.1. Bez obzira što je u činjeničnom opisu kaznenog djela u izreci pobijane presude žrtva KZ označen kao „dijete", bez da je navedena godina njegovog rođenja, ne čini izreku presude do te mjere nerazumljivom da se ne bi mogla ispitati jer je ipak, unatoč naznaci da bi žrtva bila "dijete" činjenični opis u suglasju s pravnim opisom i pravnom oznakom djela i u potpunosti je u suglasju sa svim razlozima presude.

10. Nije u pravu optuženik niti kada pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08, pogotovo što paušalno navodi kako mu je "teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje, konkretno u aspektu prava na obrazloženu sudsku odluku“ jer je prvostupanjski sud o svim odlučnim činjenicama dao sasvim dostatne, jasne i neproturječne razloge. Osim toga time što prvostupanjski sud nije prihvatio dokazne prijedlog optuženika da se neposredno ispita žrtva KZ na raspravi nije mu narušeno načelo jednakosti oružja, prije svega što je žrtva KZ ispitan na dokaznom ročištu koje je proveo sudac istrage Županijskog suda u Velikoj Gorici 30. rujna 2019. kojoj je nazočio tada osumnjičeni CD, nije došlo do povrede načela jednakosti oružja stranaka. Zbog svega navedenog stav je ovog drugostupanjskog suda kako tijekom postupka optuženiku nije teško povrijeđeno pravo na obranu, a kako to neutemeljeno ističe u svojoj žalbi.

11. Nadalje optuženik pobija presudu i zbog žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja smatrajući kako je "ostalo nedokazano" da nepoznati broj s kojeg je muška osoba prijetila žrtvi KZ pripada upravo optuženiku, a tim više što je žrtva u svojem iskazu navela kako ne zna s kojeg telefonskog broja je zaprimio prijetnje. Međutim žrtva opisujući inkriminirani događaj iskazao je kako je sestri posudio SIM-karticu svojeg mobitela, a koju mu je potom ona vratila, a kako se optuženik "zaljubio u njegovu sestru K s kojom se potom viđao" i nakon što mu je sestra vratila SIM-karticu optuženik je na broj mobitela koji odgovara toj kartici, nazivao njegovu sestru. U tim prigodama da ga je znao vrijeđati, a 21. srpnja 2019. mu je i prijetio kako će mu propucati glavu TT-icom i devetkom da će ga sačekati na početku ulice, da mu jebe mater krvavu i oca mrtvog, da će ubit tu kurvu“, iz kojeg iskaza proizlazi kako je žrtva po glasu prepoznala da osoba koja ga vrijeđa i koja mu prijeti je optuženik. Stoga prijedlog optuženika da je trebalo provesti "informatičku provjeru kojom bi se ustanovilo s kojim brojem se služio optuženik, a s kojim brojem mobitela žrtva, nije prihvatljiv s obzirom da je iskaz KZ u bitnome potkrijepljen i iskazom svjedokinje FZ, a djelomično i iskazom svjedoka BZ.

11.1. Neutemeljeno optuženik u žalbi navodi kako su iskazi svjedokinje FZ i svjedoka BZ međusobno proturječni jer gubi iz vida kako nepodudarnosti u njihovim iskazima, u odnosu na okolnosti koje nisu od odlučnog značaja, ne dovode u pitanje pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu. Naime, oboje svjedoka o dolasku žrtve u kuću FZ, u bitnim okolnostima su istovjetno iskazivali, a njihovi iskazi ipak su u bitnoj podudarnosti su s iskazom žrtve. Isto tako u žalbeni se navodi kako je "arbitaran zaključak suda" da je notorna činjenica da slušalica mobilnog uređaja može emitirati zvuk takve jačine da je glasno upućen govor moguće čuti i na većoj udaljenosti od neposredne koja podrazumijeva kontakt uha i slušalice uslijed čega da takva okolnost ukazuje na sumnju u vjerodostojnost iskaza svjedoka FZ i BZ. Ovakav žalbeni navod nije doveo u sumnju zaključak prvostupanjskog suda o vjerodostojnosti iskaza tih svjedoka, ne samo iz razloga koji su već navedeni u ovoj presudi, već i stoga što tijekom postupka nije utvrđena ni jedna jedina okolnost zbog koje bi svjedokinja FZ i svjedok BZ lažno teretili optuženika.

11.2. Stoga je sasvim ispravno prvostupanjski sud zaključio kako je optuženik postupio na način pobliže opisan u činjeničnom opisu u izreci prvostupanjske presude pa je na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje utemeljeno primijenio kazneni zakon kada je optuženika kao brojivog počinitelja, koji je postupao s izravnom namjerom, bez postojanja i jednog ispričavajućeg razloga proglasio krivim. Zbog toga ne stoji ni žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona.

12. Optuženik je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog žalbenih osnova povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja, a koja prema odredbi članka 478. ZKP/08 u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni odnosno uvjetnoj osudi. Zbog toga je ovaj drugostupanjski sud i u tom dijelu ispitao prvostupanjsku presudu te je zaključio kako je odluka prvostupanjskog suda o vrsti i mjeri izrečene kazne sasvim osnovana.

12.1. Naime, po stavu ovog drugostupanjskog suda kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci na koju je optuženik osuđen, u potpunosti je primjerena svim konkretnim okolnostima počinjenog kaznenog djela, nastupjelim posljedicama, budući da je žrtva zbog upućenih prijetnji bila uzrujana i uplašena, zbog čega se i obratio za svojevrsnu pomoć FZ, a isto tako primjerena je i stupnju ugroze kaznenim djelom zaštićenog dobra. Prvostupanjski sud je ispravno i na odgovarajući način optuženiku kao olakotnu okolnost cijenio njegovu raniju neosuđivanost te primjerno držanje tijekom trajanja cjelog postupka, dok ispravno nije utvrdio ni jednu otegotnu okolnost. Upravo zbog značaja olakotnih okolnosti u odnosu na izostanak ijedne otegotne okolnosti primjereno je bilo optuženiku izreći uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od 1 (jedne) godine, a čime će se u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. Stav je i ovog drugostupanjskog suda kako blažim kažnjavanjem optuženika,se ne bi ostvarila svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.

13. Kako su navodi žalbe optuženog AB neosnovani, a nije utvrđeno postojanje ni jedne povrede zakona koje su propisane člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08 tako je tu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u suglasju s člankom 482. ZKP/08.

Split, 2. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj