Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2513/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Matić kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević kao suca izvjestitelja i članice vijeća i Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Mamula, odvjetniku iz Karlovca protiv tuženika HEINEKEN HRVATSKA d.o.o. Karlovac, Dubovac 22, OIB: 26057862389 zastupanog po punomoćniku Nikoli Bošković-Slivonja, odvjetniku iz Zagreba, Ulica kneza Borne 18, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-409/2024-9 od dana 28. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 2. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-409/2024-9 od dana 28. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-409/2024-9 od dana 28. veljače 2025.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak plaćene sudske pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu od 165,91 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku HEINEKEN HRVATSKA d.o.o., OIB: 26057862389 [adresa], da tužitelju OČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime materijalne štete radi izgubljene zarade isplati novčani iznos od 125.323,00 EUR zajedno za zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 29.05.2024. god. kao dana obraćanja tuženiku, po stopi od 7,50%, pa do isplate, a u slučaju promjene po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućom polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku HEINEKEN HRVATSKA d.o.o., OIB: 26057862389 [adresa], da tužitelju OČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi ovim postupkom prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 7,50% tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a u slučaju promjene po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućom polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe".

II. Nalaže se tužitelju OČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platež tuženiku HEINEKEN HRVATSKA d.o.o., OIB: 26057862389 Dubovac troškova ovog parničnog postupka isplatom iznosa od 625,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 28. veljače 2025. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

1.2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"Odbacuje se tužba na ime materijalne štete radi izgubljene zarade za razdoblje od siječnja 2011. do siječnja 2012. godine."

2. Protiv navedene presude i rješenja žali se tužitelj iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže žalbu usvojiti

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19,80/22 i 155/23 - dalje: ZPP), a na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP). Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana prvostupanjska presuda nema nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka pobijane presude je razumljiva i nije u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju, tako da nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

6. Između stranaka nije sporno:

- da je pravomoćnom i ovršnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P- 414/2011 od 15. veljače 2013. tužitelj OČ iz [adresa] , odbijen s tužbenim zahtjevom protiv prednika tuženika Karlovačka pivovara d.o.o. [adresa] na utvrđenje da nije dopušten izvanredni otkaz Ugovora o radu br. 03/2011 od 4. siječnja 2011. kojim je otkazan Ugovor o radu tužitelju zaključen 2. siječnja 2006., s danom dostave te odluke i za vraćanje na rad na posao radnog mjesta skladištara koji je obavljao prije izvanrednog otkazivanja Ugovora o radu, te je odbijen sa zahtjevom za isplatu bruto plaće za razdoblje od siječnja 2011. do siječnja 2012. u ukupnom iznosu od 86.144,33 kn s kamatom na pojedine mjesečne iznose od dospijeća pa do isplate,

- da je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda posl.br. K-342/2017 od 21. listopada 2021. godine optuženi OČ, OIB [osobni identifikacijski broj] oslobođen optužbe na temelju čl. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku da bi dana 20. prosinca 2010., kao skladištar u T.D. Karlovačka pivovara d.o.o., prema prethodnom dogovoru, a u cilju stjecanja nepripadne imovinske koristi na štetu Karlovačke pivovare d.o.o., s IČ, vlasnikom [obrt], koji je svojim kamionom reg. br. [registarska oznaka] vršio prijevoz prazne ambalaže za pivo iz skladišta trgovačkog društva Rab Komerc d.o.o. u Selcu, do skladišta Karlovačke pivovare d.o.o. u [adresa], te je po dolasku u [adresa] u dogovoru sa OČ, skladištaru HČ predočio dostavnicu broj P-229354 od 20. prosinca 2010. od Rab Komerc d.o.o. na koju je okrivljeni OČ, pored ostale ambalaže, naknadno dopisao količinu od 52 bačve od 30 litara i 48 bačvi od 50 litara, a koje nisu bile natovarene u skladištu Trgovačkog društva Rab Komerc d.o.o., te se nisu fizički nalazile na kamionu vlasništvo IČ, time da vrijednost upisanih bačava iznosi 50.000,00 kuna, dakle, s namjerom započeo ali nije dovršio da s ciljem da sebi ili drugome pribave protupravnu imovinsku korist pokušao dovesti drugoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navesti da na štetu imovine Karlovačke pivovare d.o.o. nešto učini, te u poslovnu ispravu unio neistinite podatke, pa da bi time počinio kaznena djela protiv imovine – prijevarom, opisano u čl. 224. st. 1. i 4. a u svezi čl. 33. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - u daljnjem tekstu KZ/97),, a kažnjiva po stavku 4. istog zakonskog propisa, te ujedno protiv vjerodostojnosti isprava - krivotvorenjem službene isprave, opisano i kažnjivo po članku 312. stavku 1. KZ/97.

7. U predmetnoj pravnoj stvari tužitelj potražuje od tuženika kao sljednika bivšeg poslodavca naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade u razdoblju od siječnja 2011. do 1. siječnja 2024.u ukupnom iznosu od 125.32,00 Eur sa zateznom kamatom od 29. svibnja 2024., kao dana obraćanja tuženiku u mirnom postupku.

8. Odluku prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud, ali ne iz razloga u njoj navedenih.

9. Naime, opće pretpostavke odgovornosti za štetu su subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika i šteta, uzročno-posljedična veza između štetne radnje i štete te protupravnost (da je štetna radnja protivna nekom pravnom propisu ili je štetna radnja počinjena krivnjom štetnika) Teret dokaza o postojanju ovih pretpostavki je na oštećeniku, dok je, obzirom na načelo presumirane krivnje, teret dokaza o nepostojanju krivnje na štetniku.

10. S obzirom da je o tome je li postupanje tuženika vezano uz donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju bilo zakonito i pravilno pravomoćno odlučeno u sudskom postupku i to upravo u onom kojeg je inicirao sam tužitelj sa zahtjevom da se ta odluka proglasi nedopuštenom i bez pravnog učinka i kada je tako postavljeni tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen kao neosnovan odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju je pravilna i zakonita i obvezuje parnične stranke tog i ovog postupka, za zaključiti je da u postupanju prednika tuženika, ma kako ono u konačnici donošenjem pravomoćne oslobađajuće presude u kaznenom postupku koji se vodio protiv tužitelja bilo tegobno za tužitelja nije bilo nezakonitosti i protupravnosti, a time ni pretpostavke za odštetnu odgovornost tuženika kao bivšeg poslodavca u predmetnoj pravnoj stvari radi naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade u promatranom razdoblju

11. Budući da pravomoćna sudska odluka o dopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu obvezuje stranke tog spora i sudove, ona određuje granice radnopravnog statusa i svih prava tužitelja iz radnog odnosa kod tuženika, čiji učinci se eventualno mogu staviti izvan pravne snage isključivo putem izvanrednih pravnih lijekova, a donošenjem (druge) oslobađajuće odluke u kaznenom postupku za kazneno djelo u povodu kojeg je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu ne mogu se automatizmom otklanjati učinci pravomoćne presude o dopuštenosti i zakonitosti izvanrednog otkaza ugovora o radu tužitelju poslovni broj P-414/2011 i mijenjati radnopravni status tužitelja kod tuženika niti ta oslobađajuća presuda predstavlja prethodno pitanje u ovoj pravnoj stvari.

12. Stoga tužitelj, vlastitom ocjenom izvedenih dokaza, te iznošenjem osobnih pravnih shvaćanja, nije doveo u sumnju pravilnost prvostupanjske presude.

13. Kako je tužitelj presudom broj P-414/11 od 15. veljače 2013. pravomoćno odbijen sa tužbenim zahtjevom radi isplate bruto plaće za razdoblje od siječnja 2011. do siječnja 2012. pravilno je prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 333 st. 2 ZPP u tom dijelu odbacio tužbu.

14. Slijedom izloženog, s obzirom da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za odštetnu odgovornost tuženika kao bivšeg poslodavca tužitelja za naknadu utužene imovinske štete zbog izgubljene zarade u daljnjem utuženom do 1. siječnja 2024. to su žalbeni navodi vezani uz izneseni prigovor zastare u cijelosti neodlučni za ishod ovog spornog odnosa među strankama.

15. Stoga, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude sukladno čl. 368. st. 1. ZPP-a.

16. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita budući da ovaj sud drugog stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava, kada se radi o odluci o troškovima postupka, više ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP) zakonitost odluke suda prvog stupnja o troškovima postupka pod stavkom II izreke pobijane presude nije dovedena u sumnju.

17. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu jer taj trošak u smislu čl. 155. ZPP nije bio potreban, ali kako je tuženik sudsku pristojbu na odgovor na žalbu tužitelja u iznosu od 165,91 eur platio 27. ožujka 2025. to mu je tužitelj koji nije uspio s podnesenom žalbom taj trošak dužan naknaditi.

U Zagrebu, 2. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić