Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ob-330/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vedranu Medakoviću, univ.spec.iur., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice i predlagateljice osiguranja GM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Mariji Martinez Ostroški, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika i protivnika osiguranja IM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Vjekoslavu Jaklinu, odvjetniku iz Varaždina, uz sudjelovanje mlt. JM, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. LM, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupanih po posebnoj skrbnici NM, djelatnici Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Varaždin, Kapucinski trg 5, radi privremene mjere, odlučujući o žalbi tužiteljice i predlagateljice osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P Ob-244/2025-11 od 2. srpnja 2025., dana 2. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i predlagateljice osiguranja GM kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P Ob- 244/2025-11 od 2. srpnja 2025., u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja je radi zaštite prava i interesa maloljetne djece, određena privremena mjera na način da je pod točkom I. izreke naloženo SM da za uzdržavanje mlljt. ZM, doprinosi iznos od 250,00 eura počevši od dana donošenja rješenja pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, najkasnije do 15. u mjesecu za tekući mjesec, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, uplatom na tekući račun majke odnosno tužiteljice. Pod točkom II. izreke je naloženo SM doprinositi za uzdržavanje mlljt. LM također iznos od 250,00 eura pod istovjetnim uvjetima. Pod točkom III. izreke je odbijena tužiteljica - predlagateljica osiguranja sa preostalim dijelom zahtjeva iznad dosuđenog pod točkom I. i II. izreke odnosno do zatraženog iznosa od 290,00 eura mjesečno. Točkom IV. izreke je određeno da će privremena mjera trajati do pravomoćnog okončanja parničnog postupka pod poslovnim brojem: P Ob-244/2025 ili do drugačije odluke suda, dok je točkom V. izreke utvrđeno da tijek roka za žalbu niti žalba ne odgađaju provedbu privremene mjere.
2. Protiv navedenog rješenja pod točkom III. izreke žali se tužiteljica - predlagateljica osiguranja iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), u svezi s odredbom čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 103/15, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023 – dalje: ObZ) uz prijedlog preinačiti pobijano rješenje na način da se obveže protivnika osiguranja da plaća iznos uzdržavanja od 290,00 eura za svako dijete, a podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, drugostupanjski sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP u svezi s čl. 346. ObZ na koje povrede pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Sud prvog stupnja temeljem prijedloga za donošenjem privremene mjere radi uzdržavanja, utvrđuje da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za određivanjem takve mjere, propisane odredbama čl. 538. st. 1. i 2. ObZ-a i čl. 539. st. 1. ObZ-a, te određuje privremenu mjeru kojom tuženika i protivnika osiguranja obvezuje doprinositi primjereni iznos od 250,00 EUR mjesečno, za mlt. JM i iznos od 250,00 EUR za mlt. LM, do konačne odluke suda.
6. Žaliteljica žalbenim navodima osporava odluku prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je odbijena sa dijelom zatraženog iznosa preko 250,00 eura u odnosu na svakog tužitelja ( do 290,00 eura ), ističući kako ukupno zatraženi novčani iznos od 290,00 eura predstavlja zakonski minimum uzdržavanja za dijete, pa da je sud prvog stupnja bez odgovarajućeg obrazloženja i suprotno zakonu, dosudio niži iznos od zakonskog minimuma pri čemu nije utvrdio potrebe djece.
7. Tako izneseni navodi žalitelja nisu osnovani te ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke u osporenom dijelu kao niti pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja na temelju kojeg je donesena takva odluka.
8. Naime, sud prvog stupnja je, polazeći od izvedenih dokaza u vidu materijalne dokumentacije koja uključuje obračunske isprave za isplatu naknade plaće ( str. 37. do 40 spisa), te navode i iskaze stranaka saslušanih na ročištu 24. lipnja 2025., a primjenom odredbe čl. 309. ObZ-a u pogledu utvrđivanja ukupnih materijalnih potreba djece, uvažavajući pri tome i ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja u pogledu prihoda, imovnog stanja i mogućnosti stjecanja zarade ( čl. 313. ObZ-a ) te primjenom odredbe čl. 314. ObZ-a kao i Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine" broj: 75/2025: dalje. Odluka), odredio privremenu mjeru smatrajući dosuđeni novčani iznos od po 250,00 EUR mjesečno za svako dijete, u konkretnim okolnostima primjerenim.
9. U odnosu na primjerenost dosuđenog iznosa, sud prvog stupnja pravilno i po stavu ovog drugostupanjskog suda, cijeni dob maloljetne djece kao i njihove ukupne materijalne potrebe s jedne strane, te s druge strane ukupne mogućnosti tuženika kao roditelja obveznika uzdržavanja u pogledu prihoda, imovnog stanja i mogućnosti stjecanja zarade.
10. U tom smislu je provedenim postupkom utvrđeno da mlt. G ima 16 godina, da ima mjesečne potrebe oko 200-300 EUR za hranu, oko 100 EUR za higijenu, šišanje i slično, za odjeću od 100-300 EUR ovisno o potrebama, da boluje od alergija i ima potrebu za lijekovima oko 20,00 EUR mjesečno, te da mu je otac davao džeparac u iznosu od 30,00 EUR tjedno. Mlt. I ima 14 godina, slične potrebe kao i G, što znači oko 200,00-300,00 EUR za hranu, za higijenu oko 100,00 EUR, za odjeću 100-300 EUR, pri čemu boluje od psorijaze, pa na ime lijekova troši oko 50,00 EUR mjesečno, a redovito odlazi i na instrukcije iz matematike koje koštaju oko 60,00 EUR mjesečno.
11. U odnosu na protivnika osiguranja sud prvog stupnja je utvrdio da je isti radio u inozemstvu tj. Njemačkoj, gdje je primao veću plaću i mogao djeci više priuštiti, da bi potom 2025. godine završio u istražnom zatvoru u kojem se nalazio 4 mjeseca i iz kojega je izašao 24. svibnja 2025., i gdje je primao 100,00 EUR mjesečno. Iz dostavljenih platnih lista sud prvog stupnja je utvrdio da je protustranka još za travanj 2025. primila naknadu plaće u iznosu od 1.165,00 EUR-a, da bi sada trenutno bila nezaposlena.
12. Polazeći od takvih okolnosti i dosuđivanjem uzdržavanja u mjesečnom iznos od po 250,00 Eura za svakog od dvoje zajedničke maloljetne djece, ukopno 500,00 Eura, u iznosu nižem od minimalno predviđenog Odlukom za dijete starosti od 13 do 18 godina, sud prvog stupnja, suprotno navodima žalbe, nije postupio protivno zakonu i interesima zaštite djece.
13. Naime, odredbom čl. 314. st. 3. točka 1. ObZ-a, na koju se sud prvog stupnja pravilno pozvao, je propisano da iznimno od stavka 2. toga članka, potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje se mogu utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manjem od jedne polovice zakonskog minimuma, ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece. Kako se u konkretnom slučaju obveza uzdržavanja odnosi na dvoje djece, to je prvostupanjski sud pravilno, uvažavajući ostale okolnosti slučaja, dosudio obvezu uzdržavanja u mjesečnom iznos od po 250,00 Eura za svako od djeteta.
14. Pri tome valja naglasiti da privremena mjera predstavlja pravni institut koji omogućuje osiguranje prava ili interesa stranke u obiteljsko pravnoj stvari do donošenja konačne odluke u postupku, što znači da je riječ o odluci privremenog karaktera kojom se ne prejudicira odluka o glavnoj stvari.
15. Slijedom svega navedenog, kako nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi s odredbom čl. 346. ObZ, žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje te odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 2. rujna 2025.
Sudac
Vedran Medaković
