REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-12/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Ivan Šalina i Božo Vrkić, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, sa sjedištem u Zagrebu, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnica Marija Vujasin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Radnička cesta 47, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-728/2023-3 od 30. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskoga suda u Zadru poslovni broj P-513/2021 od 2. listopada 2023., u sjednici održanoj 2. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.

III. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Stranke su podnijele prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-728/2023-3 od 30. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskoga suda u Zadru poslovni broj P-513/2021 od 2. listopada 2023. Prijedlog podnose zbog pravnih pitanja za koja navode da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tuženik prijedlog ujedno podnosi i zbog povrede temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje, prava na jednakost svih pred zakonom te prava na djelotvoran pravni lijek, zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda na koju se tuženik već pozivao u drugostupanjskom postupku.

2. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije, pozivom na odredbu članka 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), naznačuje dva pravna pitanja koja glase:

„1) Može li bez ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te ništetne valutne klauzule, kao bitnih odredbi Ugovora o kreditu, predmetni Ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika odnosno ništetnog predmeta tj. valute te djelomično cijene odnosno kamata, opstati odnosno radi li se o ništetnom Ugovoru o kreditu;

2) Je li županijski sud dužan cijeniti i uzeti u obzir sve navode stranaka odnosno činjenice na temelju kojih stranka ukazuje na osnovanost svojeg zahtjeva?“

2.1. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije, pozivom na odredbu članka 385.a stavka 1. ZPP, naznačuje šest pravnih pitanja koja glase:

"1) Je li tužba tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača (''Udruga Potrošač''), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe članka 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05);

2) Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope;

3) Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF;

4) Je li potrošač koji je po struci ekonomist te zaposlenik banke obuhvaćene kolektivnim presudama, u vrijeme sklapanja potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF „prosječni potrošač“ koji ne raspolaže stručnim znanjem u smislu presude Visokog Trgovačkog suda RH pod poslovni broj Pž 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.;

odnosno

Je li činjenica da je potrošač po struci ekonomist te zaposlenik banke obuhvaćene kolektivnim presudama, u vrijeme sklapanja potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF od utjecaja na procjenu jasnoće, razumljivosti i uočljivosti u pogledu ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF te ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope, a sve u smislu odredbe članka 84. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003);

odnosno

Je li činjenica da je potrošač po struci ekonomist te zaposlenik banke obuhvaćene kolektivnim presudama, u vrijeme sklapanja potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF od utjecaja na procjenu značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača u pogledu ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF te ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope, a sve u smislu odredbe članka 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03);

5) Protivi li se članku 154. Zakona o parničnom postupku utvrđenje da potrošaču, u sporovima u kojima nastupa kao tužitelj, u cijelosti pripadaju troškovi parničnog postupka neovisno o tome što je odbijen s glavnim tužbenim zahtjevom odnosno nije u cijelosti uspio u sporu, pri čemu je nastala šteta za tuženika;

odnosno

Predstavlja li djelomičan neuspjeh tužitelja u sporu kada je odbijen u povodu glavnog tužbenog zahtjeva, razmjerni uspjeh tuženika u sporu, a koji je potrebno uzeti u obzir prilikom odmjeravanja troškova parničnog postupka u smislu članka 154. Zakona o parničnom postupku;

6) Postoji li bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. Zakona o parničnom postupku kada sud nije rješenjem odlučio o manifestacijskom zahtjevu tužitelja istaknutom u stupnjevitoj tužbi iz članka 186.b stavak 2. i 3. Zakona o parničnom postupku, već je isključivo naložio polaganje računa, podnošenje pregleda imovine i obveza ili davanje podataka, te pritom onemogućio pravo na žalbu tuženiku, odnosno tuženiku nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom?"

2.2. Tužitelj smatra da su naznačena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kao razloge važnosti se poziva na nepodudarnost shvaćanja izraženih u pobijanoj odluci sa shvaćanjima izraženim u odluci Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, broj Gž-115/2020 od 17. rujna 2020., odluci revizijskog suda broj Gzz-105/02-2, Rev-907/02 od 27. veljače 2003. te odlukama Suda Europske unije broj C-118/17 i C-260/18.

2.3. Tuženik kao razlog važnosti uz odnosu na prvo naznačeno pitanje navodi nepodudarnost shvaćanja izraženih u pobijanoj odluci sa shvaćanjima izraženim u odluci Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6858/16-2 od 21. veljače 2017. U odnosu na drugo naznačeno pitanje predlagatelj navodi kako o istome ne postoji praksa revizijskog suda, dok se u odnosu na treće naznačeno pitanje poziva na različita shvaćanja izražena u odlukama Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-460/2022 od 9. svibnja 2022. i Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1996/2019 od 14. rujna 2020. U odnosu na četvrto naznačeno pitanje predlagatelj se poziva na odluku Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-193/2020 od 24. ožujka 2020. U odnosu na peto naznačeno pitanje poziva se na različita shvaćanja izražena u odlukama Županijskog suda u Rijeci broj Gž-30/2024-5 od 3. svibnja 2024., Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-919/2024-3 od 7. listopada 2024. te Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-319/2020 od 5. srpnja 2022., dok se u odnosu na šesto naznačeno pitanje poziva na odluku Županijskog suda u Varaždinu Gž-1334/2020-2 od 30. studenog 2020., odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4004/2023-2 i dr., te na odluku revizijskog suda broj Rev-677/2021-2 od 2. veljače 2022.

3. U odnosu na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je podnio odgovor, kojim predlaže istog odbaciti, uz naknadu troškova tuženiku.

4. U odnosu na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije:

4.1. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te kao takva ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda. U konkretnom slučaju pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovoga suda broj Rev-820/23 od 23. travnja 20245., Rev-259/22 od 9. listopada 2024. i Rev-239/25 od 26. ožujka 2025. Nadalje, drugostupanjski je sud svoju odluku valjano i dostatno obrazložio, iznoseći pri tome jasnu ocjenu o pravilnosti utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu djelomične ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu, u dijelu odredbe o valutnoj klauzuli.

5. Slijedom navedenog, u odnosu na naznačena pitanja, prijedlog je tužitelja valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. ZPP i riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja

6. U odnosu na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije:

6.1. U odnosu na prvo naznačeno pitanje kojim tuženik problematizira prekid tijeka zastare, kao i u odnosu na treće naznačeno pitanje kojim tuženik problematizira nastanak obveze plaćanja zateznih kamata na iznose stečene bez osnove, pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev- 3142/18-2 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.

6.2. U odnosu na drugo naznačeno pitanje kojim tuženik problematizira kamatnu stopu valja odgovoriti kako pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovoga suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019., Rev- 308/2022-2 od 19. travnja 2022. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.

6.3. U odnosu na četvrto naznačeno pitanje, valja odgovoriti kako nižestupanjski sudovi u pobijanim odlukama glede istog nisu izrazili pravno shvaćanje, radi čega to pitanje ne može biti niti predmetom revizijskog postupka.

6.4. U odnosu na peto naznačeno pitanje kojim predlagatelj problematizira odluku o naknadi troškova postupka, vezano uz ocjenu uspjeha u sporu u slučaju prihvaćanja eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, odnosno neprihvaćanja glavnog tužbenog zahtjeva, valja odgovoriti kako odluka nižestupanjskih sudova u konkretnom slučaju ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev-172/2008-2 od 15. siječnja 2013., Rev-1172/2021-2 od 30. kolovoza 2022. i Rev-1471/2024-2 od 17. travnja 2025.

6.5. U odnosu na šesto naznačeno pitanje valja odgovoriti kako je u konkretnom slučaju po provedenom vještačenju tužitelj određeno postavio tužbeni zahtjev za isplatom, čime je odustao od postavljenog manifestacijskog zahtjeva, a o postavljenom tužbenom zahtjevu je u cijelosti odlučeno, pa stoga postavljeno pitanje nije pravno pitanje važno za odluku o sporu.

6.6. U takvim okolnostima naznačena pitanja tuženika ne mogu osnovano biti temelj za ujednačavanje sudske prakse, pa time ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, slijedom čega je, u odnosu na naznačena pitanja, prijedlog tuženika valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. ZPP i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

7. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim ni da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženika, a presude nižestupanjskih sudova su jasno i dostatno obrazložene. Slijedom navedenog se donesene presude ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Nadalje, tuženik je na raspolaganju imao žalbu, kojim se pravnim lijekom i koristio, a sama činjenica što nije uspio u sporu ne čini to pravno sredstvo nedjelotvornim.

8. Stoga, kada tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava na pravično suđenje, na jednakost svih pred zakonom te na djelotvoran pravni lijek, zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, njegov je prijedlog u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 4. ZPP i riješiti kao u točki III. izreke ovog rješenja.

9. Tuženiku nisu dosuđeni traženi troškovi na ime odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP). Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke rješenja.

Zagreb, 2. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil