Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-299/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ND, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tužiteljice NDŠ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivan Đurinac Vuković, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv tuženika ZD, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jelena Demetrović, odvjetnica u Slavonskom Brodu, radi roditeljske skrbi i uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P Ob-335/2023- 50 od 22. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 2. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P Ob-335/2023-50 od 22. svibnja 2025., u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje toč. II. rješenja sadržanog u istoj prvostupanjskoj presudi.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem je odlučeno:

„I. Tuženik ZD iz [adresa], dužan je isplatiti tužiteljici NDŠ iz [adresa] naknadu za uskraćeno uzdržavanje za razdoblje od 1. siječnja 2007. do 31. listopada 2023. iznos od 20.200,00 € (slovima: dvadesettiusćadvjestoeura) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki mjesečni iznos naknade od 100,00 €, počevši od 1. u mjesecu za prethodni mjesec u razdoblju od 1. veljače 2007. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5%-tnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za 3%-tna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5%-tnih poena i od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3%-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Tuženik ZD iz [adresa], dužan je plaćati zakonsko uzdržavanje tužiteljici NDŠ iz [adresa] u iznosu od 223,46 € (slovima: dvjestodvadesettrieuraičetrdesetšestcenti) mjesečno, počevši od 17. studenog 2023. dok za to budu postojali zakonski uvjeti, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki dospjeli, a neplaćeni iznos uzdržavanja, računajući od dospijeća svakog iznosa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3%-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana. III Tužiteljica NDŠ iz [adresa] odbija se s neosnovanim dijelom tužbenog zahtjeva na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje u iznosu od 8.300,00 € sa zakonskom zateznom kamatom.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica ND iz [adresa] povukla tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Maloljetna VD, OIB: [osobni identifikacijski broj], N [adresa], rođena dana **.**.2006. nastavit će živjeti sa majkom ND, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi Vlatka [adresa], a majka ND ostvaruje samostalnu roditeljsku skrbi kod donošenja odluka o odgoju, obrazovanju, zdravlju, liječenju, ishođenju osobnih dokumenata i promjeni prebivališta i boravišta mlt. NDŠ."

II. Tuženik ZD dužan je tužiteljici NDŠ naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 €, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 22. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3%-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Tužiteljica NDŠ iz [adresa] odbija se s neosnovanim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 375,00 €.“

2. Protiv dijela prvostupanjske presude pod toč. I. i II. izreke, te odluke o troškovima postupka sadržane u toč. II. izreke rješenja sadržanog u istoj presudi žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda i rješenje u tom pobijanom dijelu preinače u skladu s navodima žalbe, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev 2. tužiteljice za isplatom naknade za uskraćeno uzdržavanje od tuženika kao njezina oca za razdoblje od 1. siječnja 2007. do 31. listopada 2023., te zahtjev za uzdržavanje od podnošenja tužbe pa nadalje.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredni čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

7. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnome proizlazi:

- da je 2. tužiteljica rođena **.**.2006. i da je postala punoljetna 12. prosinca 2024. i da su 1. tužiteljica i tuženik njezini roditelji;

- da 2. tužiteljica od rođenja živi s majkom koja ju uzdržava;

- da tuženik nikada nije stanovao u istom kućanstvu s tužiteljicama, niti je plaćao uzdržavanje za 2. tužiteljicu;

- da je odredbom čl. 289. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20 i 156/23 – dalje: ObZ) propisano da roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava, pa do podnošenja tužbe;

- da je tužiteljica svoj zahtjev za naknadu uskraćenog uzdržavanja postavila u vrijeme dok je bila maloljetna (tužbu podnijela 17. studenog 2023.) i dok je trajalo roditeljsko pravo tuženika, zbog čega to potraživanje nije u zastari, jer prema odredbi čl. 235. toč. 2. ObZ zastarijevanje ne teče između roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo;

- da je 2. tužiteljica učenica 4. razreda srednje Medicinske škole u [adresa], ima zdravstvenih problema (alergije i anksiozno depresivni poremećaj) od kojih se liječi i njezine mjesečne potrebe za prehranom, odjećom, obućom, brigom za zdravlje, izvanškolskim aktivnostima iznose mjesečno oko 400,00 EUR;

- da je 1. tužiteljica bila zaposlena kao stomatolog u Domu zdravlja u [adresa] od 2007. do 2024., a sada ima privatnu stomatološku ordinaciju;

- da je tuženik otac još četvero djece rođene u braku s pokojnom suprugom koja je umrla 2003. godine kada su djeca bila u dobi od 4 do 12 godina i koje je uzdržavao do njihove punoljetnosti;

- da se od 2007. do 2012. bavio ugostiteljstvom i imao svoj kafić u Sibinju u kojemu je zarađivao oko 1.500,00 EUR mjesečno, potom je radio u Našica cementu i još nekim firmama gdje je zarađivao oko 398,17 EUR mjesečno, a od 2014. do srpnja 2023. je radio u Njemačkoj, gdje se i preselio i tamo zarađivao do 1.600,00 EUR mjesečno, a nakon toga je s osnova osiguranja primao mjesečni iznos od 1.300,00 EUR, te sada čeka odlazak u mirovinu;

- da tuženik i 1. tužiteljica nikada nisu živjeli u izvanbračnoj zajednici, niti su ikada zajedno stanovali zajedno i imali ekonomsku zajednicu.

8. Polazeći od prednjih utvrđenja i činjenice da tuženik za 2. tužiteljicu kao svoje maloljetno dijete od njezina rođenja **.**.2007. do 31. listopada 2024. (ukupno 202 mjeseca) nije plaćao uzdržavanje, prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 289. st. 1. ObZ obvezao tuženika da 2. tužiteljici isplati naknadu za uskraćeno uzdržavanje u iznosu od 100,00 EUR mjesečno za razdoblje od 1. siječnja 2007. do 31. listopada 2023., ili ukupno 20.200,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, dok je preostali zahtijevani iznos odbio kao neosnovan. Nadalje je primjenom odredbi čl. 281., 290., 306., 307. i 313. obvezao tuženika da počevši od dana podnošenja tužbe 17. studenog 2023. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti doprinosi za uzdržavanje mjesečni iznos od 223,46 EUR mjesečno. Ujedno je rješenjem povučen tužbeni zahtjev 1. tužiteljice da maloljetna 2. tužiteljica stanuje s njom i da samostalno ostvaruje roditeljsku skrb kod odluka o odgoju, obrazovanju, zdravlju, liječenju, ishođenju osobnih dokumenata i promjeni prebivališta i boravišta mlt. NDŠ.

9. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

10. Suprotno navodima žalbe pobijana presuda ima jasne i valjane razloge u pogledu aktivne legitimacije 2. tužiteljice vezano za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu za uskraćeno uzdržavanje, jer je u smislu odredbe čl. 289. st. 1. ObZ ovlaštenik potraživanja naknade za uskraćeno uzdržavanje maloljetno dijete s kojim roditelj ne stanuje i za kojega nije plaćao uzdržavanje, te je taj roditelj dužan isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe. U konkretnom slučaju 2. tužiteljica je tužbu podnijela u vrijeme dok je bila maloljetna protiv tuženika, kao svoga oca s kojim ne stanuje i koji nije plaćao uzdržavanje za nju u utuženom razdoblju. Pritom je potpuno pogrešno pozivanje žalitelja na odredbu čl. 287. ObZ, jer se ona odnosi na verzijski zahtjev, kao i tvrdnje tuženika da naknadu za uskraćeno uzdržavanje može potraživati samo majka.

11. Pravilnom je primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 235. toč. 2. ZOO otklonjen kao neosnovan prigovor zastare koji je tuženik isticao tijekom postupka u odnosu na zahtjev za naknadu uskraćenog uzdržavanja. Budući da prema navedenoj zakonskoj odredbi zastara ne teče između roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo, a 2. tužiteljica je tužbu podnijela 17. studenog 2023. kada je bila maloljetna, dakle za vrijeme trajanja roditeljskog prava i dok je još trajao zastoj zastare, to predmetno potraživanje nije u zastari.

12. Valja žalitelju ukazati da odredba čl. 289. st. 3. ObZ koja propisuje da pravo na naknadu za uskraćeno uzdržavanje zastarijeva za vrijeme od pet godina od dana nastanka obveze nije u koliziji sa odredbom čl. 235. toč. 2. ZOO, kako je to pravilno i zaključio sud prvog stupnja, jer zastoj zastarijevanja ne ovisi o bilo kakvoj drugoj činjenici osim postojanja roditeljskog prava. Stoga je tom odredbom određen zastoj zastarijevanja bez obzira na faktično stanje odnosa između roditelja i djece, jer je jedino odlučno da zastarijevanje (petogodišnji rok iz čl. 289. st. 3 ObZ) ne teče dok traje roditeljsko pravo i da zastoj traje sve dok traje i roditeljsko pravo.

13. Odluka o uzdržavanju 2. tužiteljice pod toč. II. izreke pravilna je i zakonita i temelji se na pravilnoj primjeni materijalnog prava iz odredbi čl. 306., 307., 310 i i 313. ObZ, time da je prvostupanjski sud uvažavajući dob 2. tužiteljice, njezine ukupne materijalne potrebe prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja i skrbi o zdravlju, kao i imovinske prilike i ukupne mogućnosti oca kao roditelja obveznika uzdržavanja, pravilno utvrdio ukupni mjesečni iznos sredstava potrebnih za njezino uzdržavanje, te obvezao tuženika da joj plaća uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 223,46 EUR počevši od dana podnošenja tužbe 17. studenog 2023. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Žalbeni navodi tuženika da je visina mjesečnog iznosa uzdržavanja previsoko određena nisu osnovani, jer su tuženikova ostala djeca već postala punoljetna i isti sada ima samo zakonsku obvezu uzdržavanja 2. tužiteljice, time da je dosuđeni mjesečni iznos uzdržavanja nešto niži od minimalnog mjesečnog iznosa uzdržavanja koji je dužan plaćati roditelj koji ne stanuje s djetetom u iznosu os 252,56 EUR za dijete od 13 do 18 godina, propisan Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 48/2023).

14. Isto tako, i odluka o naknadi za uskraćeno uzdržavanje pravilna je i zakonita kako po osnovi, tako i po visini. Naime, u smislu odredbe čl. 288. st. 1. ObZ roditelji su prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete, te se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta, a kako tuženik u utuženom razdoblju nije ispunjavao svoju zakonsku obvezu uzdržavanja prema maloljetnoj 2. tužiteljici, to mu je pravilnom primjenom odredbe čl. 289. st. 1. ObZ naloženo da svojoj kćerki isplati naknadu za uskraćeno uzdržavanje za utuženo razdoblje.

15. Žalbeni navodi tuženika da je uzdržavanje za 2. tužiteljicu za utuženo razdoblje od 1. siječnja 2007. do 31. listopada 2023. u cijelosti podmirila njezina majka (1. tužiteljica), pa da 2. tužiteljica stoga nema pravo na ovu naknadu, potpuno su neutemeljeni, jer su oba roditelja dužna uzdržavati svoje maloljetno dijete, te upravo zakonska odredba čl. 289. st. 1. ObZ propisuje da je roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan isplatiti svome djetetu naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava do podnošenja tužbe.

16. Suprotno navodima žalbe pravilno je prvostupanjski sud na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka utvrdio da majka 2. tužiteljice ND i tuženik nisu nikada živjeli u izvanbračnoj zajednici, jer nikada nisu stanovali zajedno, niti je između njih ikada postojala ekonomska zajednica života. Naime, da bi neka izvanbračna zajednica imala potrebnu kvalitetu u smislu čl. 11. ObZ, osim što se mora raditi o određenom trajanju (tri godine ili pod određenim uvjetom ili kraće), svakako mora biti riječ o zajednici u smislu emotivne i ekonomske zajednice, te mora postojati visoki stupanj međusobne povezanosti izvanbračnih drugova uvjetovan intenzitetom njihovih odnosa, što podrazumijeva zajedničko stanovanje, zajedničke financije i namjeru da takva zajednica bude trajna, a što je u konkretnom slučaju izostalo.

17. Okolnost da je tužba u ovom postupku podnesena u vrijeme kada je 2. tužiteljica već imala 17 godina nije dokaz postojanja izvanbračne zajednice tuženika i ŽD, kako to tvrdi žalitelj.

18. Tvrdnje tuženika da je između njega i ND, kao roditelja 2. tužiteljice postojao sporazum da se uzdržavanje za kćerku ne određuje sudskim putem, nisu osnovane, jer sve da je takav sporazum i postojao, a što tuženik u postupku nije dokazao, to ne bi bilo od utjecaja na obvezu tuženika da plaća uzdržavanje za svoje maloljetno dijete, jer odricanje od prava na uzdržavanje nema pravnog učinka (čl. 286. st. 1. ObZ).

19. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 366. st. 1. ObZ, te je prvostupanjski sud prilikom njezina donošenja vodio računa o svim okolnostima slučaja i o ishodu postupka. Na žalbene navode tuženika da je sud trebao naložiti 1. tužiteljici da mu naknadi parnični trošak u odnosu na povučeni dio zahtjeva, valja navesti da takav zahtjev isti nije niti postavio.

20. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje u pobijanom dijelu.

U Zagrebu, 2. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš