REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 65 Pž-4019/2023-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari
tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A.
Mihanovića 3, OIB 84397956623, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d.
Zagreb (ranije JADRANSKO OSIGURANJE d.d.), Listopadska 2, OIB 94472454976,
kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb,
radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u
Pazinu poslovni broj P-327/2020-78 od 20. studenog 2023., 29. studenog 2023.

r i j e š i o j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-327/2020-78 od 20. studenog 2023.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-327/2020-78 od 20.
studenog 2023. odbijen je prigovor tužitelja kao neosnovan i potvrđeno rješenje tog
suda poslovni broj P-327/2020-76 od 16. studenog 2023.

2. Tužitelj je protiv tog rješenja pravovremeno podnio žalbu zbog pogrešne
primjene materijalnog prava. U žalbi navodi kako prvostupanjski sud pogrešno
tumači odredbu članka 145. Zakona o mirovinskom osiguranju, zatim da je tužitelj
javna ustanova koja je na temelju članka 5. toga Zakona nadležna za ostvarivanje
prava na temelju generacijske solidarnosti odnosno za isplatu mirovine iz I. stupa
mirovinskog osiguranja. Zbog toga smatra da je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi
na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 2. Zakona o sudskim pristojbama jer
na temelju članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ima pravo potraživati štetu
s osnova isplaćene mirovine, dakle riječ je o djelatnosti koja je proizašla upravo iz
mirovinskog osiguranja i da on kao tijelo odlučuje ne samo o nečijem pravu nego i
obvezama. Žalitelj dalje navodi kako je u ovom postupku tražio naknadu štete
nastale isplatom mirovine i da je zato djelovao u skladu sa svojim javnim ovlastima
propisanim zakonom i statutom, zatim da s takvim ovlastima postupa i onda kada na
teret državnog proračuna priznaje pravo, kao i onda kada traži naknadu štete iz
priznatog prava, jer se radi o šteti nanesenoj državnom proračunu, a ne o
građanskom pravu u širem smislu. Pored toga smatra da se u slučaju dvojbe oko

Poslovni broj: 65 Pž-4019/2023-2 2

naplate pristojbe Zakon o sudskim pristojbama treba tumačiti u korist države i u prilog
tome poziva se na mišljenje Ministarstva pravosuđa od 21. veljače 1996., zatim na
dio odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-826/2016 od 7.
veljače 2017. i sudske odluke u kojima je uvažen njegov prigovor na rješenje o
plaćanju pristojbe. Predlaže da ovaj žalbeni sud uvaži njegovu žalbu i ukine pobijano
rješenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2.
te članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-
pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama
razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz
članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu
materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

5. Iz obrazloženje pobijanog rješenja proizlazi kako je rješenjem tog suda od

16. studenog 2023. naloženo tužitelju da plati sudsku pristojbu za reviziju protiv
presude u iznosu od 450,38 eura / 3.393,39 kuna i za pristojbu na rješenje u iznosu
od 13,27 eura / 99,98 kuna i da je protiv tog rješenja tužitelj pravovremeno podnio
prigovor zato što smatra da je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju članka

11. stavka 1. točke 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 18/18 i
51/23). Prvostupanjski sud smatra da su neosnovane tužiteljeve tvrdnje o postojanju
razloga za oslobođenju od plaćanja sudskih pristojbi, jer u konkretnom predmetu
tužitelj, koji jest tijelo javne ovlasti, tuži radi naknade štete, pa ne nastupa u postupku
proizašlom iz obavljanja javnih ovlasti. Zbog toga je prigovor tužitelja protiv rješenja o
plaćanju pristojbe odbijen kao neosnovan.

6. Prema odredbi članka 11. stavka 1. točka Zakona o sudskim pristojbama
(„Narodne novine“ broj 18/18 i 51/23) obveze plaćanja sudskih pristojbi oslobođena
su tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima koji proizlazi iz tih ovlasti. Tužitelj
na temelju odredbe članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“
broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i
119/22) ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na
teret mirovinskog osiguranja.

7. Pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da se prilikom ostvarivanja
tužiteljevog zahtjeva za naknadu štete iz navedene zakonske odredbe ne radi o
obavljanju javnih ovlasti tužitelja u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog
osiguranja iz članka 145. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju. Stoga nije
ispunjena zakonska pretpostavka za oslobođenje tužitelja od plaćanja sudske
pristojbe, pa je prvostupanjski sud pravilno odbio tužiteljev prigovor protiv rješenja o
obvezi plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku.

8. Ovome treba dodati da se žalitelj neosnovano poziva na odluku Ustavnog
suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-826/2016 od 7. veljače 2017. o
neprihvaćanju prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom
članka 161. stavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj:

Poslovni broj: 65 Pž-4019/2023-2 3

157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16), jer se ta odluka ne bavi pitanjima obveze
plaćanja sudske pristojbe. Uostalom, iz dijela te odluke koji žalitelj navodi u žalbi ne
proizlazi da postupci koje tužitelj vodi radi naknade štete proizlaze iz obavljanja javne
ovlasti koju tužitelj ima onda kada odlučuje o pravima i obvezama iz mirovinskog
osiguranja kako je to propisano člankom 145. Zakona o mirovinskom osiguranju.

9. Tvrdnja žalitelja da, u slučaju dvojbe oko postojanja obveze plaćanja
sudske pristojbe, Zakon o sudskim pristojbama treba tumačiti u korist države, također
ne može utjecati na drugačiju odluku suda u ovoj pravnoj stvari, jer taj argument
govori u prilog pobijanog rješenja. Naime, korist države je plaćanje sudske pristojbe,
pa ako postoji dvojba o tome treba li žalitelj platiti sudsku pristojbu za reviziju protiv
presude, trebalo bi odlučiti u korist države i odrediti plaćanje pristojbe.

10. Zato je na temelju odredbe članka 380. točke 2. u vezi s odredbom članka

368. stavka 2. ZPP-a valjalo odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi
rješenje prvostupanjskog suda.

Zagreb, 29. studenog 2023.

Sudac Lenka Ćorić

Broj zapisa: 9-30860-5e309

Kontrolni broj: 0a959-08d47-36541

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Lenka Ćorić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.