REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2692/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, kojeg zastupa punomoćnica Željka Brlečić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Brlečić & Partneri j.t.d. iz Varaždina, protiv tuženika Uzda d.o.o., Obrovac Sinjski (Grad Sinj), Obrovac Sinjski 109c, OIB: 44493919158, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Močić, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4202/2024-2 od 29. siječnja 2025., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-53/2024-9 od 27. kolovoza 2024., u sjednici održanoj 2. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u odnosu na 1. -4. i 9. postavljeno pitanje.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na 5. -8. pitanje te u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4202/2024-2 od 29. siječnja 2025., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-53/2024-9 od 27. kolovoza 2024.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Prijedlog nije djelomično nije dopušten, a djelomično nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da 1. -4. i 9. postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu iz sljedećih razloga.
5. Prvo postavljeno pitanje nije važno jer je prvostupanjska presuda preinačena zbog pogrešne primjene materijalnog prava i primjenom čl. 373. ZPP-a i to zbog toga što prvostupanjski sud nije imao u vidu odredbu čl. 320. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO), a nije preinačena primjenom čl. 373.a ZPP-a kako se navodi u postavljenom pitanju.
6. U drugom postavljenom pitanju tužitelj polazi od pogrešne pretpostavke da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost, dok u trećem pitanju polazi od pogrešne pretpostavke da je drugostupanjski sud izveo zaključak da je postojala suglasnost volje za sklapanje ugovora, jer to ne proizlazi iz pobijane presude nego je zaključak drugostupanjskog suda da je tužitelj taj koji je pripremao tekst predugovora i ugovora i da je trebao primijeniti čl. 320. st. 1. ZOO te da je tužitelj kao profesionalac bio dužan primijeniti povećanu pažnju.
7. Četvrto postavljeno pitanje je nejasno jer tužitelj postavlja pitanje o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a pri čemu ne navodi točno koja relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka je počinjena, dok bi daljnji navod iz pitanja o nedostatku razloga upućivao na počinjenje bitne iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, međutim, pitanje nije formulirano tako da se odnosi na počinjenje te bitne povrede odredaba parničnog postupka. Osim toga, odluke na koje se poziva kao razlog važnosti nisu odgovarajući razlozi važnosti s obzirom na to da revizijska odluka broj: Rev-1256/2021-2 od 16. studenoga 2021. govori o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, dok je u odluci revizijskog suda broj: Rev 616/2021-2 od 2. lipnja 2021. izraženo pravno shvaćanje o počinjenju bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP pri čemu sud niti u jednoj od odluka na koje se tužitelj poziva ne izražava pravno shvaćanje o počinjenju bitne povrede ako presuda ne sadrži razloge o tome zašto neku odredbu ugovora smatra nejasno iako niti jedna stranka u postupku nije tvrdila da mu je ta odredba bila nejasna već utvrđuje počinjenje bitne povrede u tim, činjenično i pravno različitim, konkretnim slučajevima u odnosu na ovaj iz pobijane odluke pa te odluke ne bi niti bile primjenjive na ovaj konkretan slučaj.
8. U odnosu na deveto postavljeno pitanje valja reći da u odnosu na to pitanje tužitelj nije iznio odgovarajući razlog važnosti budući da je pravna situacija u odluci na koju se pozvao (Rev 1172/2021-2 od 30. kolovoza 2022.) s obzirom na to da je ovdje pobijanom odlukom sud odbio glavni tužbeni zahtjev i odlučio o parničnom trošku primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, iako još nije odlučeno o podrednom tužbenom zahtjevu, dok je u odluci na koju se poziva tužitelj odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti, dok je samo u dijelu podrednog novčanog zahtjeva za naknadu štete prihvaćen tužbeni zahtjev i samo u odnosu na prvotuženu pa je izraženo pravno shvaćanje da tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova u odnosu na prvotuženu no samo u pogledu onih parničnih radnji koje se odnose na dio tužbenog zahtjeva koji je u odnosu na prvotuženu prihvaćen i za one radnje koje su bile potrebne za odluku u tom smislu. Stoga u toj odluci revizijskog suda nije niti zauzeto pravno shvaćanje o postavljenom pitanju (o nalaganju plaćanja parničnih troškova tužitelju kada je odbijen glavni tužbeni zahtjev, ali još nije odlučeno o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu).
9. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
10. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj u odnosu na 5. -8. pitanje nije uopće naznačio razloge zbog kojih smatra da mu Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju, što je bio dužan prema odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP-a.
11. Budući da u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu naznačeni razlozi važnosti postavljenih pravnih pitanja u smislu članka 385.a ZPP-a u vidu suprotnih odluka drugostupanjskih sudova ili revizijskog suda, prijedlog je valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a odbaciti kao nedopušten u odnosu na postavljena 5. -8. pitanje.
12. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a koji tužitelj sadržajno podnosi zbog povrede ustavnog prava na pravično suđenje koje je sadržano u čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i pravo na jednakost pred zakonom zajamčeno čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, valja reći da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo koje navodi tužitelj. Naime, pobijana presuda je obrazložena i nije očito nerazumna, a tužitelj nije ničime ukazao čime mu je to konkretno povrijeđeno ljudsko pravo na pravično suđenje i jednakost (kojom radnjom ili postupkom suda) niti je ukazao na neku drugu odluku donesenu u istovjetnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji u kojoj je sud drugačije presudio pa stoga ništa ne ukazuje da bi mu bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje ili pravo na jednakost.
13. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on podnesen pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP-a, valjalo je temeljem čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP-a odbaciti prijedlog i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 2. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
