REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3418/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mariju Skejiću, odvjetniku u Splitu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 18683136487, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-3199/2024-3 od 27. veljače 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-1190/2024 od 12. rujna 2024., u sjednici održanoj 2. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja se odbija.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na naznačene povrede ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-3199/2024-3 od 27. veljače 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-1190/2024 od 12. rujna 2024. te postavio pravna pitanja:
„Je li drugostupanjski sud preocjenjivanjem dokaza koji su izvedeni pred prvostupanjskim sudom izvodeći arbitrarne i paušalne zaključke, a na kojima je utemeljio svoju odluku, povrijedio načelo neposrednosti u ocjeni dokaza i time onemogućio tužitelja u raspravljanju o odlučnim činjenicama?
2. Je li drugostupanjski sud počinio grubu povredu odredaba parničnog postupka sadržanu u čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP, a time i povredu tužiteljevog Ustavom zajamčenog prava na obrazloženu odluku kao jednog od elemenata prava na pošteno suđenje, kada u povodu žalbe parnične stranke koja nije uspjela u sporu pred sudom prvog stupnja (ovdje tuženik), ocjenjuje osnovanost navoda žalbe, da osim što daje razloge zašto prihvaća argumente tužitelja, mora također dati i razloge zašto ne prihvaća argumente suda prvog stupnja i ujedno argumente stranke koja je uspjela u sporu pred sudom prvog stupnja, a sve kada preinačava presudu suda prvog stupnja i odbije u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja?“.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
4. Revizijski sud je ocijenio da pitanja kako ih je postavio tužitelj u svom prijedlogu ne predstavljaju pitanja u smislu odredbe čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) jer su preopćenita.
4.1. Naime, takva pitanja nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim što je doseg takvih pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, ovisi o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja.
4.2. Također se ističe da razlozi važnosti na koje se tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedena pitanja nisu u dovoljnoj mjeri uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
5. Valja napomenuti i da je u predmetu koji se vodio između istih stranaka povodom zahtjeva tužitelja za naknadu štete u vidu izgubljene zarade zbog istog štetnog događaja, ali u odnosu na razdoblje nakon ovdje utuženog razdoblja, revizijski sud odlukom Rev-1021/21-3 od 5. ožujka 2024. odbio reviziju tužitelja te potvrdio drugostupanjsku odluku kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.
6. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
7. Tužitelj se drugim pitanjem u prijedlogu za dopuštenje revizije, poziva na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: EKLJP), pozivajući se na arbitrarnost u odlučivanju.
7.1. Ovaj sud smatra da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, te ovaj sud smatra da su nižestupanjski sudovi u svojim odlukama odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, te je revizija u tom dijelu odbačena na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.
Zagreb, 2. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
