REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3287/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Vrkić, odvjetnik u Benkovcu, protiv tuženika GČ iz [adresa], 2. Baošićki odvojak 19, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Julija Strmota, odvjetnica u Biogradu na Moru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-748/2025-3 od 25. veljače 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru broj P-974/17-27 od 9. kolovoza 2019., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-748/2025-3 od 25. veljače 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru broj P-974/17-27 od 9. kolovoza 2019.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika djelomično nije osnovan i djelomično nije dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da naznačena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
5. Tuženik u prijedlogu postavlja sljedeća pravna pitanja:
„1. Da li je sud u ovom slučaju, utvrdivši da je tužitelj dokazao svoje tvrdnje o stjecanju prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, dosjelošću, pravilno primijenio odredbu članka 8. ZPP-a o ocjeni dokaza, iako nije ocijenio svaki dokaz zasebno, a potom sve dokaze zajedno, pa odlučio na temelju rezultata cjelokupnog postupka, budući da upravo iz dokaza koje je sud djelomično ocijenio proizlaze činjenice suprotne zaključku suda, glede faktičnog posjedovanja sporne nekretnine?
2. Odstupa li drugostupanjska presuda od ustaljene prakse Vrhovnog suda da obrazloženje sudske presude mora po čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP biti razumljivo (odluke tog suda Revr-67/18 od 18.12.2018., Revx-769/12 od 18. rujna 2013., Revr-668/07 od 30.1.2008., Rev-601/98 od 27.4.1999) odnosno da sudske odluke ne smiju dovoditi do apsurdnog , nerazumnog i objektivno neopravdanog rezultata za parničnu stranku i je li time povrijeđeno tužiteljevo temeljno pravo na jednakost pred zakonom i sudovima, kao i pristup sudu i na obrazloženu sudsku presudu kao bitnu sastavnicu prava na pravično suđenje (čl. 14. st. 2., čl. 26. i 29. Ustava Republike Hrvatske)?
3. Da li je žalbeni sud dužan odgovoriti na sve žalbene prigovore koji su od odlučnog značenja za odluku u sporu, kada žalba sadržava konkretne prigovore u odnosu na pogrešnu ocjenu dokaza, te je li dužan obrazložiti i argumentirati na temelju čega je izveo zaključak da je tužitelj bio u nesmetanom posjedu na način da je između ostalog odlagao lozu i drva?“.
6. Revizijski sud je ocijenio da pitanja kako ih je postavio tuženik u svom prijedlogu ne predstavljaju pitanja u smislu odredbe čl. 385. a ZPP jer su preopćenita i njima tuženik zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje.
6.1. Naime, takva pitanja nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim što je doseg takvih pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, ovise o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja.
6.2. Upravo iz tog razloga niti razlozi važnosti na koje se tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedena pitanja nisu u dovoljnoj mjeri uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je stekao pravo vlasništva na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 89 m2, a koji dio je na skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka Božena Rumenića, dipl. inž. geod. od svibnja 2018., omeđen točkama A-B-C-D-A, a koji dio da je stekao nasljeđivanjem iza svog oca HČ pok. Š i u diobi s ostalim nasljednicima, budući je ista u dugotrajnom posjedu njegove obitelji te zahtjev za izdavanje tabularne isprave.
7.1. Pravilno drugostupanjski sud navodi da tužitelj tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je dio č.k.br. 25/222 k. o. [katastarska općina], stekao nasljeđivanjem iza svog pok. oca HČ pok. Š, zv. G, te diobom sa ostalim sunasljednicima, a koji dio je koristila obitelj tužitelja za odlaganje sijena te da su tužitelj i njegovi prednici koristili predmetnu nekretninu i kao pristupni put do kuće od glavnog puta i da ih nitko nije ometao u korištenju navedene nekretnine i da je tako koriste više od 100 godina iz čega proizlazi da predlaže utvrditi da je predmetni dio nekretnine stekao dosjelošću.
8. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
9. Tuženik se u prijedlogu za dopuštenje revizije, izražavajući svoje neslaganje sa nižestupanjskim odlukama, poziva i na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: EKLJP), pozivajući se na arbitrarnost u odlučivanju.
9.1. Ovaj sud smatra da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, te ovaj sud smatra da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje, te je revizija u tom dijelu odbačena na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.
Zagreb, 2. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
