REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2737/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Boris Jug, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1778/2024-2 od 12. prosinca 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2790/2023-30 od 24. listopada 2024., na sjednici održanoj 2. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na naznačene povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv u uvodu navedene drugostupanjske presude.

2. U odgovoru na taj prijedlog tužitelj se istome protivi.

3. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) prema ocjeni ovog revizijskog suda naznačena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije: "1. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te predložila adekvatne dokaze na tu okolnost, posebice u vidu saslušanja djelatnika tuženika?

2. Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a?

3. Je li u primjeni čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, ovlašten izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika bio nepošten od dana stjecanja slijedom čega je dužna platiti zatezne kamate od dana stjecanja a ne podnošenja zahtjeva?

4. Da li je presuda nezakonita i nepravilna i da li je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o pravnoj osnovi dosude zatezne kamate, a osobito o tijeku zateznih kamata, tj. o dospijeću tražbine?

5. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, prilikom određivanja financijskog vještačenja radi izračuna preplate ovlašten samostalno popuniti pravnu prazninu koja može nastati u slučaju utvrđenja ništetnim dijela odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, na način da odredi izračun razlike temeljem fiksne kamatne stope i temeljem fiksnog tečaja na dan sklapanja ugovora, protivno odredbama članka 324. i 319. Zakona o obveznim odnosima, ili je potrebno navedenu prazninu popuniti na način da se za sve izračune koristi promjenjiva kamatna stopa primjenjiva na HRK kredite za predmetno razdoblje?

6. U smislu odredaba čl. 219. i 221.a Zakona o parničnom postupku na kojoj parničnoj strani leži teret dokaza o tome da se tužitelj može smatrati potrošačem, u situaciji kada se tijekom postupa pojave okolnosti koje bi otklanjale svojstvo potrošača na strani tužitelja, i to sve s obzirom na pojam potrošača iz (kredit do 06.08.2007.) članka 3. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03) (kredit od 07.08.2007.) članka 3. točka 9. ZZP/07?

7. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, bez suglasnosti i protivno volji ugovornih strana, ovlašten samostalno, urediti postojeći ugovorni odnos na način da pravne praznine nakon ništetnosti pojedinih odredbi, popuni novim ugovornim odredbama o nepromjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i ukidanjem valutne klauzule, iako zakon dopušta ugovaranje valutne klauzule i promjenjivu kamatnu stopu, te iako postoji protivljenje jedne ugovorne strane takvom popunjavanju pravne praznine?

8. Je li presuda nezakonita i nepravilna i je li počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o popunjavanju pravne praznine u ugovorima o kreditu nastale zbog utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i na ugovaranje valutne klauzule, a osobito ako se jedna ugovorna strana protivi popunjavanju pravne praznine kako predlaže druga ugovorna strana?",

nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385. a st. 1. ZPP.

4. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na više odluka drugostupanjskih sudova, ovog suda te Suda Europske unije, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama.

5.1. Prvo naznačeno pitanje polazi od pogrešnih tvrdnji jer je odlučno, u ovoj restitucijskoj parnici koja je uslijedila nakon postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, kao parnici za zaštitu individualnih interesa potrošača, je li se o konkretnoj nepoštenoj odredbi pregovaralo. U odnosu na ostale razloge naznačene uz to pitanje ističe se da je sud vezan učincima presude iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Upućuje se na pravno shvaćanje ovog suda iz odluke Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020.:

"...također treba imati u vidu da je ovaj sud u svojoj odluci broj Rev 3142/2018- 2 od 19. ožujka 2019. također jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem već navedenog čl. 502.c ZPP, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14 i 110/15 – dalje: ZZP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru, ali to nije od važnosti u ovoj pravnoj stvari jer tuženik niti ne ističe takav prigovor.".

5.1.1. Pored toga, na temelju onoga što je dostavljeno, razvidno je da je tuženik odustao od saslušanja djelatnika banke (odlomak 5. obrazloženja prvostupanjske odluke).

5.1.2. Vezano za dokazni prijedlog saslušanjem javnog bilježnika napominje se da javni bilježnik ne sudjeluje u predugovornoj fazi, tako i u fazi zaključenja predmetnog kredita, i njegovima saslušanjem se ne može utvrditi informiranost potrošača o rizicima promjene tečaja CHF, a koja obveza je postojala na strani tuženika kao kreditora kao i o činjenici pregovaranja o uvjetima kreditiranja. U tom smislu upućuje se na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom se prihvatljivom ocijenila praksu nižestupanjskih sudova po kojoj se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru (v. odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021., U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022. itd).

5.2. U odnosu na drugo naznačeno pitanje tuženika se upućuje na ustaljeno pravno shvaćanje ovog suda o tom pitanju i objedinjeno pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. Tako je u odluci Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. izraženo shvaćanje:

"Prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe ...)."

5.3. U odnosu na treće i četvrto pitanje tuženiku se ukazuje na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama U-III-5475/2021 od 30. lipnja 2022., U-III-4613/2021 od 30. lipnja 2022. i U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022., prema kojem s obzirom na to da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost (nepoštenost) ugovorne odredbe zbog povrede načela savjesnosti i poštenja koja se dogodila već u predugovornoj fazi (propustom banke da potrošaču da odgovarajuće obavijesti o spornoj ugovornoj odredbi prije sklapanja ugovora), Ustavni sud Republike Hrvatske ne nalazi ništa proizvoljno u tumačenju sudova da je banka nesavjesni stjecatelj koji duguje zatezne kamate od dana stjecanja.

5.4. U odnosu na šesto pitanje valja reći da isto nije od utjecaja na ishod spora jer je u postupku tužitelj dokazao da ima svojstvo potrošača.

5.5. U odnosu na peto, sedmo i osmo pitanje pobijana odluke ne odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odluci ovog suda Rev-308/2022-2 od 19. travnja 2022. koje glasi:

"13. Zbog iznesenog, odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika."

6. Isto tako nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.

7. Predlagatelj se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvao na povredu temeljnih ljudskih prava prvenstveno zbog postupovnih povreda u vidu povrede prava na obrazloženu sudsku odluku, zabranu arbitrarnosti, legitimnost i pravnu sigurnost, ali to nije učinio vjerojatnim. To jer se uočava da je pobijana odluka obrazložena sukladno mjerilu relevantnosti i dostatnosti, za relevantne okolnosti dati su potpuni, jasni i dostatni razlozi, pa tako vezano i za prigovor zastare, zbog kojih on u biti ističe tu povredu (odlomak 21., te obrazloženja pod odlomkom 17. drugostupanjske odluke).

8. Kako je ovaj sud ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu nemaju zahtijevanu važnost, jer ne ispunjavaju, kumulativne, pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije, zbog čega nema potrebe za intervencijom ovog suda, prijedlog je odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP je odbačen.

Zagreb, 2. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Slavko Pavković