REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3497/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Primorsko-goranske županije, OIB 32420472134, Rijeka, Adamićeva 10, kojeg zastupa Alen Bilić, odvjetnik u Viškovu, protiv tuženice OU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Branimir Kojić, odvjetnik u Malom Lošinju, radi nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-300/2024-3 od 17. rujna 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, poslovni broj P-510/2019-25 od 10. veljače 2023., na sjednici održanoj 2. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija.
II. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u povodu prijedloga za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženica je ponijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv u uvodu ove odluke citirane drugostupanjske presude.
2. U odgovoru na taj prijedlog tužitelj se istome protivi predlažući odbiti prijedlog, uz zahtjev za naknadu troškova sastavljanja odgovora.
3. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., - dalje ZPP), prema ocjeni ovog revizijskog suda, naznačena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije:
"-da li je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada nije odbacio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u situaciji u kojoj je ovrha koja se proglašava nedopuštenom u međuvremenu obustavljena, odnosno pravomoćno dovršena ? Postoji li pravni interes za donošenje meritorne presude o proglašenju nedopuštenom ovrhe koja je već dovršena ?
-da li je sud ispravno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je prestala obveza tužitelja PGŽ da vrati tužiteljicu na posao prema presudi P-4433/03, a pored slijedećih činjenica:
-da od podnošenja prijedloga za ovrhu do danas radno mjesto iz presude P- 4433/03 egzistira u okviru djelokruga tužitelja PGŽ (radno mjesta „referenta za prostorno uređenje“ u okviru Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša PGŽ)
-da je tužena 2013. godine primljena na rad u različito tijelo i na različito radno mjesto od onog određenog presudom (primljena na rad u tijelo državne uprave na radno mjesto administrativnog referenta za poslove pisarnice, umjesto u tijelo jedinice regionalne samouprave na radno mjesto referenta za prostorno uređenje)
-da je radno mjesto iz presude P-4433/03 znatno bolje plaćeno od radnog mjesta na koji je tužena primljena po slobodnom nahođenju države, čime je postupljeno na štetu tužene koja je uskraćena za razliku plaće koju bi imala da je tužitelj PGŽ postupio po presudi.",
nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, s obzirom na to da pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse ovog revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama poslovnog broja Rev-244/2023-2 od 6. lipnja 2023., Rev-3369/19-2 od 24. svibnja 2023. itd., niti je riječ o pitanju (prvo) u pogledu kojeg bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu. U odnosu na drugo pitanje uočava se da sam sadržaj pitanja predstavlja individualizirano pitanje tako da je u svojoj biti to pitanje činjenične naravi i ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Stoga je izostala zahtijevana važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Odgovor na to pitanje ne bi imao svoju generalnu primjenjivost.
4. Kako nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci pod t. I.
5. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice, primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP te je odlučeno kao u t. II. izreke.
Zagreb, 2. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
