REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3342/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Bojana Marčelan, odvjetnica u Varaždinu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Knezović i Partneri j.t.d. sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 2196/2022-3 od 8. svibnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P-25/2019-64 od 2. kolovoza 2022., u sjednici održanoj 2. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2196/2022-3 od 8. svibnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P-25/2019-64 od 2. kolovoza 2022.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.
2.1. Uz to se pozvao i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17- dalje: Konvencija).
3. Pravno pitanje koje je u prijedlogu navedeno pod "i." polazi od premise da je sud u pobijanoj odluci općenito ocijenio nepoštenim, u smislu čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03), odredbe ugovora o kreditu kojima bi banka, prije isplate kredita, naplatila potrošaču trošak njegove obrade u postotnom iznosu kredita, a u slučaju da nije specificirala strukturu toga troška i od premise da bi sud u pobijanoj odluci ocijenio da bi svaka takva ugovorna odredba bila protivna tim zakonskim odredbama. No, nižestupanjski sud je ocjenu ništetnosti donio samo u okviru činjeničnih utvrđenja ovoga, konkretnog predmeta, u puno širem činjenično pravnom kontekstu od onoga koji se predstavlja postavljenim pravnim pitanjem. Sud u pobijanoj odluci, pritom, nije otklonio mogućnost da ta ugovorna odredba, ali sklopljena pod drugačijim uvjetima pregovaranja, bude u skladu sa zakonom. Dakle, davanje odgovora na to pravno pitanje će ovisiti o konkretnim daljnjim okolnostima svakog slučaja, koji u pitanju ipak nisu specificirani, pa se na njih ovaj sud ne može očitovati niti izraziti pravno shvaćanje.
4. Protivno implikacijama iz pravnog pitanja navedenog pod "ii.", nižestupanjski sudovi nisu izrazili pravno shvaćanje da bi sporne ugovorne odredbe već same po sebi, po svojoj pravnoj prirodi, bile protivne čl. 1022. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 - dalje: ZOO) i čl. 173. Zakona o bankama ("Narodne novine", broj 84/02 - dalje: ZB), nego su, u okolnostima konkretnog slučaja, uz kompleksno utvrđenje činjenica, utvrdili da je konkretna odredba, konkretnog ugovora ništetna i to zbog načina na koji je postupak ugovaranja i pregovaranja vodio i, između ostalog i zbog neodređenosti i neodredivosti takve konkretne ugovorne odredbe.
5. S obzirom da pravno pitanje navedeno pod "iii." problematizira samo elemente (ne)određenosti i (ne)odredivosti ugovorne odredbe tj. obveze, a pobijana je presuda donesena na mnogo širem (pa čak i o tome neovisnom) činjeničnopravnom kompleksu, to pravno pitanje, sagledavajući ga upravo onako kako je postavljeno, ne može utjecati na odluku u sporu.
6. Konačno, a u pogledu ta prva tri pravna pitanja, za obrazložiti je da oni polaze od osnovnog pitanja – je li tuženoj pripada "trošak obrade kredita", ali, međutim, stvarni trošak u konkretnom slučaju nije dokazan, pa ta pitanja nemaju ni s te osnove utjecaj na odluku u sporu.
7. U pogledu pravnog pitanja pod "iv." je za navesti da ono polazi od pogrešne pretpostavke da je utvrđenje nižestupanjskog suda (a ovaj sud odluku o dopuštenosti revizije može donijeti samo u okviru činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova) da je sporna ugovorna odredba tužitelju bila razumljiva, i da je tužitelj obaviješten o njezinim učincima, pa to pitanje nema utjecaj na odluku u sporu.
8. U pogledu pravnog pitanja pod "v." a kojim se propituje mogućnost primjene pravnog shvaćanja sa sjednice Građanskog odjela ovoga suda od 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2) na situacije kada bi "zastara već nastupila do 30. siječnja 2020.", za obrazložiti je da žalbeni sud u pobijanoj odluci i nije utemeljio svoje pravno shvaćanje o zastari na mogućnosti primjene pravnog shvaćanja sa sjednice Građanskog odjela ovoga suda od 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2), nego je izrazio samostalno pravno shvaćanje (koje je, možda i podudarno sa onim sa spomenute odjelske sjednice), pa to pitanje, sagledavajući ga onako kako je koncipirano, i nema utjecaj na odluku u sporu.
8.1. No, ovaj sud smatra korisnim (u pogledu mogućnosti primjene takvog shvaćanja sa sjednice odjela) uputiti na pravno shvaćanje koje bi proizlazilo iz odluka poslovnih brojeva (npr.) Rev-491/2023-3 i Rev-4441/2019-2, obje od 23. siječnja 2024.
9. U odnosu na pitanja pod "vi.- xi." valja reći da polazeći od odredbe čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima u pogledu kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., Rev- 2245/2017 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019., Rev-308/2022 od 29. travnja 2022. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (u tom smislu i ovaj sud u Revd-2722/2024, Revd-1291/2024, Revd-4218/2024 i dr.).
10. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a – zbog pravnih pitanja koje stranka smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP-a, odlučiti kao u izreci, pod toč. I.
11. Obrazlažući navode o Ustavnim i Konvencijskim povredama tužena se usmjerila na upućivanje na obvezu sudova na obrazlaganje odluka, na upućivanje o nesadržavanju odlučnih razloga u presudama.
12. Ovaj sud, protivno navodima iz prijedloga, smatra da su nižestupanjske odluke dostatno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima (također, u okvirima problematike kakva se problematizira u prijedlogu za dopuštenje). Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužena nije imala pravično suđenje. Tužena nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
13. Valja i nadodati da pozivanje tužene na neobrazlaganje u pogledu usklađenosti sporne ugovorne odredbe u smislu čl. 1066. st. 2. ZOO i čl. 78. i 173. ZB ne predstavlja takvu povredu (niti na razini vjerojatnosti), te je jasno pravno shvaćanje suda (u pobijanoj odluci, iako se s njim tužena očito ne slaže) o potrebi određivanja obveza koje proizlaze iz ugovorne odredbe, prilikom ugovaranja te odredbe.
14. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a – u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom – valjalo, temeljem 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. II.
Zagreb, 2. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
