REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3656/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆŠČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Bojana Marčelan, odvjetnica u Varaždinu, protiv tuženika Raiffeisenbak Austria d.d. Zagreb, OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glamuzina, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-898/2024-2 od 30. listopada 2024., kojim je potvrđena odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-266/2024-3 od 21. lipnja 2024., na sjednici održanoj 2. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela drugostupanjske presude navedene u uvodu ove odluke, u smislu odredbe čl. 385. a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., - dalje ZPP), naznačujući pitanja:
"1. Ima li tužitelj u sporu protiv banke za povrat preplaćenih sredstava po osnovi stjecanja bez osnove na temelju djelomične ništetnosti ugovora o kreditu, u kojem je utvrđena djelomična ništetnost odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF, pravo na naknadu svih troškova postupka koje je sud utvrdio potrebnim za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a i stavova Suda Europske unije u spojenim predmetima broj C-224/19 i C-259/19 od 16.07.2020. godine, ili u slučaju djelomičnog uspjeha tužitelja s kondemnatornim zahtjevom za restituciju po ništetnim dijelovima ugovora, dolaze do primjene pravila iz odredbe čl. 154. ZPP-a o razmjernom naknađivanju troškova postupka u skladu s uspjehom tužitelja u sporu?
2. Može li sud u vrsti spora opisanoj pod 1. primijeniti odredbu čl. 154.st.2. ZPP-a i odnosu na troškove provedenog financijskog vještačenja visine restitucijskog zahtjeva za isplatu, iako je banka u postupku osporavala i osnov i visinu tužbenog zahtjeva, ili se troškovi vještačenja moraju tužitelju priznati u punom iznosu, umjesto u razmjernom postotku?".
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog nije osnovan.
4. U razlozima važnosti tužiteljica se poziva na presude u predmetima Županijskog suda u Zagrebu Gž-1341/2022 i Gž-4453/2023, ovog suda Rev-1014/18 (prvo pitanje) te odluke u predmetima Županijskog suda u Varaždinu, Gž-2529/2015-2 i ovog suda Rev-1709/11, VSRH Rev-1083/09-2, Revd-3010/2020-2 i Rev-1265/2022 (drugo pitanje).
5. Prvenstveno valja navesti to da kada su nižestupanjski sudovi ocijenili osnovanim tuženikov prigovor zastare dijela tražbine tužiteljice, onda ona nije uspjela u pogledu dijela osnove zahtjeva. Ona nije uspjela samo u odnosu na dio visine zahtjeva, dakle ne samo u pogledu iznosa, kako to tužiteljica prezentira, već u pogledu osnove zahtjeva i to svog zahtjeva za restituciju vezano za nepoštenost odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi – odlomak 7.4. prvostupanjske odluke. Stoga odluke na koje se tužiteljica poziva vezano za djelomičan uspjeh u sporu nisu adekvatne odluke predmetnoj situaciji jer ovdje je tuženik u pogledu svog prigovora zastare uspio u sporu. Ne nalazi se stoga ni odvraćajućeg učinka niti elemenata koji bi upućivali da stranka nije mogla u tom pogledu predvidjeti neuspjeh u sporu, kraj činjenice da je pravna zaštita od ništetnosti odredbe pružena u postupku kolektivne zaštite interesa potrošača. Nadalje, u priloženim odlukama Županijskog suda u Zagrebu radi se o situaciji povlačenja dijela tužbenog zahtjeva. Stoga te odluke ne koincidiraju predmetnoj situaciji.
6. Slijedom navedenoga se ne nalazi da bi u vezi naznačenih pitanja postojala različita praksa nižestupanjskih sudova koju bi trebalo ujednačiti, da odluka odstupa od prakse ovog suda ili da bi trebalo preispitati sudsku praksu, a što je osnovni smisao revizijskog postupka. Ističe se i to da je u spojenim predmetima CY protiv Caixabank SA (C‑224/19), i LG, PK protiv Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA (C‑259/19) odgovoreno: "Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivom 93/13."
6.1. S tim u vezi upućuje se na recital 96-98 te odluke
"96. ... Međutim, potrebno je odlučiti o pitanju je li u skladu s načelom djelotvornosti da se potrošaču naloži snošenje troškova postupka ovisno o iznosima koji su mu vraćeni, iako je uspio u postupku u pogledu nepoštenosti sporne odredbe.
97. Što se tiče pitanja poštovanja načela djelotvornosti, ono se mora ocijeniti s obzirom na elemente navedene u točki 85. ove presude.
98. U ovom slučaju, Direktivom 93/13 potrošaču se daje pravo da se obrati sudu kako bi se utvrdila nepoštenost ugovorne odredbe i kako se ona ne bi primijenila. Međutim, kad bi ishod podjele troškova takvog postupka ovisio samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se povrat nalaže, to potrošača može odvratiti od ostvarivanja navedenog prava, s obzirom na troškove koji bi nastali sudskom tužbom (vidjeti u tom smislu presudu od 13. rujna 2018., Profi Credit Polska, C ‑176/17, EU:C:2018:711, t. 69.)".
7. Stoga je ovaj sud ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije ne sadržava adekvatne razloge važnosti za pojedina pravna pitanja prema odredbi čl. 385.a ZPP. Radi navedenoga odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, a u odnosu u uvodu prijedloga na naznačenu povredu prava na pravično suđenje i prava na mirno uživanje vlasništva prijedlog je odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP jer vjerojatnost takvih povreda nije učinjena.
Zagreb, 2. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
