REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3486/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boris Gregović, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Zavod za hitnu medicinu Primorsko-goranske županije iz Rijeke, Branka Blečića 7, OIB 55700291940, kojeg zastupa punomoćnik Danijela Lukšić Kokić, odvjetnica u Rijeci, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik dr. sc. Hrvoje Pelcl, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika i umješača za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskoga suda u Osijeku poslovni broj Gž-694/2023-3 od 10. travnja 2025. kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-169/2016-145 od 28. veljače 2023., na sjednici održanoj 2. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
I. Prijedlozi tuženika i umješača za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja u prijedlozima se odbijaju, a u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava prijedlog umješača se odbacuje.
II. Zahtjevi tužitelja, tuženika i umješača za naknadu troškova u povodu prijedloga za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik i njegov umješač (dalje: predlagatelji) podnijeli su prijedloge za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude citirane u uvodu ove odluke. Zahtijevaju troškove u povodu prijedloga.
2. U odgovoru na prijedloge predlagatelja tužitelj se istima protivi i predlaže ih odbaciti. Zahtijeva troškove u povodu prijedloga.
3. Prijedlozi nisu osnovani u svom dijelu koji se odnose na naznačena pitanja, a u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih ljudskih prava prijedlog nije dopušten.
4.1. Tuženik je naznačio pitanja:
"1. Da li je drugostupanjski sud vezan ranijim pravomoćnim presudama drugostupanjskih sudova koje su donesene povodom istog štetnog događaja i to iz razloga jer je istim presudama meritorno odlučeno o odgovornosti tuženika.
2. Da li je drugostupanjski sud ispravno utvrdio da postoji odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja obzirom da se radi o lančanom sudaru u kojem vozilo tuženika nije bilo u direktnom srazu s vozilom tužitelja.".
4.2. Umješač je naznačio pitanja:
1. "U slučaju kada je vođeno više (tri) parničnih postupaka povodom iste prometne nezgode (lančanog sudara) koju su pokrenuli više sudionika predmetne prometne nezgode pa u jednoj parnici sud zauzme stajalište o suodgovornosti vozača vozila tuženika u nastanku prometne nezgode u omjeru 80% te suodgovornost drugog vozača u omjeru 20% dok istodobno u prethodno donesenim već pravomoćnim presudama na koje ukazuje tuženik drugi sudovi donesu pravomoćne presude s kojima je utvrđeno da vozač vozila tuženika nije odgovoran u nastanku prometne nezgode te da je isključivo odgovoran drugi vozač da li u slučaju kada se tuženik pozove na predmetne pravomoćne presude sudovi u parnici koja se vodi nakon donošenja predmetnih pravomoćnih presuda trebaju obrazložiti razloge za zauzimanje različitih pravnih shvaćanja u predmetima iste činjenične i pravne naravi pa ukoliko to propuste učiniti da li takvo suđenje predstavlja samovoljnu primjenu materijalnog prava koja ima za posljedicu povredu ustavnog prava na jednakost sviju pred zakonom zajamčenog odredbom čl. 14. Ustava RH, a sve imajući na umu pravno stajalište izraženo u odluci Vrhovnog suda RH Rev- 1527/2018-2 od 06.06.2023. kao i stajalištima izraženima u odlukama Ustavnog suda RH U-III-1423/2024 od 12.03.2007. i U-III-350/2007 od 09.03.2011.?
2. Je li drugostupanjski sud pogrešno primjenjuje materijalno pravo u pogledu ocjene suodgovornosti sudionika prometne nezgode u kojoj je došlo do lančanog sudara kada svojom presudom sudi postojanje suodgovornosti u omjeru od 80% na strani vozača vozila čije vozilo se iznenadno (na što taj vozač nije mogao utjecati) pokvarilo pa je vozač pomaknuo svoje vozilo što je više mogao izvan ceste pri čemu u vremenu koje je imao na raspolaganju od 58 sekundi nije poduzeo druge radnje (npr. postaviti signalizacijski trokut) dok istodobno svojom presudom sudi postojanje suodgovornosti vozača koji je udario u to pokvareno vozilo u omjeru od 20% unatoč tome što je taj vozač koji je udario u pokvareno vozilo vozio brzinom koja je bila veća od ograničenja na mjestu prometne nezgode dok je istodobno taj vozač koji je udario u zaustavljeno pokvareno vozilo imao sasvim dovoljno vremena i prostora prilagoditi svoju brzinu stanju prometnice i prometa pa da je poduzeo lagano smanjivanje brzine mogao je zaobići pokvareno vozilo sa njegove lijeve strane koje vozilo je zbog iznenadnog neočekivanog kvara bilo zaustavljeno uz desni rub na način da je samo jednim manjim dijelom se nalazilo na kolničkoj traci pa u kojem slučaju ne bi došlo ni do naknadnih sudara-lančanih sudara, a sve imajući na umu stajališta izražena u presudama Županijskog suda u Puli Gž-696/2020-2 od 17. studenog 2020. i Visokog trgovačkog suda RH Pž-1211/2022 od 01. travnja 2022. koje su donesene u predmetima vođenim povodom te iste prometne nezgode (lančanog sudara) i na temelju identično utvrđenog činjeničnog stanja gdje su sudovi u tim predmetima zauzeli stajalište o nepostojanju nikakve odgovornosti vozača čije vozilo se iznenada pokvarilo uz istodobno zauzeto stajalište o isključivoj odgovornosti vozača koji je udario u zaustavljeno pokvareno vozilo?
3. Je li drugostupanjski sud donosi nezakonitu presudu kada odlučujući o prigovoru suodgovornosti svoje stajalište o nepostojanju suodgovornosti iznese temeljem zaključka o postojanju činjenica glede nemogućnosti tužitelja da poduzme kočenje kako bi izbjegao prometnu nezgodu iako je provedenim prometnim vještačenjem utvrđeno suprotno odnosno provedenim prometnim vještačenjem utvrđeno je da je tužitelj poduzimanjem kočenja mogao izbjeći nastanak prometne nezgode pa da li u slučaju takvih okolnosti u kojima drugostupanjski sud svoju presudu donese zanemarujući okolnosti na koje je ukazao vještaka prometne struke takvo suđenje predstavlja nezakonito suđenje sve imajući na umu pravno stajalište izraženo u odluci Vrhovnog suda RH Rev-x 87/2018-2 od 16.04.2019.?".
4.3. Umješač ujedno ističe povredu temeljnih ljudskih prava i to prava na pravično suđenje, prava na pristup sudu, prava na obrazloženu sudsku odluku, povredu pravne sigurnosti, zbog počinjenih postupovnih povreda i pogrešne primjene materijalnog prava.
4.4. U razlozima svoje odluke predlagatelji se pozivaju na različitost prakse sudova.
5. Postupajući sukladno odredbi čl. 387.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da naznačena pitanja predlagatelja nemaju zahtijevanu važnost. U smislu odredbe čl. 387.a st. 2. ZPP zaključeno je da nije učinjeno vjerojatnim postojanje povreda temeljnih ljudskih prava na koje se u prijedlogu umješač poziva.
6. Prijedlogom za dopuštenje revizije predlagatelji iznose svoja shvaćanja predmeta spora i svoj pristup njegovu rješavanju, u procesnom i materijalnopravnom smislu. To osobito kada se negiraju utvrđenja i zaključak nižestupanjskih sudova, dajući vlastitu ocjenu rezultata izvedenih dokaza i njihova međusobna povezivanja i povezivanja s odredbama materijalnog prava.
6.1. U bitnome predlagatelji temelje svoje prijedloge na prigovorima da je povodom predmetne prometne nezgode (lančani sudar) u pogledu postojanja (su)odgovornosti tuženika doneseno više odluka (na koje se izričito pozivaju i prilažu ih) u kojima da je različito od pobijane odlučeno o tom pitanju. Stoga se pozivaju na ovosudnu odluku Rev-1527/2018-2 od 6. lipnja 2023. u kojoj da je, između ostaloga, navedeno: "... i u primjeni ove zakonske odredbe, kao ni inače, sudovi nisu apsolutno slobodni u odlučivanju, posebno ne u smislu da mogu donositi odluke lišene razloga za odlučivanje. To znači da odluke sudova i u primjeni odredbe članka 12. stavka 2. ZPP u vezi s člankom 1092. ZOO i člankom 338. stavkom 4. ZPP, kao i inače, moraju imati obrazložene razloge na temelju kojih su zauzeta drugačija pravna shvaćanja u predmetima iste činjenične i pravne naravi. Izostanak obrazloženih razloga za zauzimanje različitih pravnih shvaćanja u predmetima iste činjenične i pravne naravi upućuje na samovoljnu primjenu materijalnog prava što ima za posljedicu povredu ustavnog prava na jednakost sviju pred zakonom...".
6.2. S tim u vezi za ukazati je da je u toj odluci rečeno i ovo : " Pritom revizijski sud ima na umu da je moguće da se u vezi s nekim pitanjem u praksi nižestupanjskih sudova pojavi neujednačenost i da to nije u pravilu nužno razlog za dopuštenje izvanredne revizije jer sudovi u predmetima s usporedivim činjeničnim okolnostima mogu doći do nepodudarnih, ali razumnih i razložnih zaključaka zato što je svaki sud ovlašten zbog sudačke neovisnosti zastupati vlastito pravno stajalište i na njemu zasnivati svoje odluke, sve dok za to postoje razumni pravni argumenti.".
6.3. Upravo u svijetlu potonje citiranog valja u odnosu na prvo pitanje tuženika i umješača istaći da su nižestupanjski sudovi dali potrebne, relevantne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, pa tako i o utvrđenjima vezanim za tvrdnje tužitelja, prigovore tuženika te, u konačnosti, u vezi žalbenih prigovora. Rezultati dokazivanja u jednoj pravnoj stvari mogu se razlikovati od rezultata dokazivanja u drugoj parnici, sve ovisno i o dispozicijama stranka i dokazima koji su provedeni te njihovom dobivenom sadržaju.
6.4. Drugo pitanje tuženika kao i drugo pitanje umješača su individualizirana tako da u svojoj biti oni predstavljaju pitanja činjenične naravi i ovise o okolnostima konkretnog slučaja, te nemaju element generalne primjenjivosti.
6.5. Treće pitanje umješača također je individualizirano i tiče se konkretne pravne stvari, pri čemu valja istaći i to da je ono fragmentalno jer se temelji na izoliranoj tvrdnji iz konteksta svih onih preostalih odgovora vještaka o dinamici prometne nezgode u ovoj pravnoj stvari te o uvjetima mogućnosti uočavanja i izbjegavanja prometne nezgode.
6.6. Ne nalazi se elemenata koji bi ukazivali da bi umješaču bio onemogućen pristup sudu. Nadalje, nižestupanjske odluke sadrže odgovor o bitnim navodima stranaka, dokazi nisu ocijenjeni na nerazuman način niti se nalaze da bi sudovi procjenjivali na nerazuman način ili da bi propustili razmotriti sve relevantne čimbenike. Sudovi imaju obvezu dati razloge za svoje odluke, ali to ne znači da se zahtijeva detaljan odgovor na svaki argument. Stupanj do kojeg se ta dužnost primjenjuje može varirati sukladno prirodi odluke. Ovaj sud zaključuje da je to mjerilo relevantnosti i dostatnosti ovdje ispunjeno te se ne nalazi vjerojatnost postojanja povrede prava na obrazloženu sudsku odluku kao aspekta prava na pravično suđenje. Do povrede prava (na pravično suđenje) u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
7. Stoga, kako u odnosu na naznačena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, to su na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlozi odbijeni, a kako nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 385. st. 2. ZPP, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog umješača je odbačen.
8. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice, primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP. S obzirom na neuspjeh tuženika i umješača sa prijedlozima na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP istima nije dosuđen trošak sastavljanja prijedloga.
Zagreb, 2. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
