Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-689/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Dragice Sirovica Hranilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Adžić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Marija Radelja, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-96/2025-56 od 28. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Addiko Bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-96/2025-56 od 28. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Addiko Bank d.d. kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-96/2025-56 od 28. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu broj 166-29/2005 od 4. travnja 2005. u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika (stavak I. izreke) te se nalaže tuženiku da tužitelju na ime preplate po kreditu u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, isplati ukupan iznos od 3.795,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2007. po stopi od 15 % godišnje, a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (stavak II. izreke), kao i da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.009,30 EUR sa zateznim kamatama od 28. svibnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana (stavak III. izreke) te se odbija zahtjev tuženika da mu tužiteljica nadoknadi troškove parničnog postupka za povučeni dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.920,85 EUR, kao neosnovan (stavak IV. izreke).

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja utvrđuje se da su tužba i tužbeni zahtjev djelomično povučeni za iznos od 8.812,86 EUR.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik pobijajući presudu u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Automatskim pozivanjem na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 502. c) ZPP, dok je jednako tako na pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Bezrezervnim oslanjanjem na izračun iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Darka Prpića sud je pogrešno odlučio o visini tražbine tužitelja, kao i doveo do neravnoteže među ugovornim stranama na štetu tuženika. Ocjenom da tužitelju zakonske zatezne kamate pripadaju od svakog pojedinog stjecanja, počinjena je povreda pogrešne primjene materijalnog prava i to čl. 1115. ZOO-a. Sve i da se utvrdi ništetnost spornih odredbi, a čemu se tuženik protivi, tužitelj ne bi imao pravo zahtijevati isplatu zateznih kamata od dana stjecanja. Ocjenom da restitucijski zahtjev nije zastario obrazloženjem kako je tijek zastarnog roka prekinut podnošenjem kolektivne tužbe, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo, a sud se suviše oslanja na direktan učinak pravnih utvrđenja iz presuda donesenih u sporu kolektivne zaštite prava i interesa potrošača bez potpunog utvrđenja činjeničnog stanja. Nezakonito je i nepravilno proveden dokaz financijsko- knjigovodstvenog vještačenja, jer su zanemareni prigovori tuženika. Ukazuje se da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer u presudi nije obrazloženo iz kojeg razloga je sud odbio prijedlog tuženika na provođenjem vještačenja primjenom referentne kamatne stope. Tuženik je stava da se pri izračunu i odluci o visini tužbenog zahtjeva treba voditi računa o manje plaćenim iznosima, kada je kamatna stopa bila manja od početne i bez posebno istaknutih procesno-pravnih instituta od strane tuženika. Neosnovano je odbijen istaknuti prigovor zastare kao neosnovan, te je tuženik ocijenjen kao nepošteni stjecatelj. Ugovor o kreditu sklopljen je 2005., a tužba je podnesena 2019. Pravilnom primjenom odredaba parničnog postupka bilo bi potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje te pravilno primijenjeno materijalno pravo, te bi sukladno navedenom i odluka o troškovima bila drugačija, odnosno istom bi bilo naloženo tužitelju da naknadi tuženiku troškove postupka. Predlaže se preinačiti presudu i rješenje na način da se odbije zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, a tužitelju naloži da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate. Podredno se predlaže ukinuti presudu i rješenje i predmet vratiti na ponovno suđenje, sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na promjenjivu stopu redovne kamate kojom je ugovorena promjena te stope odlukom tužene kao davatelja kredita i zahtjev za isplatu s osnova pretplate ugovorne kamate temeljem navedenih ništetnih ugovornih odredaba.

5. U postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koju u žalbi ukazuje tuženik, jer presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5.1. Temeljem čl. 365. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom; a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud uzet će da se presuda pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu. Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. Temeljem čl. 338. st. 4. ZPP-a u obrazloženju sud će sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. Sud će posebno navesti i obrazložiti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka, a što je prvostupanjski sud i učinio.

6. Suvišno je i bez pravne osnove ukazivanje žalitelja na druge odluke donesene u sličnim predmetima jer u smislu odredbe čl. 6. st. 2. Zakona o sudovima (''Narodne novine'', broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22 i 60/22), ovaj sud nije ovlašten ispitivati niti se referirati na odluke donesene u drugim predmetima, već je jedino ovlašten ispitivati pravilnost i zakonitost odluke donesene u ovom predmetu.

7. U obrazloženju pobijane presude je između ostalog navedeno:

- da je t užiteljica nakon nalaza i mišljenja vještaka specificirala svoj tužbeni zahtjev prema izračunu pozitivne razlike radi rasta kamatne stope u iznosu od ukupno 3.795,81 EUR.

- da je smanjila tužbeni zahtjev i zahtijevala isplatu u iznosu od 3.795,81 EUR u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 12.608,67 EUR

- da je smanjila tužbeni iznos od 8.812,86 EUR

- da je tuženik pristao na djelomično povlačenje tužbe, pa je riješeno kao izreci rješenja

- da je prednik tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao davatelj kredita-banka s tužiteljicom kao korisnikom kredita 4. travnja 2005. sklopio Ugovor o kreditu broj 166- 29/2005

- da je iz Ugovora utvrđeno da se radilo o stambenom kreditu, a ugovoreno je stavljanje na raspolaganje kredita u kunskoj protuvrijednosti koji odgovara protuvrijednosti od 98.100,00 CHF, te kamatnu stopu koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,25 % dekurzivno godišnje (čl. 3.IV. Ugovora), a koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, odnosno sve kasnije izmjene i dopune Odluke (čl. 6. Ugovora)

- da je nesporno mijenjanje kamatnih stopa

- da je sporno da li su odredbe čl. 3. i 6. Ugovora vezane za promjenjivu kamatnu stopu ništetne, te u svezi s time da li tužiteljica može osnovano od tuženika zahtijevati isplatu na ime neosnovano preplaćenih iznosa po osnovi promjene kamatne stope

- da je sporno da li je potraživanje tužiteljice u zastari

- da je iz iskaza t užiteljice utvrđeno da je u vrijeme podizanja predmetnog kredita bila zaposlena u Konzumu te im je kao djelatnicima bilo rečeno da u tada Hypo banci imaju povoljnije kamate na kredite, kao zaposlenici Konzuma

- da je bila podstanar, pa joj je to bilo interesantno jer je željela riješiti svoje stambeno pitanje

- da je s predmetnim kreditom kupila stan u kojem sada živi

- da nije shvaćala što znači promjenjiva kamata

- da sud navodi da je ništetnost odredbe o ugovorenoj redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ustanovljena presudom Trgovačkog sud u Zagrebu od 4. srpnja 2012. poslovni broj P-1401/2012, a koja je postala pravomoćna donošenjem presude i rješenja Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., a tužba je u ovom individualnom postupku potrošača podnesena poštom preporučeno 12. lipnja 2019.

- da nije protekao zastarni rok

- da je iz vještačenja po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i vrijednosne papire dipl. oec. Darko Prpić iz Darfin d.o.o. utvrđeno da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženika više je plaćeno 28.599,50 HRK što iznosi 3.795,81 EUR sukladno sada važećoj valuti u Republici Hrvatskoj

- da na nalaz i mišljenje vještaka, nije bilo prigovora stranaka, osim u dijelu gdje je tuženik prigovarao zadatku vještačenja

- da sud smatra da je vještak u cijelosti odgovorio na zadatak suda vezano za potraživanje tužiteljice uz promjenu kamatne stope, te je isti izradio nalaz i mišljenje temeljem dokumentacije u spisu

- da tuženik za negativne razlike nije zatražio prijeboj niti postavio određeni protutužbeni zahtjev, pa tuženik nema pravo na obračun negativnih razlika

- da tužiteljica plaćanjem manjih anuiteta u razdoblju niže kamatne stope od početno ugovorene nije ništa primila, pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečega što ista nije primila

- da tužiteljica traži isplatu iznosa od 3.795,81 EUR za razdoblje od rujna 2007. do prosinca 2013. koji je bio preplaćen s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi

- da je utvrđeno da su odredbe čl. 3. i 6. predmetnog Ugovora o kreditu između stranaka ništetne vezano za promjenjivost kamatne

- da je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, pa je temeljem čl. 1111. ZOO-a naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 3.795,81 EUR

- da je tuženik taj iznos stekao na temelju ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pa je nepošteni stjecatelj, te je sukladno čl. 1115. ZOO-a tuženiku naloženo da tužiteljici plati zakonske zatezne kamate koje na svaki pojedini iznos koje mu je tužiteljica isplatila na temelju ništetnih odredbi teku od dana kada je tužiteljica taj iznos platila, odnosno od dana kada ga je tuženik stekao.

8. Naime, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud prvoga stupnja polazeći od činjeničnih navoda tužbe utvrđuje, a koja činjenična utvrđenja tuženik žalbom niti ne osporava, da je presudama donesenim u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja i to presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koje su potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014, utvrđena kao ništetna odredba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, slijedom čega tužitelj ostvaruje pravo povrata preplaćenih anuiteta koji iznos je utvrđen temeljem nalaza i mišljenja financijsko- knjigovodstvenog vještaka.

9. U navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno da su banke u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, time da takve odredbe sadrži i predmetni Ugovor o kreditu, imajući u vidu da je odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 i 110/15, dalje u tekstu: ZZP/14), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 2. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

10. Ovo stoga, jer u smislu navedenih zakonskih odredbi, ali i odredbe čl. 502.c ZPP koja određuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove i da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

11. Dakle, ugovarajući promjenjivu kamatnu stopu, tuženik (odnosno njegov pravni prednik) je postupio suprotno odredbama čl. 81. st. 1. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03), te je posljedica takvih nepoštenih odredbi njihova ništetnost na temelju odredbe čl. 87. ZZP/03, a sve to stoga jer kamate moraju biti određene, odnosno odredive, u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu ZOO).

11. 1. Kako je predmetnim odredbama Ugovora o kreditu redovna kamata sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je toč. 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, a da u ovom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika prilikom ugovaranja promjenjive stope između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u tom sudskom postupku, za zaključiti je da su predmetne ugovorne odredbe ništetne i protivno žalbenim navodima tuženika na tu okolnost sud prvoga stupnja nije bio dužan provoditi nikakve dokaze. Identično pravno stajalište izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., niti u žalbi tuženika konkretno navodi koje to njegove dokaze na navedenu okolnost sud prvoga stupnja nije proveo.

12. Naime, ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva, jer je jedino sigurno kako visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.

13. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 odlučeno je da čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom, treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. To znači da su u ugovoru o kreditu tužitelju morali na jasan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama Ugovora, tako da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

14. Odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba, a ona je zavisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tužene, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena, pa tako naprijed navedene odredbe Ugovora o kreditu, kojima se određuje visina promjenjive kamatne stope, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te dovodi do toga da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužniku, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti.

15. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužitelja, jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a temeljem navedenih ugovornih odredaba tužena je onemogućila utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamata, što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

16. Osim toga, navedene odredbe predmetnog Ugovora suprotne su odredbi čl. 4. ZOO, kojom je određeno da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa, dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja, odnosno, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, a mjerilom ponašanja se ocjenjuje ponašanje prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti, s druge strane.

17. Imajući u vidu da je kamata cijena, a cijena je bitan element ugovora o kreditu te mora biti određena, odnosno odrediva prema odredbama predmetnog Ugovora, samim time odredba ugovora koju koristi tužena, a na temelju koje se cijena određuje prema njezinoj jednostranoj odluci, bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuje na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja.

18. Tumačenje činjenica po tuženiku i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi, ne predstavlja ukazivanje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, već njegovo osobno viđenje predmetnog spora, koje je bez pravnog uporišta, a sud prvog stupanja je naveo dostatne razloge za svoju odluku.

19. To stoga, što izvjesno jest da tuženik o parametrima za promjenjivost stope ugovorene kamate nije pojedinačno pregovarao sa tužiteljicom, da je promjenjivost stope ugovorene kamate formulirala bez razrade uzročno posljedične veze kretanja parametara i utjecaja tih kretanja na promjenjivost kamatne stope, odnosno što tužiteljici nisu na transparentan način bili objašnjeni razlozi i mehanizmi promjene kamatne stope, kao niti odnos s drugim odredbama ugovora, na način da i tužiteljica može predvidjeti posljedice koje iz toga za njega proizlaze, već je samo navedena promjenjivost kamatne stope po odluci banke, a što je dovoljna činjenična osnova za zaključak da su te odredbe Ugovora ništetne, u smislu čl. 322. st. 1. ZOO kako je to utvrdio i sud prvog stupnja.

20. Stoga je tuženik bez pravne osnove stekao iznose ugovorene kamate koje je tužitelj platio u anuitetima otplate kredita preko iznosa kamatne stope, kako je to početno ugovoreno i jedino poznato tužiteljici, pa je pravilno sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev, sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO, a visina zahtjeva utvrđena je temeljem nalaza i mišljenja vještaka. U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom, potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica temeljem ništetnih odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi preplatila tuženoj 3.795,81 EUR-a, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženika isplatiti tužiteljici taj iznos sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

21. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja pravilno je primijenio odredbu čl. 1115. ZOO kada je prihvatio tužbeni zahtjev i to uz pripadajuću zateznu kamatu od dana stjecanja tj. dana otplate kredita, jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredaba, tj. bez valjane pravne osnove, pa se isti ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa.

22. U odnosu na žalbene navode po pitanju zastare, valja odgovoriti da je ocjena neosnovanosti prigovora zastare prvostupanjskog suda utemeljena na identičnom stajalištu Vrhovnog suda izraženog u presudama broj Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

23. Naime, tužiteljica se u ovoj parnici pozvala na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava, što znači da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva po pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupa protekom pet godina od pravomoćnosti odluke Visokog trgovačkog suda Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., dakle nastupila je 14. lipnja 2019., pa kako je tužba podnesena 12. lipnja 2019., to zastara iz tih razloga u konkretnom slučaju nije nastupila.

24. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a). Tuženik žalbu u pogledu dosuđenog troška obrazlaže samo kroz tvrdnju da je tužbeni zahtjev trebao biti odbijen i posljedično tome njemu dosuđen parnični trošak. Kako tuženik u žalbi ničim ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka, a sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka nalazi pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova.

25. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi presudu suda prvog stupnja.

26. Pobijanim rješenjem utvrđeno je da su tužba i tužbeni zahtjev djelomično povučeni za iznos od 8.812,86 EUR. Pravilno je riješio prvostupanjski sud primjenjujući čl. 193. ZPP, kada je utvrdio da je tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev za iznos od 8.812,86 EUR, a tuženik je pristao na djelomično povlačenje tužbe. Ukazuje se da tuženik rješenje pobija samo naznakom odluke koja se osporava, dok u žalbi nije naveo niti jedan razlog za ukidanje pobijanog rješenja.

27. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga jer je njegova žalba odbijena kao neosnovana (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 2. rujan 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina