REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-893/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Svjetlana Balek Roginić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Zagorski vodovod d.o.o., Zabok, Ksavera Šandora Đalskog 1, OIB 61979475705, kojeg zastupa Marijan Ruždjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja nezakonitim otkaza i isplate, odlučujući o revizijama stranaka protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-136/2021-8 od 28. travnja 2022. kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Pr-53/2019-61 od 9. srpnja 2020., i o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-136/2021-7 od 28. travnja 2022., kojom je potvrđena dopunska presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Pr-53/2019-79 od 7. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-136/2021-8 od 28. travnja 2022. i protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-136/2021-7 od 28. travnja 2022. se odbijaju.

II. Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-136/2021-8 od 28. travnja 2022. se odbija.

r i j e š i o  j e:

Revizija tuženika protiv rješenja sadržanog u presudi Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-136/2021-8 od 28. travnja 2022., kojim je potvrđena odluka o dopuštenju preinake tužbe, se odbacuje.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom odlukom (presuda i rješenje) odlučeno je:

„I. Dopušta se preinaka tužbe prema podnesku tužitelja od 29. veljače 2020., primljenom na sudu 3. ožujka 2020. i ispravljenom na ročištu 10. lipnja 2020. godine.

II. Poništava se kao nezakonita odluka tuženika Zagorski vodovod d.o.o., Zabok, K. Š. Đalskog 1, OIB: 61979475705 od 17. listopada 2016. g. o privremenom rasporedu tužitelja ŽR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na poslove proizvodnje vode izvorišta ABC u Službu proizvodnje i distribucije pitke vode, Odjel vodoopskrbe.

III. Utvrđuje se da je otkaz ugovora o radu od 21. 11. 2016. g. tužitelju ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nedopušten, te se poništava odluka tuženika Zagorski vodovod d.o.o., Zabok, K. Š. Đalskog 1, OIB: 61979475705 od 21. studenoga 2016. g. o otkazu ugovora o radu broj 2004/2002 od 15. srpnja 2002. g. i dodatak broj 1. tom ugovoru od 17. lipnja 2014. g. te se utvrđuje da radni odnos tužitelju ŽR nije prestao.

IV. Određuje se sudski raskid ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. 2004/2002 od 15. 07. 2002. i dodatak 1. tom ugovoru od 17. 06. 2014., za radno mjesto referent za pripremu i vođenje investicija, sklopljenog između tužitelja i tuženika, s danom 9. srpnja 2020. godine.

V. O d b i j a s e dio protutužbenog zahtjeva kojim tuženik-protužitelj zahtijeva da se kao dan prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika odredi 7. siječnja 2017. godine.

VI. N a l a ž e se tuženiku Zagorski vodovod d.o.o., Zabok, K. Š. Đalskog 1, OIB: 61979475705 isplatiti tužitelju ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete, pet ugovorenih mjesečnih plaća u ukupnom iznosu od 42.269,75 kn (četardesetdvijetisućedvijestošezdesetdevet kuna i sedamdesetpet lipa), u roku od 8 dana, a o d b i j a se prestali dio zahtjeva za tri ugovorene mjesečne plaće u ukupnom iznosu od 25.361,85 kn (dvadesetpettisućatristošezdesetjednu kunu i osamdesetpet lipa).

VII. Nalaže se tuženiku Zagorski vodovod d.o.o., Zabok, K. Š. Đalskog 1, OIB: 61979475705 isplatiti tužitelju ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade plaće za period od 8. siječnja 2017. g. do 29. veljače 2020. g. iznos od 318.740,32 kn (tristoosamnaesettisućasedamstočetardeset kuna i tridesetdvije lipe) uz zakonsku zateznu kamatu po topi određenoj primjenom odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekuću na iznos od:

5.944,17 kn od dana 15. 02. 2017. g. do isplate,

8.453,95 kn od dana 15. 03. 2017. g. do isplate,

8.453,95 kn od dana 15. 04. 2017. g. do isplate,

8.453,95 kn od dana 15. 05. 2017. g. do isplate,

8.453,95 kn od dana 15. 06. 2017. g. do isplate,

8.453,95 kn od dana 15. 07. 2017. g. do isplate,

8.453,95 kn od dana 15. 08. 2017. g. do isplate,

8.453,95 kn od dana 15. 09. 2017. g. do isplate,

8.453,95 kn od dana 15. 10. 2017. g. do isplate,

8.453,95 kn od dana 15. 11. 2017. g. do isplate,

8.453,95 kn od dana 15. 12. 2017. g. do isplate,

8.453,95 kn od dana 15. 01. 2018. g. do isplate,

8.453,95 kn od dana 15. 02. 2018. g. do isplate,

8.453,95 kn od dana 15. 03. 2018. g. do isplate,

8.453,95 kn od dana 15. 04. 2018. g. do isplate,

8.453,95 kn od dana 15. 05. 2018. g. do isplate,

8.453,95 kn od dana 15. 06. 2018. g. do isplate,

8.453,95 kn od dana 15. 07. 2018. g. do isplate,

8.453,95 kn od dana 15. 08. 2018. g. do isplate,

8.453,95 kn od dana 15. 09. 2018. g. do isplate,

8.453,95 kn od dana 15. 10. 2018. g. do isplate,

8.453,95 kn od dana 15. 11. 2018. g. do isplate,

8.453,95 kn od dana 15. 12. 2018. g. do isplate,

8.453,95 kn od dana 15. 01. 2019. g. do isplate,

8.453,95 kn od dana 15. 02. 2019. g. do isplate,

8.453,95 kn od dana 15. 03. 2019. g. do isplate,

8.453,95 kn od dana 15. 04. 2019. g. do isplate,

8.453,95 kn od dana 15. 05. 2019. g. do isplate,

8.453,95 kn od dana 15. 06. 2019. g. do isplate,

8.453,95 kn od dana 15. 07. 2019. g. do isplate,

8.453,95 kn od dana 15. 08. 2019. g. do isplate,

8.453,95 kn od dana 15. 08. 2019. g. do isplate,

8.453,95 kn od dana 15. 10. 2019. g. do isplate,

8.453,95 kn od dana 15. 11. 2019. g. do isplate,

8.453,95 kn od dana 15. 12. 2019. g. do isplate,

8.453,95 kn od dana 15. 01. 2020. g. do isplate,

8.453,95 kn od dana 15. 02. 2020. g. do isplate,

u roku od 8 dana, a o d b i j a s e dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"a za razdoblje od 01. 03. 2020. godine do dana donošenja prvostupanjske presude naknadu izgubljene plaće, u bruto iznosu od 8.453,95 kn mjesečno, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos po stopi utvrđenoj u čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11) za ostale odnose, tj. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućem od svakog 15. u mjesecu za prethodni mjesec, do isplate, u roku od 8 dana.".

VIII. O d b i j a s e zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troškova

postupka u cijelosti.

IX. N a l a ž e s e tuženiku Zagorski vodovod d.o.o., Zabok, K. Š. Đalskog 1,

OIB: 61979475705 da tužitelju ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove postupka u iznosu od 30.250,00 kn (tridesettisućadvijesto-pedeset kuna) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 09. 07. 2020. pa do isplate, u roku od 8 dana, a o d b i j a s e preostali dio tužiteljevog zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 27.906,25 kn (dvadesetsedamtisućadevetstošest kuna i dvadesetpet lipa).“.

1.2. Dopunskom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"pa se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto referenta za pripremu i vođenje investicija na kojem je tužitelj radio prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu od 21. 11. 2016. g., ili na drugi posao odgovarajući njegovoj stručnoj spremi i osposobljenosti, te da mu prizna sva prava koja proistječu iz radnog odnosa, sve u roku od 8 dana.".

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj zahtijeva isplatu naknadu izgubljene plaće, u bruto iznos od 8.453,95 kn mjesečno, sa zakonskom zateznom kamatom, u razdoblju od 10. srpnja 2020. do povratka na posao.“,

a rješenjem:

„I. O d b a c u j e s e dio zahtjeva za donošenje dopunske presude koji se odnosi na dio tužbenog zahtjeva za isplatu naknade izgubljene plaće, u bruto iznos od 8.453,95 kn mjesečno, sa zakonskom zateznom kamatom, u razdoblju od 1. ožujka 2020. do 9. srpnja 2020. godine.

II. O d b i j a s e zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava prijedloga za donošenje dopunske presude.“.

1.3. Drugostupanjskim presudama, citiranim u uvodu ove odluke, odbijene su žalbe stranaka i potvrđene prvostupanjske odluke.

2. Protiv drugostupanjskih odluka (podbroja-8) reviziju su podnijele obje stranke, a protiv odluke (podbroj-7) kojom je odbijena žalba tužitelja i potvrđena dopunska prvostupanjska odluka, reviziju je podnio tužitelj. Odluke se pobijaju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno suđenje, a tuženik preinačiti pobijanu odluku sukladno njegovim navodima. Obje stranke zahtijevaju naknadu troškova u povodu revizije.

3. Na revizije nije odgovoreno.

4. Revizije stranaka na presude nisu osnovane, a revizija tuženika na rješenje sadržano u presudi (opisano u izreci rješenja ove odluke) nije dopuštena.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedopuštenosti otkazu ugovora o radu, i to zbog skrivljenog ponašanja, uz zahtjeve vezane za vraćanje na rad i naknadu plaće, te zahtjev tuženika za sudskim raskidom ugovora o radu.

6. Zbog toga je revizija dopuštena. Prema odredbi čl. 382.a st. 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/91., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84//08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/22. pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.

– odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19., - dalje: ZPP) stranke mogu iznimno podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu, između ostalog, u povodu tužbi o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, što je ovdje riječ.

7. Ovaj sud je osporenu presudu ispitao, prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Suprotno tvrdnjama revidenata osporena presuda sadrži obrazloženje s razlozima o svemu što je za odluku o zahtjevu tužitelja i zahtjevu tuženika od odlučnog značaja. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda parničnog postupka na koju se revidenti pozivaju, budući da su pravilni razlozi zbog čega su nižestupanjski odlučili o zahtjevima stranaka i o žalbama kao u izreci svojih odluka. Stoga pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati. Neslaganje stranaka sa zaključcima drugostupanjskog suda ne čini presudu nerazumljivom ili s neotklonjivim nedostacima. Time nije ostvarena povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer presude nižih sudova bile bi opterećene tom bitnom povredom kada iz presuda ne bi bili razvidni razlozi zbog kojih je sud donio presudu koja se pobija, dakle kada ne bi bilo jasno zašto je donesena osporavana odluka ili kada ti razlozi ne bi korespondirali s dokazima i sadržajem isprava i zapisnika u spisu, a ovdje tome nije slučaj. Isto tako pobijana odluka ima razloga o svim žalbenim navodima od odlučnog značaja.

9. Prvostupanjski sud kao nesporne činjenice naznačio je:

- da su stranke 15. srpnja 2002. sklopile ugovor o radu broj: 2004/2002., prema kojem će tužitelj obavljati poslove radnog mjesta voditelj radova, s opisom poslova utvrđenim Pravilnikom o sistematizaciji radnih mjesta, a osim toga je dužan obavljati i druge poslove prema potrebama poduzeća, s tim da se pri tome poštuju njegova prava koja proizlaze iz Zakona i Kolektivnog ugovora (čl. 2), a poslove će obavljati u sjedištu poduzeća i na području Krapinsko-zagorske županije, a prema potrebama poslovnog procesa (čl. 3),

- da su stranke 17. lipnja 2014. sklopile dodatak broj 1. ugovoru o radu broj:

2004/2002. kojim suglasno utvrđuju da se u članku 2. st. 1. mijenja opis radnog mjesta, te će radnik obavljati poslove radnog mjesta: referent za pripremu i vođenje investicija (č. 2.), a sve ostale odredbe ugovora o radu ostaju neizmijenjene, ako nisu u suprotnosti sa tim dodatkom (čl. 3.),

- da je tuženik 17. listopada 2016. donio odluku da se tužitelj s 18. listopada 2016. privremeno raspoređuje "na poslove proizvodnje vode" izvorišta [adresa] Ž u Službu proizvodnje i distribucije pitke vode, odjel vodoopskrbe te da ti poslovi spadaju u poslove s posebnim uvjetima rada (dalje: Odluka o premještaju),

- da je tužitelj protiv te odluke pravodobno izjavio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa na kojeg tuženik nije odgovorio,

- da je tužitelj bio na bolovanju od 24. listopada do 31. listopada 2016., a zatim i od

16. studenoga do 14. prosinca 2016.,

- da je tuženik 21. studenoga 2016. donio odluku broj 19753/2016. kojom je tužitelj otkazao ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika,

- da je tužitelj tu odluku primio 23. studenoga 2016. te je protiv nje 1. prosinca 2016. podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa kojeg je tuženik primio 2. prosinca 2016. te na njega nije odgovorio nakon čega je tužitelj 23. prosinca 2016. podnio tužbu kojom pobija odluku o otkazu.

- da je povodom rješenja o osiguranju posl. broj: 1. Pr-53/2019-37. kojom je određena privremena mjera kojom je naloženo tuženiku da tužitelja privremeno vrati na rad na poslove koje je obavljao prije otkaza ugovora o radu i da mu plaća mjesečnu naknadu u iznosu od 8.453,95 kuna, tuženik pozvao tužitelja na rad te je isti pristupio u ured direktora tuženika 17. veljače 2020. gdje mu je ponuđen na potpis ugovor o radu broj 3021/2020. kojeg je tužitelj odbio potpisati, a kojim mu je ponuđena bruto plaća koja je određena rješenjem o osiguranju,

- da je navedeno rješenje o osiguranju ukinuto rješenjem Županijskog suda u Osijeku posl. broj Gž R-144/2020-2. od 9. travnja 2020. te je predmet vraćen na ponovno odlučivanje nakon čega je 21. travnja 2020. doneseno novo rješenje o osiguranju kojim je određena privremena mjera kojom je naloženo tuženiku da tužitelja privremeno vrati na rad na poslove poslovođe na održavanju "vodovoda", a što je ispravljeno rješenjem posl. broj: 1. Pr-53/2019-53. od 5. svibnja 2020. tako da umjesto riječi "vodovoda" stoji riječ: "vodoopsrkbe" te da su protiv rješenja o osiguranju obje stranke podnijele žalbe - da tuženik od privremenog vraćanja na rad tužitelju isplaćuje naknadu plaće u bruto iznosu od 8.453,95 kuna mjesečno,

- da je tuženik 19. veljače 2020. donio odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu kojom tužitelju (ponovno) otkazuje ugovor o radu br. 2004/2002 od 15. 7. 2002. i dodatak broj 1. tom ugovoru od 17. 6. 2014., sada zbog organizacijskih razloga,

- da je tuženik prije u ovom predmetu sporne odluke ugovora o radu primao bruto plaću od 8.453,95 kuna mjesečno.

10. Taj sud spornim cijeni zakonitost Odluke o premještaju te dopuštenost otkaza kao i zahtjev tuženika za sudskim raskidom ugovora o radu.

11.1. U odnosu na Odluku o premještaju prvostupanjski sud zaključuje da u predmetnim okolnostima slučaja premještaj nije opravdan. To budući da privremeni premještaj radnika nije uređen zakonom, a prema sudskoj praksi premještaj radnika može biti dopušten kad je opravdan potrebama posla i kad ta mogućnost nije ugovorena, ali da dopuštenost ovisi o sadržaju ugovora, prirodi premještaja i njegovu trajanju, dakle o okolnostima konkretnog slučaja.

11.2. Naime, taj sud je utvrdio da je ugovorom o radu ugovoreno da je tužitelj dužan obavljati i druge poslove prema „potrebama poduzeća“, ali je pristupa da bi se to radilo o situaciji kada proces i organizacija rada kod tuženika zahtijevaju privremeno obavljanje i drugih dodatnih poslova od strane tužitelja uz postojeće, a da ne podrazumijevaju situaciju da se tužitelja udalji s njegova radnog mjesta i rasporedi na sasvim drugo radno mjesto. Pored toga, da privremeni premještaj treba biti vremenski definiran, određen ili barem prema objektivnim kriterijima odrediv, što spornom formulacijom „do opoziva“ nije, a niti je trajanje tužitelju usmeno priopćeno. Stoga kako se tužitelja Odlukom o premještaju faktički raspoređuje na drugo radno mjesto, što poslodavac bez izmjene ugovora o radu nije bio ovlašten, odlučuje kao u točki II. izreke prvostupanjske odluke, pri čemu naglašava da je ona prethodno pitanje u odnosu na odluku o otkazu, kojeg cijeni nedopuštenim te tako utvrđuje, i dosuđuje naknadu plaće.

11.3. Nadalje, taj sud cijeni, imajući u vidu sve utvrđene činjenice, da tužitelj, prilikom legitimne zaštite svojih prava iz radnog odnosa, nije lojalno surađivao sa poslodavcem, već je aktivno i drsko opstruirao zahtjeve poslodavca, ne samo kod donošenja odluke o privremenom rasporedu, već i nakon što je po privremenoj mjeri vraćen na rad, i to u kontinuitetu, pa je poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika i njihovi odnosi da su trajno i teško poremećeni, zbog čega da, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nije moguć nastavak rada. Prihvaća zahtjev tuženika za sudskim raskidom ugovora, uz određivanje naknade štete tužitelju.

11.4. Drugostupanjski sud prihvaća utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda u odnosu na Odluku o premještaju cijeneći da nije riječ o privremenom obavljanju poslova drugog radnog mjesta, a da promjena u radnom odnosu ne može zakonito biti provedena na način kako se postupilo, već da je trebala biti provedena uz suglasnost radnika i uz tuženikovu ponudu novog ugovora o radu za to drugo radno mjesto. Pored toga, da je tužitelj na drugo radno mjesto upućen prije no što je utvrđena njegova zdravstvena sposobnost i njegova osposobljenost za obavljanje poslova tog radnog mjesta. To da je sve suprotno odredbama Zakona o radu, Zakona o zaštiti na radu i tuženikova Pravilnika o zaštiti na radu. Stoga cijeni nezakonitom Odluku o premještaju i, posljedično, otkaz zbog skrivljenog ponašanja tužitelja, jer da tužitelj kao radnik nije dužan postupati po nezakonitim odlukama poslodavca. S druge strane, kako je iz svih provedenih dokaza razvidno da su odnosi stranaka trajno i teško poremećeni, da je pravilna odluka o sudskom raskidu ugovora o radu na zahtjev tuženika, pri čemu da je datum sudskog raskida pravilno određen s 9. srpnja 2020., a ne s ranijim datumom, kako tuženik zahtijeva, jer prije no što se utvrdi nedopuštenost otkaza ne može se utvrditi raskid ugovora. Poziva se na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III-2866/2018 od 10. listopada 2019.) i Europskog suda za ljudska prava (u predmetu Muić protiv Republike Hrvatske- Zahtjev broj 79653/12) u prilog tog pravnog stava. Cijeni pravilnom i odluku o visini naknade štete uzimajući u obzir da je prvostupanjski sud istu donio na bazi pet ugovorenih mjesečnih plaća i cijeneći sve okolnosti vezane uz starost tužitelja, trajanje radnog odnosa i obveze uzdržavanja, te cijeni pravilnom odluku o neosnovanosti tužiteljeva zahtjeva za vraćanje na rad i odluku o naknadi plaće u afirmativnom i u negativnom dijelu.

12.1. Tužitelj revizijom pobija odluke drugostupanjskog suda pobijajući odluku o sudskom raskidu ugovora te u odbijajućem dijelu naknadu za tri ugovorene plaće te za isplatu plaće i za naknadu troškova postupka.

12.2. Tuženik revizijom prigovara da nije bilo mjesta dopuštanju preinačenja tužbe protivno odredbi čl. 190. st. 2 ZPP, da je jasno da je odluka o premještaju bila privremenog karaktera, da je pogrešno utvrđenje da je prvo donesena Odluka o premještaju, a potom tužitelj upućen na zdravstveni pregled, da prije no što je tužitelj trebao početi raditi na izvorištu pitke vode ČR nije bilo razloga za upućivanje tužitelja ni na zdravstveni pregled niti na tečaj iz toksikologije i zaštite na radu, s obzirom da nije ranije radio te poslove te da se njegovu osposobljavanju moglo pristupiti kada on stupi na rad na to radno mjesto, na samom izvorištu, a ne u uredu tužitelja, te da neovisno o izjavljenom zahtjevu za zaštitu prava da je tužitelj bio dužan obavljati poslove određene Odlukom o premještaju do utvrđenja njene nedopuštenosti. Prigovara visini dosuđene naknade štete i naknade plaće.

13. Navodi kojima revidenti dovode u pitanje utvrđenja nižestupanjskih sudova u biti su prigovori činjenične naravi kojima oni iznose svoje stavove o ocjeni provedenih dokaza, koji su različiti od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP), ti navodi nisu razmatrani.

14.1. Neosnovano tužitelj ističe da nisu ispunjene pretpostavke za sudskim raskidom ugovora te s tim u vezi da nisu razmotreni žalbeni navodi. Osim što su nižestupanjski sudovi dali dostatne i jasne razloga zašto zaključuju da postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć, za naglasiti je da je tužitelj imao pravo ne postupiti po nezakonitoj odluci tuženika, ali ostvarenje tog prava ne podrazumijeva drsku opstrukciju u odnosima s poslodavcem, koju, na temelju rezultata postupka, u ponašanju tužitelja utvrđuje prvostupanjski sud. Jedno drugo ne mora isključivati. Zato ne postoji kontradiktornost kako ističe taj revident i zato su pravilno sudovi zaključili o postojanju pretpostavki za sudski raskid ugovora, prema odredbi čl. 125. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14. - dalje: ZR) i s tim u vezi gubitka povjerenja u radnika. Zbog toga neosnovano tužitelj ističe osnovanost njegova zahtjeva za povratkom na rad. Neosnovano tužitelj prigovara i odluci o visini naknade štete i naknade plaće jer su pravilno sudovi cijenili do kojeg trenutka se valorizira trajanje radnog odnosa i dosuda naknade plaće s obzirom na sporni otkaz ugovora o radu te s druge strane činjenicu da se vodi drugi sudski postupak o novom otkazu ugovora o radu, u kojem tužitelj može postaviti zahtjev za naknadom plaće i ostale zahtjeve, sve u svezi provedbe odluke o privremenoj mjeri vraćanja na rad i tog otkaza.

14.2. U odnosu na revizijske navode tuženika ističe se da su pravilno sudovi zaključili da u situaciji kada se radnika premješta na drugo radno mjesto da se taj premještaj ne može izvršiti na način da se donese odluka o premještaju, već da je potrebno, u smislu odredbi Zakona o radu, donijeti odluku o otkazu ranijeg ugovora o radu i istodobno ponudi izmijenjeni ugovor o radu s obzirom na to radno mjesto, sukladno odredbi čl. 123. st. 1. ZR. Pravilan je zaključak, s obzirom na utvrđenja u postupku, da se ovdje ne radi o situaciji kada radnik izvršava poslove prema ugovoru o radu tako da uz postojeće poslove obavlja i druge poslove sukladno nalogu poslodavca, jer ovdje je očigledno tužitelj premješten na drugo radno mjesto različito od ugovorenoga, različit po sadržaju djelatnosti i organizacionoj pripadnosti, s obzirom na to da je ugovor o radu sklopljen za radno mjesto referent za pripremu i vođenje investicija, a raspoređen je Odlukom o premještaju na radno mjesto na poslovima proizvodnje vode u Službi proizvodnje i distribucije pitke vode, kao poslova s posebnim uvjetima rada, i to na drugom mjestu rada. Dakle, ta dva radna mjesta su posebna radna mjesta sa različitim popisom i opisom poslova, pa stoga okolnost da tužitelj nije postupio po Odluci o premještaju ne može predstavljati opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu. Jedan od bitnih sastojaka ugovora o radu je i podatak o nazivu, odnosno naravi ili vrsti rada na koji se radnik zapošljava ili kratak popis ili opis poslova (čl. 15. st. 1. t. 3. ZR). S obzirom na načelo stalnosti sadržaja ugovora o radu ta odredba ugovora može se mijenjati samo suglasnom voljom poslodavca i radnika. Premještaj bi mogao biti dopušten za slučaj da to odgovara potrebama organizacije rada, ali i ciljevima zbog kojih je ugovor o radu zaključen, ili pak ako su nastupile izvanredne okolnosti kada bi zaposlenik bio dužan privremeno prihvatiti određene poslove koje inače ne obavlja. Kako je u ovom slučaju poslodavac bitno mijenjao narav i vrstu rada i mjesto rada te nije razvidno u kojem trajanju, i kako nije došlo do sporazumne izmjene ugovora o radu, te poslove radnik nije dužan obavljati, pa su već zbog toga odluke tuženika nezakonite. Isto tako pravilno je sud postupao po tužbi tužitelja prema podnesku od 29. veljače 2020. jer su glavni zahtjevi vezani za radni odnos i ugovor o radu istaknuti u inicijalnoj tužbi, a zahtjevi za isplatu imaju svoju osnovu u tim zahtjevima i zahtjevu tuženika za sudskim raskidom ugovora o radu.

14.3. Kao što je prethodno rečeno, pravilno su sudovi zaključili da je između poslodavca i radnika, došlo do nastupa takvih okolnosti koje opravdavaju utvrđenje sudskog raskida ugovora o radu, pa posljedično nema mjesta tužiteljevu vraćanju na rad, te isto tako opravdan je zahtjev tužitelja za isplatu plaće i naknadu štete, sve uzimajući u obzir razdoblje do donošenja odluke o sudskom raskidu ugovora o radu. Tuženik je zahtijevao određivanje prestanka radnog odnosa s danom 7. siječnja 2017., podneskom predanim na ročištu za glavnu raspravu 6. veljače 2020.

14.4. Pravno shvaćanje zauzeto na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 13/22 održane 4. travnja 2022. je da kada se u parnici utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten dan sudskog raskida ugovora o radu na zahtjev poslodavca ne može se odrediti retroaktivno, odnosno unatrag od dana kada je u parnici podnesen zahtjev tuženog poslodavca za sudski raskid ugovora o radu već najranije od dana podnošenja tog zahtjeva. Tako i ovaj sud u Rev-580/2020, Rev- 913/20.

14.5. Zakon o radu ne propisuje s kojim danom prestaje radni odnos u slučaju sudskog raskida ugovora o radu. Raskid ugovora o radu je "sudski" jer se u okviru postupka odvija pred sudom i po zahtjevu stranaka određuje ga sud ovisno o okolnostima slučaja. U tom smislu, kad poslodavac zahtijeva raskid ugovora o radu (retroaktivno) valja voditi računa o uspostavljanju pravedne ravnoteže između interesa radnika i poslodavca, a i o svrsi osnivanja sudske zaštite. O okolnostima ovog konkretnog slučaja ovaj sud nalazi da nema razloga za drugačiju odluku o danu raskida ugovora o radu i za utvrđenje da bi u ičemu bilo pravilnije i pravičnije u postizanju pravne ravnoteže između interesa tužitelja i tuženika za sudski raskid odrediti neki drugi dan. Tako i u Rev-335/21-3 od 28. studenog 2023.

15. Iz iznesenih razloga nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava istaknut po oba revidenta. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio, prema odredbi čl. 356. ZPP. U ovom predmetu pravilno su primijenjene odredbe čl. 115. st. 1. t. 3. ZR kada je utvrđeno da nisu ispunjene pretpostavke o radnikovom kršenju obveza iz radnog odnosa, u svezi navedene odredbe čl. 123. st.1. ZR, te odredbe čl. 125. st. 2. ZR i odredbe čl. 95. st. 3. i 5. ZR.

16. Kako je do otkazivanja ugovora u radu došlo u okolnostima nepostojanja opravdanog razloga za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, otkaz poslodavca je nedopušten, te kako postoje pretpostavke za određivanje sudskog raskida ugovora o radu, to je osnovano prihvaćen zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije dopušten otkaz ugovora o radu te zahtjev tuženika za sudski otkaz tog ugovora kao i, djelomično, daljnji zahtjevi tužitelja koji svoju osnovu ima u nedopuštenosti otkaza i sudskom raskidu ugovora.

17. Tužitelj pobija pravilnost odluke o troškovima postupka u dijelu u kojem mu nisi priznati zatraženi troškovi zastupanja. O troškovima postupka odlučeno je primjenom odredbi čl. 154. st. 2. ZPP te čl. 155. st. 1. i 2. ZPP uz primjenu odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., - dalje Tarifa). Tako je pravilno ocjenjeno da određeni troškovi nisu bili ni potrebni za vođenje spora (troškovi odgovora na žalbu i zatraženi trošak neobrazloženog podneska), a da ostali nepriznati troškovi nisu niti osnovano zahtijevani (troškovi sastavljanja žalbe na rješenje sadržane u podnesku koji je i žalba na presudu, a koje rješenje je sadržano u presudi, gdje je priznat trošak žalbe na tu presudu, zatim trošak žalbe na rješenje u odnosu na kojeg su stranke povodom žalbi podjednako uspjele, te zatraženi trošak sastavljanja podnesaka iznad četiri podneska prema Tbr. 8. t. 2. Tarife). Isto tako pogrešno tužitelj tvrdi da je u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom jer je odbijen dio njegova zahtjeva za isplatu i vraćanja na rad. Stoga je u tom dijelu materijalno pravo pravilno primijenjeno.

18. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih su revizije stranaka izjavljene, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP odbiti revizije tužitelja i reviziju tuženika kao neosnovane i odlučiti kao u izreci presude ove odluke.

19. U odnosu na drugostupanjsku odluku kojom je potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda u dijelu kojim je dopuštena preinaka tužbe revizija tuženika nije dopuštena jer tom odlukom postupak pravomoćno ne završava, pa je na temelju odredbe članka 392. st. 8. ZPP u svezi odredbe čl. 400. st. 1. ZPP riješeno kao u izreci rješenja ove odluke.

Zagreb, 2. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug