REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3632/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr.sc. Senije Ledić i Goranke Barać-Ručević članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nevenu Kapitanu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mateša & Kapitan d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika PU, vlasnika obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariani Mučnjak, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-67/2025-2 od 29. travnja 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6786/2020-22 od 13. studenoga 2024., u sjednici održanoj 2. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje podnošenja revizije, kao neosnovan u odnosu na prvo naznačeno pitanje, a odbacuje u odnosu na drugo, u prijedlogu naznačeno, pitanje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-67/2025-2 od 29. travnja 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6786/2020-22 od 13. studenoga 2024., uz tvrdnju da je nezakonita.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio je dva pravna pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
"1. Mora li poslodavac u smislu članka 120. stavka 2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23), kod donošenja izvanrednog otkaza ugovora o radu, u otkazu obrazložiti osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa ili drugu važnu činjenicu, radi koje nastavak radnog odnosa nije moguć (članak 116. stavak 1. Zakona o radu)?
2. Smatra li se da je usmeno određeni prekovremeni rad zakonit ukoliko nije potvrđen pisanom potvrdom (članak 65. stavak 2. Zakona o radu)?“.
3.1. Kao razlog važnosti prvog pitanja naveo je odluke revizijskog suda: broj Revr- 694/2008 od 14.01.2009. u kojoj je izneseno shvaćanje: „Sporni otkaz dan je u pisanoj formi, ali po ocjeni ovog suda nije obrazložen, jer da bi otkaz ispunjavao i ovaj uvjet propisan čl. 111. st. 2. ZR-a poslodavac mora na jasan i nedvojben način radniku kojem se otkazuje ugovor o radu učiniti vidljivim o kojoj se osobito teškoj povredi radne dužnosti radi ili koja je to osobito važna činjenica zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, jer tek tada radnik može štititi svoja eventualna prava u smislu čl. 126. ZR-a“, Revr-600/07 od 9. siječnja 2008., prema kojoj „U obrazloženju je poslodavac dužan navesti one okolnosti i činjenice koje ukazuju da postoje opravdani razlozi za otkaz kao i činjenice koje ukazuju da je proveden zakonom propisani postupak za otkazivanje, te Revr-1895/10 od 12. siječnja 2011., prema kojoj odluci „Prilikom ponovnog odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva treba imati na umu da je tužitelju otkazan ugovor o radu s razlozima (tri) iz obrazloženja odluke o otkazu, te da se, a u smislu odredbe čl. 118. st. 2. ZR-a (budući se poslodavac ne može pozivati na ono što ne sadrži odluka o otkazu) i čl. 119. ZR-a (prema kojoj poslodavac mora dokazati opravdane razloge za otkaz), tužitelj ne može dovoditi u situaciju da sam istražuje za koje je povrede ili propuste u radu terećen.”
3.2. Glede pravnog pitanja pod 2., predlagatelj se u prijedlogu ne poziva niti na jednu odluku žalbenog suda niti VSRH, Ustavnog suda RH niti ESLJP-a, koje bi tom naznačenom pitanju davale razlog njegovoj važnosti.
4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
5. Prijedlog je dijelom neosnovan, a dijelom nedopušten.
6.1. Odredbom čl. 387. st. 2. („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) propisano je da prijedlog za dopuštenje revizije mora sadržavati određeno naznačeno pravno pitanje iz čl. 385.a st. 1. toga zakona i jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka.
6.2. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je utvrdio da su u odnosu na prvo naznačeno pitanje izneseni određeni razlozi važnosti u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Međutim, iz sadržaja tog pitanja te navoda iznijetih u prijedlogu proizlazi da tužitelj prijedlog podnosi ne zato jer smatra da bi odluka revizijskog suda bila važna za jedinstvenu primjenu prava ili razvoj prava kroz sudsku praksu, već isključivo zato što nije zadovoljan odlukom drugostupanjskog suda koja ne ide u njegovu korist.
8.1. Tvrdnje tužitelja kojima pokušava dokazati osnovanost (ali ne i važnost) tog pitanja se u potpunosti svode na njegovo tumačenje zakonskih normi i njegovu ocjenu provedenih dokaza. Tužitelj u prijedlogu iako ukazuje na sudsku praksu u pogledu navedenog pitanja, (po kojoj poslodavac mora na jasan i nedvojben način radniku kojem se otkazuje ugovor o radu učiniti vidljivim o kojoj se osobito teškoj povredi radne dužnosti radi ili koja je to osobito važna činjenica zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć), zapravo u prijedlogu samo ukazuje na navodne povrede ostvarene od strane drugostupanjskog suda prilikom donošenja presude, odnosno na pogrešnu primjenu materijalnog prava, ali i na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a što u vidu ispunjenje zakonskih pretpostavki za dopuštenje revizije nije dovoljno za dopuštenost prijedloga.
8.2. Naime, drugostupanjski sud je u pobijanoj presudi utvrdio:
„20. (…) u konkretnom slučaju, imajući u vidu povrede radnih obveza koje su u postupku utvrđene i dokazane, ocjena je ovog suda da je za otkazivanje ugovora o radu postojao opravdani razlog. Pri tome, valja napomenuti da ugovor o radu zbog svog trajanja i trajnih obveza koje nastaju za stranku iz tog ugovora, pretpostavlja odnos povjerenja između poslodavca i radnika, a što je u konkretnom slučaju narušeno.
21. Prema tome, za zaključiti je da tužitelj nije savjesno i odgovorno obavljao obveze preuzete ugovorom o radu odnosno da je bez opravdanog razloga odbio postupiti po nalogu poslodavca da u slučaju hitnog i prijeko potrebnog rada ostane samo dva sata dulje na poslu radi dovršetka poslova za važnog klijenta o kojem ovisi i budućnost te financijska stabilnost tuženika.
22. Prema tome, opisano postupanje tužitelja u konkretnom slučaju opravdava donošenje odluke o izvanrednom otkazu, a isto tako takvo postupanje protivno obvezama iz ugovornog odnosa zasigurno je i kod poslodavca dovelo do gubitka povjerenja prema radniku.“
9. Prema tome, u konkretnom slučaju je, suprotno tvrdnji tužitelja, tuženik na jasan i nedvojben način tužitelju otkazao ugovor o radu pri čemu je vidljivo i o kojoj se osobito teškoj povredi radne dužnosti radi i koja je to osobito važna činjenica zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć. Stoga naznačeno pitanje nije važno i stoga jer ono polazi od pogrešne premise da tužitelj ne zna iz kojih razloga je dobio otkaz i o kojoj se vrsti otkaza radi, te pogrešne premise da nisu postojali zakonski razlozi za otkazivanje njegovog ugovora o radu, dakle od tvrdnji suprotnih provedenim dokazima. Uz to se napominje da iznesena pravna shvaćanja drugostupanjskog suda ne odstupaju od pravnog shvaćanja iznesenog u odlukama na koje se poziva predlagatelj, te su u skladu i s shvaćanjima iznesenim u odlukama, na koje se pozvao i drugostupanjski sud u točki 12. njegova obrazloženja, da bi otkaz morao imati oblik odluke koji bi sadržavao uvod, izreku i obrazloženje, dovoljno je da je otkaz obrazložen tako da je iz istog moguće sa sigurnošću zaključiti zbog kojih razloga poslodavac daje otkaz ugovora o radu (Revr-68/2010-2) Rev 108/2020-2 od 24. siječnja 2023.).
10. Stoga postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te je iz navedenih razloga valjalo temeljem odredbe čl. 389.b. st. 1. i čl. 389.a st. 3. ZPP-a riješiti kao u izreci.
Zagreb, 2. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
