REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3652/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Goranke Barać-Ručević članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje Zagreb, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-351/2024-3 od 11. veljače 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-65/2021-24 od 22. srpnja 2022., u sjednici održanoj 2. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje podnošenja revizije, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-351/2024-3 od 11. veljače 2025., u dijelu kojim je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn- 65/2021-24 od 22. srpnja 2022 , uz tvrdnju da je nezakonita.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio je dva pravna pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
"1. Jesu li vožnja bez položenog vozačkog ispita, nedopuštena brzina i neadekvatna reakcija, te pretjecanje vozila koje signalizira skretanje, odlučne činjenice za ocjenu krivnje u primjeni čl. 1072. ZOO?
2. Je li sud pri donošenju odluke o parničnim troškovima dužan voditi računa ne samo o kvantitativnom, već i kvalitativnom uspjehu stranaka u sporu u dokazivanju sporne osnove tužbenog zahtjeva, te jesu li propustom obrazloženja utvrđenog omjera uspjeha stranaka ostvarene bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2.11. ZPP-a?“.
3.1. Kao razlog važnosti prvog pitanja naveo je odluku Rev-3287/1999-2 (djelomično je odgovoran sudionik nesreće koji je imao mogućnost pravodobnom reakcijom pri dopuštenoj brzini umanjiti nastalu štetu) Rev 804/2019-2 (neposredni uzrok nezgode su vozačeva alkoholiziranost, vožnja po krivoj strani i bez položenog vozačkog ispita) Rev 1157/1992 (70% je kriv vozač koji pretječe vozilo koje jasno pokazuje namjeru skretanja). Uz navedeno smatra da je osporenom drugostupanjskom odlukom također odstupljeno od shvaćanja Vrhovnog suda, koji je brojnim odlukama postavio standarde obrazloženosti odluka koji nalažu konkretnu ocjenu i očitovanje o svim odlučnim žalbenim navodima (npr. Revr 383/06-2, Rev-x 769/12, Rev-x 965/14-2, Rev-x 129/15-2, Rev 52/2016, Rev-1425/2016 i Rev 1705/2016, Rev-x 1174/11-2).
3.2. Glede pravnog pitanja pod 2., tvrdi da je shvaćanje drugostupanjskog suda o troškovima postupka suprotno shvaćanjima izraženim u odlukama revizijskog suda, da prilikom određivanja troškova postupka izraz „djelomičan uspjeh“ i „srazmjerni dio troškova“ treba ocjenjivati ne samo kvantitativno nego i kvalitativno, (Rev-1709/11, Rev-x-502/12 i Revr-119/12), kao i shvaćanju iz odluke ESLJP-a Klauz protiv Hrvatske i Čolić protiv Hrvatske, prema kojemu odluke domaćih sudova vezano za troškove postupka moraju biti razmjerne legitimnom cilju kojem smjera pravilo navedeno u čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tvrdi da je shvaćanje drugostupanjskog suda vezano za troškove postupka suprotno i shvaćanju Visokog trgovačkog suda (Pž- 4258/04-3, po kojem je odluka nerazumljiva i ne može se ispitati ako u pogledu troškova ne sadrži valjano obrazloženje).
4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
5. Prijedlog je neosnovan.
6.1. Odredbom čl. 387. st. 2. („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) propisano je da prijedlog za dopuštenje revizije mora sadržavati određeno naznačeno pravno pitanje iz čl. 385.a st. 1. toga zakona i jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka.
6. 2. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je utvrdio da su u odnosu na naznačena pitanja izneseni određeni razlozi važnosti u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Međutim, iz sadržaja postavljenih pitanja te navoda iznijetih u prijedlogu proizlazi da tužitelj prijedlog podnosi ne zato jer smatra da bi odluka revizijskog suda bila važna za jedinstvenu primjenu prava ili razvoj prava kroz sudsku praksu, već isključivo zato što nije zadovoljan odlukom drugostupanjskog suda koja ne ide u njegovu korist.
8. Tvrdnje tuženika kojima pokušava dokazati osnovanost (ali ne i važnost) postavljenih pitanja se u potpunosti svode na prepisivanje vlastitih, ranijih, žalbenih navoda. Ponavljanje žalbenih razloga nedvojbeno upućuje na to da tužitelj nije obrazložio zašto bi postavljena pitanja bila važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a posebice razloge zbog kojih bi odluka o naznačenim pravnim pitanjima bila važna za razvoj prava kroz sudsku praksu. Tužitelj u prijedlogu iako ukazuje na sudsku praksu u pogledu postavljenih pitanja, zapravo u prijedlogu samo ukazuje na navodne povrede ostvarene od strane prvostupanjskog i drugostupanjskog suda prilikom donošenja rješenja o dosudi i na pogrešnu primjenu materijalnog prava, a što u vidu ispunjenje zakonskih pretpostavki za dopuštenje revizije nije dovoljno za dopuštenost prijedloga.
9. Pitanje, Jesu li vožnja bez položenog vozačkog ispita, nedopuštena brzina i neadekvatna reakcija, te pretjecanje vozila koje signalizira skretanje, odlučne činjenice za ocjenu krivnje u primjeni čl. 1072. ZOO-a nije važno jer ono polazi od pogrešne pretpostavke da te okolnosti nisu cijenili nižestupanjski sudovi, a te činjenice cijenjene su upravo onako kako to i nalaže odredba čl. 8. ZPP-a, u kojem pravcu je obrazloženje drugostupanjske odluke sasvim dostatno te se ne može smatrati proizvoljnim i arbitrarnim, kako se sugerira tim pitanjem i njegovim obrazloženjem u podnesenom prijedlogu tužitelja.
10. I pitanje koje se odnosi na troškove postupka polazi od pogrešne pretpostavke da drugostupanjski sud pri donošenju odluke o parničnim troškovima nije vodio računa i o kvantitativnom i kvalitativnom uspjehu stranaka u sporu u dokazivanju sporne osnove tužbenog zahtjeva, te da je propustio obrazložiti utvrđeni omjer uspjeha stranaka (točka 15. 1. - 15. 5. obrazloženja). Uz navedeno je promašeno pozivanje na odluke navedene u točki 3.2. obrazloženja ovog rješenja, pogotovo na odluke ESLJP-a jer se ovdje ne radi o sporovima o kojima ne postoji sudska praksa pa bi podnošenje tužbe bilo potpuno neizvjesno, niti se radi o sporovima protiv RH.
11. Stoga postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te je iz navedenih razloga valjalo temeljem odredbe čl. 389.b. st. 1. ZPP-a riješiti kao u izreci.
Zagreb, 2. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
