Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-426/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ksenije Jakovčević, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Benčić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Porobija & Špoljarić d.o.o. u Varaždinu, protiv tuženika ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Zoran Vidović, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Vidović & Vidović u Varaždinu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pn-105/2021-34 od 12. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ŠA iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pn- 105/2021-34 od 12. studenoga 2024. u dijelu pod točkom I. izreke za iznos od 2.000,00 eura sa zateznom kamatom tekućim od 27. srpnja 2018. do isplate.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pn- 105/2021-34 od 12. studenoga 2024. pod točkom I. izreke u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen preko iznosa od 2.000,00 eura sa zateznim kamatama i pod točkom II. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice DA iz [adresa] za daljnji iznos od 1.833,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 27. srpnja 2018. do isplate kao neosnovan te se određuje da svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.

III. Tuženik će sam snositi trošak nastao mu podnošenjem žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužiteljici 3.833,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 27. srpnja 208. do isplate i odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 167,00 eura (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.457,78 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv te presude pod točkom I. izreke, u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen te protiv odluke o troškovima postupka sadržane pod točkom II. izreke, žali se tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da žalbeni sud ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da preinači prvostupanjsku presudu na način da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet ovog postupka zahtjev je tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje, koju štetu tužiteljica tvrdi da trpi kao posljedicu ozljeđivanja uslijed fizičkog i razbojničkog napada tuženika na nju.

5. U žalbenoj fazi postupka nije sporna odgovornost tuženika i način na koji se odigrao sam štetni događaj. Sporna je pravilnost prvostupanjske odluke u dijelu u kojem je sud utvrdio da je tužiteljica dokazala osnovanost visine svog zahtjeva do iznosa koji joj je dosuđen. Tuženik navodi da opseg i visina štete nisu pravilno utvrđeni jer da sud bez stručnih znanja iz područja medicine sam nije mogao zaključiti na pravilan način o svim činjeničnim okolnostima o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva te ističe da tužiteljica nije niti predlagala provesti dokaza kojima bi dokazala osnovanost visine svog zahtjeva.

6. Ispitujući pobijanu presudu ovaj je sud ocijenio da u postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Međutim, osnovano tuženik ukazuje na postojanje povrede iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a i na povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, što je za posljedicu imalo djelomično pogrešnu primjenu materijalnog prava, koje povrede je ovaj sud otklonio u skladu s ovlaštenjem iz čl. 373.a. ZPP-a, s obzirom na zabranu ponovnog ukidanje pobijane odluke.

8. Odredbom sadržanom u čl. 8. ZPP-a propisano je kako sud treba cijeniti dokaze, a u konkretnom je slučaju takva ocjena izostala. Sud prvog stupnja u pobijanoj presudi prepisuje iskaz svjedoka ĐA, iskaz tužiteljice i djelomično nalaz i mišljenje vještaka Mr. sc. Nenada Horvata, specijalista za psihijatriju (točke 7 do 9 obrazloženja), ali iste ne cijeni na način propisan navedenom odredbom, niti obrazlaže zašto je iz tih dokaza utvrdio istinitim da je tužiteljica kao posljedicu stradavanja pretrpjela posljedice o kojima govori pod točkama 13. do 15. obrazloženja. Za medicinsku dokumentaciju sud navodi da je izvršio uvid u nju (točka 10. obrazloženja), ali ne navodi što iz nje proizlazi.

9. Navedeno je za posljedicu imalo i da iz obrazloženja pobijane odluke nije vidljivo na temelju kojih dokaza je utvrđeno koje je ozljede tužiteljica uopće zadobila i kakvo je liječenje provela.

10. Stoga u ovom dijelu valja reći da iz medicinske dokumentacije u spisu, koja datira dva dana nakon štetnog događaja, proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljede u vidu kliničkog nagnječenja gornje i donje usnice, bolnosti zuba 21 na palpaciju, udarca u nos bez znakova vanjske traume ili neke koštane traume (list 8 spisa). Iz daljnje dokumentacije proizlazi da se tužiteljica zbog posljedica napada tuženika na nju javila i na odjel psihijatriju gdje je utvrđeno da je zbog posljedica štetnog događaja uznemirena, plačljiva, da loše spava i stalno obnavlja događaja što da ukazuje na dekompenzirani psihički status i narušenu funkcionalnost te joj je propisan liječenje lijekom Helex i kontrola, koju je i ponovila nakon nekoliko tjedana te nije nađeno promjena u njenom status i nastavljeno je s istom terapijom (listovi 26 i 27 spisa). Nadalje, iz medicinske dokumentacije u spisu proizlazi da je radi liječenja zuba koji joj je oštećen u štetnom događaju tužiteljica bila i u stomatološkom tretmanu radi odumiranja pulpe i da joj je izvađen korijen (list 28 spisa), a iz povijesti bolesti liječnice obiteljske medicine (list 29 spisa) proizlazi da je tužiteljici, radi bolove koji su se javili nakon štetnog događaja, propisano uzimanje lijeka protiv bolova, Brufena 600. Na postojanje ovih ozljeda i takvo liječenje ukazuje i tužiteljica u svom iskazu.

11. Takve ozljede i vrsta liječenja (osobito neugodni stomatološki zahvati), kao i način na koji se odigrao štetni događaj (iznenadni fizički napada od strane nepoznate muške osobe uz pokušaj razbojstva) okolnosti su koje izvan svake sumnje i po logici stvari dovode do razvoja straha, a razvoj straha kod tužiteljice nakon štetnog događaja potvrđuje ne samo iskazi tužiteljice i svjedoka, već i nalaz i mišljenje vještak Nenada Horvat (potvrđuje postojanje primarnog intenzivnog straha izrazito visokog stupnja u trajanju od 10 minuta i opisno kroz nalaza daljnje trajanje straha). U opisanim činjeničnim okolnostima (posebno s obzirom na psihijatrijsku medicinsku dokumentaciju koja potvrđuje kontinuiranu prisutnost straha kod tužiteljice i kroz narednih par tjedana od štetnog događaja) i neovisno od činjenice da se vještak na tu dokumentaciju nije posebno referirao, ovaj sud je stava da je tužiteljica dokazala da se radi o strahu koji svojim intenzitetom i trajanjem opravdava priznavanje pravične novčane naknade štete u smislu čl. 19. st. 1. u vezi s čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO)

12. Kada dosuđuje naknadu neimovinske štete zbog činjenice da je došlo do smanjenja životne aktivnosti (točka 14. obrazloženja) sud samo općenito navodi da tužiteljici zbog ove činjenice pripada pravo na naknadu štete u iznosu od 1.333,00 eura, uvažavajući okolnosti slučaja (u obrazloženju ne navodi koje su to okolnosti) nalaz vještaka (ne navodi što je o ovoj činjenice uopće utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka) i Orijentacijske kriterije (za koje nije moguće ispitati je li u okvirima istih odlučeno s obzirom da sud nije utvrdio koliko je smanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice zaostalo, je li bilo privremeno ili trajno, kako se očitovalo i sl.).

12.1. Slijedom toga valja reći da je vještak ocijenio da se kod tužiteljice radilo o ograničenom trajanju smanjenja životne aktivnosti od 50% kroz mjesec dana nakon štetnog događaja i još od 20% kroz narednih pet mjeseci, a isto se očitovalo u psihičkom segmentu na način da je u prvoj fazi osjećala visku anksioznost i strepnju, da je imala plašljiva iščekivanja, da je imala vegetativne smetnje i teže smetnje spavanja, a potom su u narednoj fazi ti simptomi smanjeni, ali i dalje postoje. Navedeno mišljenje ima uporište ne samo u iskazu tužiteljice i svjedoka, već i u psihijatrijskoj medicinskoj dokumentaciji u spisu, jer i iz te dokumentacije proizlazi da je tužiteljica kroz par tjedana osjećala posljedice koje opisuje i vještak. Slijedom toga, iako ograničenog trajanja od svega par mjeseci, posljedice koje je u tom vremenu tužiteljica trpjela u svakodnevnom funkcioniranju i koje su u tom periodu smanjile njezinu aktivnost privremeno za navedene postotke, također opravdavaju dosudu pravične novčane naknade štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje u smislu navedenih odredbi.

13. Konačno, točno je da je vještak iskazao da nije ovlašten cijeniti trajanje fizičkih bolova, a da osim psihijatrijskog vještačenja drugu vrstu vještačenja, radi dokazivanja ove činjenice, tužiteljica nije predlagala. Točno je i da je sud o činjenici postojanja fizičkih bolova duljinu odlučio samo na temelju iskaza tužiteljice, bez ocjene drugih dokaza, čime su izostali jasni razlozi o postojanju ove odlučne činjenice.

13.1. Unatoč tome, suprotno navodima žalbe, kada se iz medicinske dokumentacije u spisu vide ozljede koje je tužiteljica zadobila (natučenje gornje i donje usnice kod kojih čovjek bol danima osjeća pri žvakanju, dodirivanju i sl., ozljeda zuba, koja je dovela do potrebe za vađenjem živca i daljnjim stomatološkim liječenjem i bolnim oporavkom nakon istih, a takva vrsta liječenja traje dulje vrijeme), uz što je sigurno neposredno nakon fizičkog napada tužiteljica osjećala bol jakog intenziteta, jer se u protivnom dva dana kasnije sigurno ne bi javlja liječniku, to ove činjenice, koje imaju uporište u pisanim ispravama u spisu, uz iskaz tužiteljice i svjedoka, opravdavaju dosudu pravične novčane naknade štete i zbog ove činjenice, neovisno od toga što nije provedeno medicinsko vještačenje. Ne postoji zakonska obveza suda da u svakom slučaju kada je potrebno utvrditi postojanje bolova mora provesti vještačenje. Ovo osobito kada, kao u ovom slučaju, postoje drugi dokazi koji dokazuju postojanje ove činjenice na način da se objektivno može sagledati opseg iste. Stoga, kada je tužiteljica dva dana nakon štetnog događaja potražila medicinsku pomoć, između ostalog i radi bolova koje je osjećala, a radi bolova je pila i lijekove (iskazi i povijest bolesti liječnika opće prakse u spisu) te je 3-4 nakon štetnog događaja bila u stomatološkom tretmanu tijekom kojeg joj je izvađen živac, što je tražilo daljnji bolan oporavak to tužiteljica i zbog činjenice pretrpljenih fizičkih bolova ima pravo na naknadu neimovinske štete koju traži.

14. Međutim, kako je kod tužiteljice smanjenje životne aktivnosti trajalo svega par mjeseci, nakon čega nisu ostale po tom pitanju nikakve posljedice, a i bolovi i strah koji je trpjela trajali su kroz par tjedana nakon štetnog događaja, to je ovaj sud stava da u takvim činjeničnim okolnostima tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknade štete u iznosu od 2.000,00 eura (čl. 19. st. 1. i 2. i čl. 1100. ZOO-a), posebno uvažavajući grubost i neočekivanost samog štetnog događaja, zbog kojeg je tuženik i pravomoćno kazneno osuđen. Slijedom toga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 373. st. 1. točka 2. ZPP-a.

15. Kako je uspjeh stranaka ovime izmijenjen na način da je podjednak preinačena je odluke o troškovima postupka tako da svaka stranka snosi svoj trošak (čl. 380. točka 3. i čl. 154. st. 4. ZPP-a).

16. Tuženik će sam snositi trošak žalbe (čl. 154. st. 4. u vezi s čl. 166. st. 2. ZPP- a) jer je i nakon žalbe uspjeh stranaka ostao podjednak.

U Zagrebu 2. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević