Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3570/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gordane Držaić, kao članice vijeća, u izvanparničnom predmetu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odlučujući o žalbi vjerovnika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj Sp-381/2025-7 od 28. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba vjerovnika Republike Hrvatske, kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj Sp- 381/2025-7 od 28. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja pod točkom I. i II. izreke, otvara se i zaključuje jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača DĆ iz [adresa], dok je pod točkom III. izreke odlučeno da se potrošač oslobađa preostalih obveza u odnosu na vjerovnike i osnove pobliže navedene pod točkom III. izreke pobijanog rješenja.

2. Protiv navedenog rješenja žali se vjerovnik Republika Hrvatska zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), koji se primjenjuje na temelju čl. 10. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24, dalje SZ), u svezi s čl. 23. i čl. 79.o Zakona o stečaju potrošača ("Narodne novine" broj 100/15, 67/18 i 36/22, dalje ZSP). Predlaže pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda, odnosno rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3. Žalba vjerovnika Republike Hrvatske nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba postupka propisane čl. 353. st. 1. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz zakonskih odredbi citiranih u pobijanoj odluci, utvrđujući da su u konkretnom slučaju ostvarene sve potrebne zakonske pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja.

6. Iz sadržaja predmetnog spisa proizlazi da je prvostupanjski sud povodom prijedloga Financijske agencije (dalje: FINA) za provedbu jednostavnog postupka stečaja u odnosu na potrošača DĆ iz [adresa], pozivom na odredbu čl. 79.g st. 1. i 4. ZSP-a te čl. 79.a istog Zakona, donio pobijano rješenje kojim otvara i zaključuje jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača te oslobađa potrošača od preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje (njih ukupno pet) i vjerovnike navedene u točki III. izreke pobijanog rješenja.

7. Pobijanim rješenjem, sud prvog stupnja utvrđuje uvidom u podatke iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi FINA (dalje: Očevidnik), da potrošač ima evidentirane neizvršene osnove za plaćanje iz čl. 79.a st.2. ZSP-a (aktivne osnove) u odnosu na vjerovnike i tražbine iz točke III. izreke, čija nenaplaćena glavnica iznosi manje od 2.654,46 eura, zbog čega cijeni da su ispunjeni uvjeti za provođenje jednostavnog postupka stečaja potrošača u odnosu na evidentirane neizvršene osnove za plaćanje iz čl. 79.a st. 2. ZSP-a.

8. Pored navedenog, iz podataka Očevidnika sud prvog stupnja utvrđuje i to kako postoje osnove koje je FINA prestala izvršavati temeljem čl.12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, br. 68/18), čija nenaplaćena glavnica iznosi 2.938,75 eura, kao i osnove koje je FINA prestala izvršavati sukladno zahtjevu ovrhovoditelja / odluci nadležnog tijela, čiji ukupni iznos glavnice je 3.028,00 eura, koje osnove nisu predmetom pobijanog rješenja, tako da o istima sud nije niti odlučivao.

9. Pobijanom odlukom navodi i to da potrošač nije dostavio popis svoje imovine, pa da se smatra da je izjavio kako nema imovine iz koje se mogu namirivati njegovi vjerovnici (čl. 79. c st. 3. ZSP-a), a da vjerovnici potrošača nisu u povodu poziva iz oglasa od 14. travnja 2025. objavljenog na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova, obavijestili sud o postojanju druge imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa.

10. Sud prvog stupnja obrazlaže isto tako da je sukladno odredbi čl. 79.f st. 2. ZSP-a, putem nadležnih tijela pribavio podatke o imovini potrošača, temeljem kojih je (uvidom u Evidenciju dohodaka i primitaka, EDIP), utvrdio da potrošač u protekle tri godine nije ostvario nikakva primanja, s time da potrošač ima otvoren jedan transakcijski račun koji je blokiran, da za potrošača ne postoji imovina evidentirana u podacima Ministarstva unutarnjih poslova Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo, Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, Visokog trgovačkog suda – udjeli i Središnjeg klirinško depozitarnog društva, dok je uvidom u podatke Zajedničkog informatičkog sustava zemljišnih knjiga i katastra koje je sud zaprimio 24. siječnja 2025., utvrdio da potrošač nije vlasnik/suvlasnik niti posjednik nekretnina.

11. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja oslobađa potrošača, između ostalih, i u odnosu na tri obveze vjerovnika Republike Hrvatske, po osnovi broj R1 Ob- 730/2024-7, izdavatelja Općinskog suda u Osijeku (glavnica: 9,96 eura, kamata: 0,00 eura, trošak: 0,00 eura), zatim po osnovi broj R1 Ob-730/2024-6, izdavatelja Općinskog suda u Osijeku (glavnica: 6,64 eura, kamata: 0,00 eura, trošak: 0,00 eura) te po osnovi broj K-430/19-2-IZ.NA-AKTIV, izdavatelja Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku (glavnica: 0,00 eura, kamata: 22,73 eura, trošak: 66,36 eura).

12. U žalbi protiv pobijanog rješenja vjerovnik Republika Hrvatska, pozivom na odredbu čl. 75. st. 1. toč. 1. ZSP-a, upire na to da je prvostupanjski sud, između ostalih obveza, oslobodio potrošača i podmirenja obveze koja proizlazi iz presude donesene u kaznenom postupku u kojem je potrošač proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevare, a što upućuje na njegovu nesavjesnost i nepoštenje radi kojeg mu je trebalo uskratiti oslobođenje preostalih obveza.

13. Iz sadržaja predmetnog spisa, konkretno Očevidnika od 22. srpnja 2025., proizlazi da je neprekidna blokada potrošača do tada trajala više od tri godine (2187 dana) te da su u Očevidniku evidentirane četiri neizvršene osnove za plaćanje po čl. 79.a st. 2. ZSP-a, između kojih su i naprijed navedene osnove za plaćanje vjerovnika Republike Hrvatske, što žaliteljica žalbenim navodima niti ne spori.

14. Prema odredbi čl. 79.a st. 2. ZSP-a, jednostavni postupak stečaja potrošača može se provesti nad imovinom potrošača iz čl. 4. st. 2. i 5. ovog Zakona ako: u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi Fina na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača ima jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje radi prisilnog ostvarenja tražbine u iznosu do 20.000,00 kuna s osnova glavnice i ako je razdoblje u kojem je potrošač imao jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje neprekinuto trajalo duže od tri godine.

15. Prema st. 3. istog članka, jednostavni postupak stečaja potrošača provest će se i radi namirenja vjerovnika čije osnove za plaćanje na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača nisu evidentirane u Očevidniku, ako ih je agencija brisala istekom roka prema posebnom zakonu i ako: nakon brisanja osnova za plaćanje u Očevidniku nema evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje, a tražbine vjerovnika iz osnova za plaćanje koje je agencija brisala s osnove glavnice ne prelazi iznos od 20.000,00 kn ili ako tražbine vjerovnika iz osnova za plaćanje koje je agencija brisala iz Očevidnika zajedno s tražbinama vjerovnika čije osnove za plaćanje su evidentirane u tom Očevidniku s osnova glavnice ne prelaze iznos od 20.000,00 kuna.

16. Prema st. 4. citirane odredbe, jednostavni postupak stečaja potrošača provest će se i radi namirenja vjerovnika čije osnove za plaćanje na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača nisu evidentirane u Očevidniku, zato što su vjerovnici povukli prijedlog za ovrhu odnosno zahtjev za izravnu naplatu nakon što je agencija pozvala potrošača da se očituje je li suglasan da se provede jednostavni postupak stečaja potrošača nad njegovom imovinom, ako to predloži potrošač i ako: nakon povlačenja osnova za plaćanje u Očevidniku nema evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje, a tražbine vjerovnika iz osnova za plaćanje koji su povukli osnove za plaćanje s osnova glavnice ne prelaze iznos od 20.000,00 kuna i/ili ako tražbine vjerovnika iz osnova za plaćanje koje su vjerovnici povukli iz Očevidnika zajedno s tražbinama vjerovnika čije osnove za plaćanje su evidentirane u Očevidniku s osnove glavnice ne prelaze iznos od 20.000,00 kuna, ili ako tražbina vjerovnika iz osnova za plaćanje koje su vjerovnici povukli iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje zajedno s tražbinama vjerovnika iz st. 3. toga članka s osnova glavnice ne prelaze iznos od 20.000,00 kuna.

17. S obzirom na navedeno, kako je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud utvrdio da je neposredno prije otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača u Očevidniku FINA-e bilo evidentirano četiri neizvršene osnove za plaćanje (koje su predmetom pobijanog rješenja pod točkom III. izreke), da ukupno nenaplaćeni iznos glavnice po tim osnovama ne prelazi iznos od 2.654,46 eura / 20.000,00 kuna, kao što je utvrdio i to da potrošač ima evidentirano više od tri godine neprekinute blokade, proizlazi da su u konkretnom slučaju ispunjeni kumulativno propisani uvjeti iz naprijed citirane zakonske odredbe čl. 79.a st. 2. ZSP-a.

18. U odnosu na žalbene navode da potrošač nije mogao biti oslobođen obveze jer da je osuđen za kazneno djelo protiv imovine – prijevaru, za odgovoriti je da sud po službenoj dužnosti utvrđuje činjenice koje su važne za postupak, u svezi kojih izvodi sve potrebne dokaze, prikuplja obavijesti, obavlja uvid u odgovarajuće javne knjige, registre, upisnike i očevidnike u skladu s čl. 24. st. 3. ZSP-a.

19. Pri tome je odredbom čl. 75. st. 1. ZSP-a propisano da će sud rješenjem uskratiti oslobođenje od preostalih obveza, ako je potrošač: 1. pravomoćno osuđen zbog kaznenog dijela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog dijela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjenju obveza i dužnosti; 2. u posljednje tri godine koje su prethodile podnošenju prijedloga za otvaranje postupka stečaja potrošača ili nakon toga namjerno ili iz krajnje nepažnje dao netočne ili nepotpune podatke o svojim imovinskim prilikama, a kako bi dobio kredit, primio plaćanja iz javnih sredstava ili izbjegao plaćanje poreza ili drugih javnih obveza; 3. u posljednje tri godine prije podnošenja prijedloga za otvaranje postupka stečaja ili nakon toga namjerno ili iz krajnje nepažnje onemogućio namirenje vjerovnika time što je preuzima neprimjerene obveze, nesavjesno i nepošteno umanjivao vrijednost svoje imovine ili bez izgleda za poboljšanje financijskog položaja odgađao otvaranje postupka stečaja; 4. tijekom postupka namjerno ili iz krajnje nepažnje povrijedio svoje dužnosti izvješćavanja i suradnje prema ovom Zakonu ili 5. namjerno ili krajnjom nepažnjom naveo nepotpune i netočne podatke u popisu imovine i obveza.

20. Prema st. 2. istog članka propisano je da vjerovnik može najkasnije na ročištu iz čl. 74. st. 2. toga Zakona predložiti sudu donijeti rješenje o uskrati oslobođenja od preostalih obveza, uz obvezno navođenje razloga iz st. 1. toga članka.

21. Cijeneći odredbu čl. 24. st. 3. ZSP-a u svezi s odredbom čl. 75. ZSP-a , slijedi zaključak da će sud po službenoj dužnosti ispitati postojanje pretpostavki za uskratu oslobođenja od preostalih obveza iz čl. 75. st. 1. ZSP-a, pa tako i pravomoćnu osuđivanost potrošača zbog kaznenog dijela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog dijela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjenju obveza i dužnosti, samo ako je vjerovnik, postupajući po odredbi čl. 75. st. 2. ZSP-a, predložio donošenje rješenja o uskrati oslobođenja od preostalih obveza uz obvezno navođenje razloga iz čl. 75. st. 1. ZSP-a. Stoga, ako takvog obrazloženog prijedloga nema, sud u pogledu činjenica koje bi ukazivale na nepoštenje potrošača neće postupati po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 24. st. 3. ZSP-a.

22. Kako u konkretnom slučaju žaliteljica nije postupila na način predviđen odredbom čl. 75. st. 2. ZSP-a (te predložila donošenje rješenja o uskrati oslobođenja od preostalih obveza zbog razloga na koje upućuje odredba čl. 75. st. 1. ZSP-a), imajući u vidu da je žaliteljica tek u žalbi prigovorila nesavjesnosti i nepoštenju potrošača zbog postojanja okolnosti iz odredbe čl. 75. st. 1. toč. 1. ZSP-a, to u konkretnom slučaju nije niti postojala obveza suda da u pogledu činjenice nepoštenja potrošača, odnosno kaznene osuđivanosti, postupa po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 24. st. 3. ZSP-a (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-1197/2022-3 od 7. lipnja 2023. i Rev-1170/2022-2 od 18. travnja 2023.).

23. Sama činjenica postojanja pravomoćne presude protiv potrošača zbog kaznenog djela protiv imovine ili protiv gospodarstva, dakle, ne dovodi automatski do primjene odredbe čl. 75. st. 1. toč. 1. ZPS-a, niti postojanje takve presude podrazumijeva nesavjesnost i nepoštenje potrošača pri ispunjavanju njegovih obveza i dužnosti, bez da vjerovnik posebno predloži donošenja rješenja o uskrati oslobođenja potrošača od preostalih obveza, što ovdje nije slučaj (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-95/2022-2 od 13. rujna 2023.).

24. Kako, dakle, potrošač nije nepošten te kako je temeljem pribavljenih podataka o imovini potrošača, prvostupanjski sud pravilno zaključio da ne postoji imovina koja bi se mogla unovčiti, što žalbenim navodima žaliteljica niti ne osporava, pravilno je prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 79.g. st. 1. i 4. ZSP-a, u svezi s čl. 79.a istog zakona, oslobodio potrošača preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje spram navedenih vjerovnika pod točkom III. izreke pobijanog rješenja (utvrdivši u odnosu na navedene vjerovnike postojanje zakonom propisanih uvjeta koji potrošača oslobađaju obveza), pa tako i u odnosu na žaliteljicu.

25. S obzirom na sve obrazloženo, drugačija sudska praksa na koju se žaliteljica poziva u navodima žalbe, bez utjecaja je na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

26. Iz svih naprijed obrazloženih razloga, žalbu žaliteljice je valjalo odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ovog rješenja temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 10. SZ-a i čl. 23. i 79.o ZSP-a.

U Zagrebu 2. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš