Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-937/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužiteljice GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Zrinki Golubić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Petra Vatavuk, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3170/2022-22 od 21. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 2. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3170/2022-22 od 21. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke te pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.644,31 euro sa zateznom kamatom tekućom od 21. listopada 20024., u roku 15 dana.

II Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3170/2022-22 od 21. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak preko iznosa od 3.644,31 euro do iznosa od 4.394,31 eura (za iznos od 750,00 eura), i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 750,00 eura, kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe Ugovora o kreditu [broj kredita] od 9. siječnja 2006. godine sklopljenog između tužiteljice GR, kao potrošača, i tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, kao trgovca, i to:

- u dijelu točke 1. koji glasi:

"…koji odgovara protuvrijednosti od 97.573,83 CHF (slovima: devedesetsedamtisućapetstosedamdesettri CHF i osamdesettri C) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.“

- u dijelovima točke 4. koji glase:

„…koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana…“

„... CHF...“

- u dijelu točke 6. koji glasi

„Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.“

- u dijelovima točke 7. koji glase:

„…u iznosu od 97.573,83 CHF (slovima: devedesetsedamtisućapetsto- sedamdesettri CHF i osamdesettri C) […] plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja...“

„U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi [...] te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuiteta.“

- u dijelu točke 12. koji glasi:

„Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita.. izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.“

U točki II izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 18.159,13 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinačnog iznosa, počevši od 31. listopada 2008. do 31. srpnja 2015. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Pod točkom III izreke je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica zahtjeva utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe čl. 12. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 9. siječnja 2006. godine da potpisom Ugovora o kreditu solidarni dužnik i založni dužnik ŠR, [adresa], nije bio upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te kojim potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.

U točki IV. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 4.394,31 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana 21. listopada 2024. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

2. Rješenjem suda prvog stupnja je odlučeno da se dopušta objektivna preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.

3. Protiv presude pod točkama I. II. i IV. izreke žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak kao i trošak sastava žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika je neosnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, a djelomično osnovana u pogledu sporednog potraživanja (parničnog troška).

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti dijela odredbi Ugorova o kreditu broj 9010941350 od 9. siječnja 2006. u točki 1., 4., 6. i 7. u pogledu valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope te točke 12. Ugovora o kreditu, kao i zahtjev za isplatu razlike zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

7. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na način kako to obrazlaže tuženik. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. U obrazloženju pobijane presude je navedeno sljedeće:

- da je prvostupanjski sud uvidom u Ugovor o kreditu broj [broj kredita] od 09. siječnja 2006. g. utvrdio da su tužiteljica i tuženik ugovorili visinu kredita u iznosu od 97.573,83 CHF u kunskoj protuvrijednosti (članak 1. Ugovora ), da je ugovorena redovna kamata u visini od 4,15% godišnje (članak 4. Ugovora), promjenjiva, namjena ugovora - konverzija kredita u Privrednoj banci (članak 2. Ugovora); da su ugovorne stranke člankom 7. ugovorile da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima (228 mjesečna anuiteta) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnom planu koji je sastavni dio Ugovora o kreditu; da je ugovoreno točkom 7.2. citiranog Ugovora za slučaj promjene kamatne stope da Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete; da o izmijenjenom iznosu anuiteta Banka se obvezuje obavijestiti Korisnika kredita; da su I. Dodatkom Ugovora o kreditu od 22. prosinca 2008. stranke ugovorile moratorij kredita na rok od devet (9) mjeseci (čl.2. Dodatka Ugovora), da je nedospjeli iznos glavnice u visini od 87.899,70 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju iz tečajne liste Banke važećem na dan prijenosa kredita u moratorij, (čl. 3. Dodatka Ugovora o kreditu), a po isteku moratorija ugovorena je otplata u 184 jednaka mjesečna anuiteta i da osnovni ugovor je na snazi u dijelu u kojem nije u suprotnosti s odredbama Dodatka Ugovora o kreditu (čl. 6. Dodatka Ugovora),

- da je tužiteljica u svom iskazu navela da je rješavala stambeno pitanje, da su ona i suprug odlučili kupiti kuću u kojoj i danas žive s kćerkom; da je išla u poslovnicu tuženika gdje je imala tekući račun i osobna bankarica joj je ponudila kredit u CHF, izrađen je plan otplate, a drugu vrstu kredita joj nisu niti nudili, već da joj je rečeno kako je najpovoljniji kredit s valutom u CHF i da je ona kreditno sposobna samo za tu vrstu kredita; da je po zanimanju ekonomistica, da je pročitala ugovor i razumjela je da će plaćati protuvrijednost rate prema valuti CHF, bilo joj je jasno da promjenjiva kamatna stopa znači da može se mijenjati visina stope, ali joj nije pojašnjeno o čemu bi ovisila promjena kamatne stope; da je kod javnog bilježnika solemnizirala ugovor, a javni bilježnik joj nije pojašnjavao ugovorne odredbe; da je osobno otplaćivala kredit te nije bila nositelj obrta niti nekih drugih poslovnih aktivnosti,

- da je tužiteljica sklopila Ugovor o kreditu kao fizička osoba radi refinanciranja kredita u Privrednoj banci (čl. 2. Ugovora o kreditu) te da je iz iskaza tužiteljice prvostupanjski sud utvrdio da je trebala kredit radi rješavanja stambenog pitanja (kupnje kuće), a tuženik na kojem je teret dokaza i koji je isplatio iznos odobrenog kredita ne dokazuje suprotno,

- da je odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud imao u vidu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/18. u kojoj je odbijena revizija protiv odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.g, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.g., kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev glede nedopuštenosti valutne klauzule u ugovorima o kreditu, a čime je potvrđeno stajalište da se nije pojedinačno pregovaralo o ugovornim odredbama kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak,. pa uvažavajući stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao relevantan i u ovom predmetu, sud prvog stupnja smatra kako je nerazumljiva odredba kojom se glavnica veže uz valutu švicarski franak u članku 1. i čl. 6. te čl. 7. Ugovora o kreditu sklopljenim između Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, tuženika u ovoj pravnoj stvari i tužiteljice GR te da je samim time ista odredba odnosno dio odredbe i nepošten, te da je sukladno tome u tom dijelu ugovor ništetan, a primjenom odredbe čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 19/22., 59/23).

9. Žalitelj u bitnome ističe da sud govori o apstraktnoj pravnoj zaštiti i kolektivnom sporu te zanemaruje konkretni ugovorni odnos, ali tuženik ne navodi niti jedan jasno određen žalbeni navod kojim bi osporio bilo koje utvrđenje prvostupanjskog suda. Tako tuženik ne osporava da je tužiteljica predmetni Ugovor o kreditu broj 9010941350 od 9. siječnja 2006. sklopila radi rješavanje stambenog pitanja i kupnje nekretnine (kuće), iako to nije navedeno kao predmet Ugovora o kreditu. Također tuženik nije iznio tvrdnju (ni u žalbi niti tijekom prvostupanjskog postupka) da su stranke pregovarale o odredbama Ugovora o kreditu koje se tiču valutne klauzule i promjenjive kamatne stope niti je na tu okolnost predlagao bilo koji dokaz tijekom prvostupanjskog postupka.

10. Nadalje, tuženik u žalbi potpuno paušalno navodi da je tužiteljica imala mogućnost izbora između kredita vezanog za valutu CHF ili uz valutu EUR, iako je tužiteljica u svom iskazu jasno navela da joj je ponuđen ugovor samo u CHF te joj je rečeno da je kreditno sposobna samo za tu valutu (zapisnik s ročišta 10. rujna 2024., list 159-160 spisa), a tuženik njezin iskaz nije ničim osporio.

11. Neosnovani su i žalbeni navodi u kojima tuženik (opetovano) ističe da je u odnosu na novčano potraživanje tužiteljice nastupila zastara.

12. Prvostupanjski sud je ocijenio prigovor zastare potraživanja tuženika neosnovanim, navodeći da zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku o žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za dio tužbenog zahtjeva koji zahtjeva utvrđenje ništetnosti valutne klauzule u CHF odlukom poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Kako je tužiteljica podnijela tužbu dana 1. lipnja 2022., zastara tražbine tužiteljice s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli nastupa s danom 14. lipnja 2023.

13. Ovdje treba dodati da prema Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

14. Imajući u vidu da se početak tijeka zastarnog roka računa od 14. lipnja 2018. te da je tužiteljica podnijela tužbu 1. lipnja 2022., prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je tuženikov prigovor zastare neosnovan jer nije protekao petogodišnji zastarni rok i čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO)

15. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka od 06. veljače 2024. godine (list 139-146 spisa) i uvidom u Ugovor o kreditu koji prileži uz tužbu sud je utvrdio da početno ugovorena kamatna stopa 4,15% godišnja promjenjiva. Vještak u mišljenju navodi da ukupna razlika s osnova valutne klauzule između anuiteta prema obračunu banke po srednjem tečaju banke važećem na dan plaćaja u odnosu na anuitete prema obračunu banke po srednjem tečaju banke važećem na dan ispale kredita za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 18.149,13 EUR (136.820,06 kn), a u odnosu na dosuđenu visinu tužbenog zahtjeva tuženik ne ističe konkretne žalbene navode.

16. Slijedom naprijed iznesenoga, valjalo je odbiti žalbu tuženika u odnosu na odluku o glavnoj stvari.

17. U odnosu na troškove postupka, tuženik ističe da da tužiteljici nije trebao biti dosuđen trošak niti jednog podneska nakon tužbe niti priznati trošak pristupa na ročišta u dosuđenom iznosu.

18. Djelomično su osnovani žalbeni navodi jer je pravilnom primjenom odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tbr. 8. t. 4. i Tbr. 9. t. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23 – dalje: Tarifa) tužiteljici za sastav podneska od 20. ožujka 2023. (u kojem se /nepotrebno/ očituje na tuženikovo izlaganje u pogledu prigovora zastare te usklađuje tužbeni zahtjev s novouvedenom valutom euro) trebalo priznati trošak od 25 bodova, odnosno 50 eura te za zastupanje na ročištu za objavu presude trošak od 50 bodova (što je maksimalan iznos prema Tbr. 9. t. 3. Tarife), odnosno uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 100,00 eura, uvećano za PDV koji za ove dvije radnje iznosi 37,50 eura, što je ukupno 187,50 eura.

Kako je prvostupanjski sud za sastav podneska od 20. ožujka 2023. tužiteljici priznao iznos od 500,00 eura + PDV 125,00 eura te za zastupanje na ročištu za objavu presude dana 10. rujna 2024. iznos od 250,00 eura + PDV 62,50 eura, odnosno ukupno 937,50 eura, a pravilnom primjenom materijalnog prava je trebao biti priznat iznos od 187,50 eura, to je za iznos od 750,00 eura valjalo preinačiti prvostupanjsku odluku o trošku i odbiti taj dio zahtjeva, a u preostalom dijelu od 3.644,31 euro je odluku trebalo potvrditi.

19. Slijedom svega naprijed navedenog i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a je odlučeno kao u točki I izreke, a na osnovi odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a kao u točki II izreke ove odluke.

20. S obzirom da je tuženik u žalbenom postupku uspio samo u pogledu odluke o trošku, i to djelomično, ali ne i u pogledu glavnog zahtjeva, temeljem odredaba čl. 35. st. 2., čl. 154. st. 5. i čl. 166. st. 2. ZPP-a nema pravo na naknadu troškova nagrade punomoćniku za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu (točka III. izreke).

U Zagrebu 2. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac