Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1288/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Jakovčević, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jadranke Matić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Mance, zaposlenica tužitelja, protiv tuženika ČM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnik Marko Komorski i drugi odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin i Marko Komorski iz Rijeke i Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-404/2020-47 od 9. siječnja 2024., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-404/202-57 od 28. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-404/2020-47 od 9. siječnja 2024., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-404/202-57 od 28. svibnja 2025.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I nalaže se tuženiku ČM da tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Zagreb, plati iznos od 1.091,82 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačno označene novčane iznose kako je to pobliže navedeno u izreci.

2. U točki II nalaže se tuženiku da tužitelju plati iznos od 352,77 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačno označene novčane iznose kako je to pobliže navedeno u izreci.

3. U točki III odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa od 19,53 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 13,80 eura od 6. srpnja 2016. do isplate, na iznos od 2,64 eura od 26. siječnja 2017. do isplate i na iznos od 3,09 eura od 16. siječnja 2018. do isplate i u dijelu u kojem potražuje isplatu iznosa od 6,64 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 26. kolovoza 2016. do isplate.

4. U točki IV odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa od 1.091,82 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačno označen novčane iznose kako je to pobliže navedeno u izreci.

5. U točki V odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa od 352,77 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na po pojedinačno označen novčane iznose kako je to pobliže navedeno u izreci.

6. U točki VI odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

7. Citiranu presudu žalbom pobija tužitelj u točkama III, IV, V i VI u djelu u kom je naloženo tužitelju da snosi svoj trošak parničnog postupka, dok tuženik istu presudu pobija u točkama I, III i VI u dijelu u kom mu je naloženo da snosi svoj trošak parničnog postupka iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19. i 80/22 - dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači, podredno istu ukine i vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

8. Tuženik potražuje naknadu sastava žalbe.

9. Žalbe su neosnovane

10. U odnosu na žalbene navode tužiteljima kojima upire na pogreške u pisanju i računanju u pogledu točke I izreke presude valja reći da su iste otklonjene od strane prvostupanjskog suda donošenjem rješenja o ispravku poslovni broj P-404/202-57 od 28. svibnja 2025. te u tom smislu se ukazuju i neosnovanima žalbeni navodi da bi izreka presude u tom smislu bila nepravilna i nezakonita.

11. Nadalje, nije ostvaren istaknuti žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2 toč. 11. ZPP-a, budući da je odlučujući o žalbi utvrđeno da je izreka pobijane presude jasna i neproturječna, kako sama sebi tako i razlozima iznesenima u obrazloženju te da su dati razlozi valjani i dostatni, a istovremeno ne postoji proturječnost između iznesenih razloga i sadržaja samih dokaza izvedenih u postupku.

12. Kako nije nađena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, to nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao osiguravatelja koji temelji na činjenicama da je njegova osiguranica EM **.**.2016. u prometnoj nesreći koju je prouzročio tuženik upravljajući biciklom marke Esperia Dinamic zadobila tjelesne ozljede, a tuženik je pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-512/17 od 17. rujna 2018. proglašen krivim kao i da je za liječenje EM zdravstvenim ustanovama platio ukupno 21.965,73 kn i to 16.600,02 kn u okviru obveznog zdravstvenog osiguranja, a 5.365,73 kn u okviru dopunskog zdravstvenog osiguranja te smatra da ima pravo potraživati naknadu štete prema čl. 136. i 143. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj 80/13, 137/13 – dalje: ZOZO).

14. Neosnovan je i istaknuti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji u žalbi ističu stranke i to u pogledu činjenica i okolnosti koje se tiču nastanka štetnog događaja kao i u pogledu utvrđene dogovornosti tuženika od 50% odnosno doprinosa štetnom događaju od strane osiguranice tuženika koji doprinos je prvostupanjski sud utvrdio također u opsegu od 50%.

15. Naime iz danog obrazloženja proizlazi daje prvostupanjski sud svoj zaključak o dinamici nastanka štetnog događaja kao i o odgovornosti pravilno utemeljio na izvedenim dokazima i to prvenstveno na iskazima samog tuženika osiguranice tužitelj tj. oštećenice kao i na provedeno prometnom vještačenju odstrane prometnog vještaka ing. Ereš koji je u postupku izradio pismeni nalazi mišljene na temelju podataka u spisu i koji je usmeno saslušan na ročištu pred sudom kojom prilikom je otklonio sve iznesene primjedbe i progovore stranaka.

16. Stoga i ovaj sud takav nalaz i mišljene ocjenjuje pravilnim, logičnim i jasnim te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka osnovano utemeljio svoj zaključak o odlučnim činjenicama i to:

- da Iz iskaza tuženika i osiguranice tužitelja tj. oštećenice proizlazi da se prije štetnog događaja svjedokinja kretala na biciklu po kolniku [adresa] koja izlazi na [adresa], a tuženik se isto na biciklu kretao po sjevernom pločniku uz [adresa] u smjeru prema istoku tj. od [adresa] prema [adresa],

- da su oboje suglasno iskazali da se na prednjem dijelu bicikla svjedokinje nalazila košara u kojoj su bile namirnice i da su na upravljaču njenog bicikla tada bila obješene i vrećice,

- da je oštećenica u iskazu navela da se kretala na biciklu po kolniku sporedne ulice i da nije prilikom izlaska iz te sporedne ulice zaustavila bicikl, nego se cijelo vrijeme kretala jako sporo i namjeravala je skrenuti u desno na pločnik [adresa] koji se nalazi s njene sjeverne strane, i to skretanje je obavljala polako, a zbog živice koja se nalazi uz sam ugao te sporedne ulice nije mogla vidjeti kreće li se itko po nogostupu. Čim je skrenula desno na taj nogostup, na nju je iz smjera [adresa] prema [adresa] naletio tuženik na biciklu,

- da je tuženik je u svojem iskazu naveo da se tog dana nije kretao prebrzo, možda je to bilo 10 km/h. Približavajući se raskrižju s [adresa] dodatno je usporio jer je to raskrižje nepregledno zbog živice koja se nalazi uz njega tako da automobili koji izlaze iz te ulice moraju malo izaći kako bi mogli vidjeti situaciju na kolniku [adresa]. Pojasnio je da se prije tog raskrižja kretao sasvim desno po pločniku, uz sam rub kolnika jer je na tom dijelu na raskrižju s [adresa] rubnik spušten. Dalje je naveo da kad je on već sa svojim prednjim kotačem bicikla bio na pješačkom prijelazu u [adresa], svjedokinja EM je na svojem biciklu izlazeći iz te ulice radila luk u smjeru zapada na pločnik i to baš tamo gdje se on nalazio i tada je došlo do udara vrha njegovog i vrha njenog bicikla prednjim kotačima,

- da je Prometni vještak Neven Ereš je u svojem nalazu i mišljenju naveo da je do sudara najvjerojatnije došlo tako što je bicikl tuženika svojim prednjim kotačem došao u kontakt s prednjim kotačem bicikla osiguranice tužitelja (EM) nakon čega je ona izgubila ravnotežu i s biciklom pala na tlo. Vještak je naveo i da zbog izostanka bilokakvih materijalnih tragova tehničkim putem nije moguće zaključivati gdje se točno nalazilo mjesto sudara i kojim su se smjerovima i brzinama kretala oba bicikla prije sudara pa nije moguće utvrditi točno kakva je bila dinamika nastanka predmetnog štetnog događaja te je stoga uzeo u obzir iskaze tuženika i svjedokinje o tome kako je došlo do štetnog događaja. Ako je do štetnog događaja došlo onako kako je to iskazala svjedokinja, tada je svjedokinja radnjom uključivanja u promet s kolnika na nogostup presjekla put kretanja tuženiku na biciklu koji se već kretao nogostupom pa je u takvoj varijanti prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka tehnički neoprezna radnja uključivanja u promet osiguranice tužitelja na biciklu s kolnika na nogostup bila uzrok nastanka ovog štetnog događaja. Ako je do štetnog događaja došlo onako kako je to iskazao tuženik, tada je tuženik radnjom uključivanja u promet s nogostupa na kolnik presjekao put kretanja svjedokinji na biciklu koja se već kretala kolnikom pa je u ovoj varijanti tehnički neoprezna radnja uključivanja u promet tuženika na biciklu s nogostupa na kolnik bila uzrok nastanka ovog štetnog događaja. Prometni vještak je uzeo u obzir i izgled mjesta štetnog događaja tj. živicu koja se nalazi uz rub [adresa] na raskrižju sa [adresa] (fotografije F1, F2 i F3 u fotoelaboratu) pa je naveo da živica u tehničkom smislu dopušta mogućnost da se oba sudionika nisu mogla međusobno uočiti do neposredno prije trenutka samog sudara. Vještak je utvrdio i da do sudara ne bi došlo da su se oba sudionika u uvjetima nepreglednog raskrižja zaustavila prije započinjanja radnje uključivanja u promet na drugu prometnu površinu.

17. Budući da je vještak u svom usmenom očitovanju na raspravi logično i razložno otklonio sve prigovore i primjedbe na nalaz i mišljene prvostupanjski sud je osnovano takav nalaz prihvatio kao pravilna i na temelju istoga pravilno utvrdio da su za štetni događaj odgovorni tuženik u omjeru od 50% i osiguranica tužitelja u omjeru od 50% budući da do sudara ne bi došlo da su se oba sudionika u uvjetima nepreglednog raskrižja zaustavila prije započinjanja radnje uključivanja u promet na drugu prometnu površinu. Također je naveo i da se u smjeru kretanja bicikla svjedokinje neposredno ispred predmetnog raskrižja nalazi prometni znak “obavezno zaustavljanje”, ali se taj znak odnosi na kolnik i svjedokinja je bila dužna propustiti sva vozila koja se kreću kolnikom, no ne i bicikliste koji se kreću nogostupom na način kako se kretao tuženik. Dodao je i da s obzirom na smjerove kretanja oba sudionika i na to da su oboje bili biciklisti taj prometni znak nije od nikakve važnosti za samu dinamiku nastanka predmetnog štetnog događaja.

18. U odnosu na prigovor tužitelja da je u kaznenom postupku prometni vještak Srećko Hlišć u potpunosti utvrdio odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja vještak Ereš je pojasnio da je on svoj nalaz i mišljenje izradio na temelju stanja ovog spisa i dokaza u njemu i da se ne može očitovati o tome kakvim je dokazima raspolagao vještak Hlišć prilikom izrade svog nalaza i mišljenja u kaznenom postupku.

19. Stoga su neosnovani žalbeni navodi stranaka koji u žalbi daju svoju vlastitu interpretaciju izvedenih dokaza i ponovno iznose svoj tijek događaja, na način kako to istima odgovara.

19.1. Također neosnovano se tužitelj poziva na nalaz i mišljenje vještaka koje vještačenje je provedeno u kaznenom predmetu poslovni broj K budući da se ne radi o dokazu provedenom u ovom postupku i kao takvo ne može predstavljati relevantan dokaz u smislu čl. 7. st. 3. ZPP-a kojim je propisano da sud ne može svoju odluku utemeljiti na činjenicama i dokazima o kojima stankama nije dana mogućnost da se izjasne.

20. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako je tužbeni zahtjeve za isplatom nastalih troškova liječenja osnovan do iznosa od 50% obzirom na to da je u postupku utvrđeno da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja, jer su u uzročno-posljedičnoj vezi s ozljedom koju je ona pretrpjela u štetnom događaju te je iste, tuženik je prema čl. 135. st. 1. ZOZO-a dužan tužitelju podmiriti troškove navedenom omjeru tužitelju dok je u preostalom dijelu neosnovan.

21. Žalbeni navodi tužitelja kojima isti osporava pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje u pogledu točke III izreke prvostupanjske presude u kojoj je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 19,53 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te iznosa od 6,64 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na temelju utvrđenja kako tuženik nije dostavio račune na koje se odnose predmetna potraživanja a što je utvrdio pregledom dokumentacije koju je tužitelj dostavio u spis utvrđeno je da su isti žalbeni navodi neosnovani budući da takva dokumentacije doista i ne prileži spisu a temeljem čl. 7. ZPP tužitelj je kao stranka bio dužan iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze kojima dokazuje te činjenice a što je isti propustio učiniti te je tužbeni zahtjev u tom dijelu pravilno odbijen.

22. Iz navedenih razloga pobijana presuda je potvrđena u cijelosti kao pravilna i zakonita temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a kao u izreci dok je zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe odbijen kao neosnovan budući da tuženik sa žalbom nije uspio temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu 2. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević