Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1533/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Saša Jelušić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika "Tempus 22" d.o.o. sa sjedištem u Zadru, Velebitska 6, OIB: 99788255244, koga zastupa punomoćnik Davorin Karačić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2634/2022-36 od 20. veljače 2025. i o žalbi tužitelja protiv rješenja istoga suda poslovni broj Pn-2634/2022-36 od 20. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 2. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2634/2022-36 od 20. veljače 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen njegov zahtjev za isplatu iznosa od 4.954,21 eura sa zateznom kamatom od 11. listopada 2022. do isplate.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim mu je naloženo da isplati tužitelju iznos od 5.000,00 eura sa zateznom kamatom od 11. listopada 2022. te u dijelu pod točkom II. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2634/2022-36 od 20. veljače 2025. u dijelu pod točkom I. izreke te u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnoga troška.

II. Odbacuje se kao nepravovremena dopuna žalbe tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2634/2022-36 od 20. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

"I. Nalaže se tuženiku Tempus 22 d.o.o. isplatiti tužitelju ĐK iznos od 5.000,00 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 11. listopada 2022. do isplate po stopi određenoj do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu za iznos od 4.954,21 Eur sa zateznom kamatom tužbeni zahtjev odbija kao djelomično neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku Tempus 22 d.o.o. da u tjedniku Hrvatski tjednik, u prvom broju nakon nastupa pravomoćnosti presude, na istom ili istovrijednom mjestu, uz uporabu jednake vrste i veličine fontova kojima su pisani članci o tužitelju, bez ikakvih komentara i/ili kraćenja, u integralnom obliku, objavi prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu, u roku 15 dana."

1.1. Rješenjem suda prvoga stupnja je riješeno:

"I. Odbija se, kao neosnovan, prijedlog za donošenjem privremene mjere od 3. svibnja 2024., koji glasi: „Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 18.152,00 Eura, određuje se privremena mjera nalaganjem Addiko banci d.d. da protivniku osiguranja Tempus 22 d.o.o. ili trećoj osobi, na temelju naloga protivnika osiguranja uskrati s dužnikova računa koji se kod nje vodi pod brojem [broj bankovnog računa] isplatu novčanog iznosa za koji je određena privremena mjera. Određena privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem Pn-2634/22.“

II. Nalaže se tuženiku Tempus 22 d.o.o. naknaditi tužitelju ĐK troškove postupka u iznosu od 1.073,00 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. veljače 2025. do isplate stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude u dijelu pod točkom I. izreke kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za isplatu te protiv rješenja u dijelu pod točkom I. izreke i protiv odluke o naknadi parničnog troška pod točkom II. izreke kojim nije prihvaćen njegov zahtjev, zbog bitne povrede odredbe parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava (čl. 353. st. 1. t. 1. i t. 3. Zakona o parničnom postupku - Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje i prihvaćanje njegovih zahtjeva u cijelosti.

3. Protiv prvostupanjske presude tuženik je izjavio žalbu po punomoćniku pobijajući ju u dijelu pod točkom I. kojim mu je naložena isplata iznosa od 5.000,00 eura sa pripadajućom zateznom kamatom i dijelu pod točkom II. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, s prijedlogom za preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti a podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

4. Dopunu žalbe protiv presude je u ime tuženika podnio direktor UK, ističući opisno žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešnu primjenu materijalnoga prava (čl. 353. st. 1. t. 2. i t. 3. ZPP) s prijedlogom za njeno "ukidanje i odbijanje tužitelja".

5. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj je osporio njenu osnovanost i predložio odbijanje.

6. Žalba tuženika protiv presude nije osnovana dok je njegova dopuna žalbe protiv presude nepravovremena, žalba tužitelja protiv presude i rješenja nije osnovana.

U odnosu na žalbe protiv presude:

7. Nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koji u žalbi ističu i tužitelj i tuženik jer su u obrazloženju pobijane presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, oni ne proturječe međusobno, sadržaju priloženih isprava i zapisnika ili izreci presude. Tvrdeći da odluka u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za isplatu proturječi pojedinim utvrđenim činjenicama i okolnostima slučaja tužitelj ne ukazuje na nedostatke presude koje ima u vidu odredba čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP već u biti osporava pravilnost primjene materijalnoga prava u odluci o iznosu pripadajuće pravične naknade koju smatra neprimjerenom i preniskom obzirom na okolnosti slučaja. Suprotno navodima u žalbi tuženika, u obrazloženju presude su navedeni jasni i određeni razlozi o tome koju činjeničnu informaciju je objavio u spornom tekstu a budući da nije dokazao njenu istinitost bespredmetni su navodi o izostanku provjere i uspostave pravične ravnoteže prava na slobodu izražavanja i prava osobnosti tužitelja. Također, u obrazloženju presude navedeni su jasni, određeni i neproturječni razlozi o sadržaju i značenju spornog članka koji ne proturječe tekstu koji je tuženik publicirao.

8. Sadržajem ostalih navoda stranke ne ukazuju na druge procesne povrede a nisu počinjene niti one na koje ovaj sud prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

9. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene što nije osporeno sadržajem ostalih žalbenih navoda stranaka koji se odnose na pravilnost primjene materijalnoga prava.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknade štete zbog povrede prava osobnosti i to prava na dostojanstvo, ime, ugled i čast zbog objave u tjedniku tuženika pod naslovom: Ekskluzivno - Nakon što je Radio Sarajevu izjavio da je [adresa] promašena, a Đ zločinac - SZUP-ov dokument o tome kako je KOS snimio homoseksualni odnos ĐK s ljubavnikom B.L. iz [adresa] u hotelu [obrt] i nakon toga ga lako pridobio za suradnju.

11. Tuženik se protivio tužbenom zahtjevu tvrdeći da se objavljena informacija referira na službenu dokumentaciju Ministarstva unutarnjih poslova RH, Službe za zaštitu ustavnog poretka zbog čega nije imao razloga ne povjerovati u vjerodostojnost samih dokumenata, informacija je od javnog interesa.

12. Nije sporno da je u tjedniku Hrvatski tjednik od 8. rujna 2022. na str. 30. - 35. publiciran članak pod naslovom "EKSKLUZIVNO SZUP: Evo kako je KOS snimio homoseksualni odnos ĐK s ljubavnikom B.L. iz [adresa] u zagrebačkom hotelu [obrt] i nakon toga ga lako pridobio za suradnju. U sklopu članka objavljen je dokument za koji se u sadržaju članka navodi kako se radi o dokumentu pod brojem 1049/A i koji sadrži prijepis pisma bivšeg pripadnika obavještajne službe JNA u kojemu ovaj o ĐK govori kao o agentu obavještajne službe JNA, o tome kako mu je poznato da je svoja prva ljubavna iskustva stekao u hotelu [obrt] u [adresa] sa svojim ljubavnikom L.B. iz [adresa] koji je bio vezan s tadašnjim službama sigurnosti te se preko njih išlo na pridobijanje ĐK.

13. Nije sporno da je tužitelj postupio sukladno odredbi čl. 22. st. 2. Zakona o medijima (Narodne novine br. 59/04, 84/11, 81/13 - dalje: ZM) jer je 12. rujna 2022. od tuženika, kao nakladnika tjednika Hrvatski tjednik zatražio objavu ispravka informacije koju je u tužbi označio kao neistinitu, tuženik nije objavio ispravak.

14. Prema odredbi čl. 16. st. 1. ZM mediji su dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana, a osobito djece, mladeži i obitelji, bez obzira na spol i spolno opredjeljenje dok je odredbom čl. 21. st. 1. ZM-a propisano da nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu, dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim zakonom, s tim da se na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju propisi o obveznim odnosima, osim ako drugačije nije određeno tim Zakonom (čl. 21. st. 3. ZM).

15. Iz sadržaja tuženikovih navoda proizlazi da ističe ekskulpacijski razlog iz odredbe čl. 21. st. 4. al. 1. ZM prema kojoj nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom.

16. Odredbom čl. 21. st. 6. ZM određeno je da postojanje pretpostavki za odgovornost za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz čl. 21. st. 4. ZM-a (tzv. ekskulpacionih razloga) dokazuje nakladnik, tj. ovdje tuženik.

17. Utvrđeno je da dokument SZUP-a na koji se referira tuženik u spornoj objavi predstavlja dopis MUPA, Centra za zaštitu ustavnog poretka, Centar Bjelovar, kojim se predstojniku Ureda za zaštitu ustavnog poretka dostavlja prijepis pisma anonimnog bivšeg pripadnika KOS-a obavještajne službe tzv. JNA u kojemu isti govori o tužitelju ĐK, uz ostalo kao agentu te obavještajne službe, o tome kako mu je poznato da je svoja prva ljubavna iskustva stekao u hotelu [obrt] u [adresa] sa svojim ljubavnikom L.B. iz [adresa], da je tak isti L. bio vezan s tadašnjim službama sigurnosti te se preko njih išlo na pridobijanje ĐK.

18. Dakle, tuženik u članku tvrdi da citirani dokument sadrži tvrdnju SZUP-a da je KOS u zagrebačkom hotelu [obrt] snimio homoseksualni odnos tužitelja s ljubavnikom B.L. iz [adresa] i nakon toga ga lako pridobio za suradnju.

19. Međutim, pravilan je zaključak suda prvoga stupnja da dokument SZUP-a takvu tvrdnju ne sadrži već sadržajno i po formi predstavlja dopis kojim Uredu za zaštitu ustavnog poretka dostavlja tekst anonimnog "prijepisa pisma" bivšeg pripadnika obavještajne službe tzv. JNA u kojem on govori o ĐK kao agentu te službe. Dakle nije riječ niti o kakvom dokumentu KOS-a kojim je utvrđeno da bi tužitelj bio agent te službe ili bi bilo potvrđeno postojanje ikakvih snimki tužitelja a kamoli kompromitirajućih. Tvrdnje koje je tuženik iznio o tužitelju u predmetnoj objavi u biti su sadržane samo u tekstu anonimnog pisma navodnog bivšeg agenta KOS-a i kao takve ne predstavljaju službeni dokument MUP-a, smisao i značenje sadržaja dokumenta tuženik je u objavljenoj informaciji bitno izmijenio.

20. Uz to, ocjenjujući provedene personalne dokaze, prvostupanjski sud je prihvatio kao istinite iskaze svjedoka koji su osporili da bi u svom radu, znanstvenom, novinarskom ili radom u tajnim službama, saznali za postojanje ikakve kompromitirajuće snimke tužitelja, činjenicu da bi on surađivao s tajnim službama bivše Jugoslavije i da bi ga one ucjenjivale. Upravo suprotno, tužitelj je bio zbog nacionalizma i protivljenja komunizmu "na meti" tajnih službi, 80. -tih godina je bio intenzivno praćen od strane službe državne sigurnosti u [adresa] ali nije bilo ikakvih podataka o njegovim homoseksualnim sklonostima.

21. Stoga tuženik u ovome postupku nije dokazao točnost objavljene informacije niti je dokazao da je upravo ta informacija sadržana u aktu tijela vlasti. Smisao sadržaja u članku citiranog dokumenta je u potpunosti izmijenjen, nesporno je da tuženik nije prije njegove objave pozvao tužitelja da se očituje o sadržaju dokumenta niti je uopće tvrdio da je poduzeo druge mjere za provjeru točnosti objavljenih informacija što sve ukazuje da nije postupao u dobroj vjeri.

22. Uz navedeno, utvrđeno je da je dokument koji je tuženik objavio klasificirani dokument zbog čega se ne može pozivati na ekskulpacijski razlog koji ističe jer je odredbom čl. 21. st. 5. ZM propisano da se odredba čl. 21. st. 4. ZM ne odnosi na osobne podatke kojih je tajnost propisana zakonom, na informacije o maloljetnim osobama te informacije prikupljene na nezakonit način.

23. Kako javni interes i sloboda izražavanja nisu sami po sebi spojivi s objavom neistinitih informacija te imajući u vidu utvrđenje da tuženik nije postupao u dobroj vjeri, bespredmetni su njegovi žalbeni navodi o izostanku razloga o javnom interesu i pravičnoj ravnoteži prava na slobodu izražavanja i zaštite prava osobnosti tužitelja. Sama činjenica da je tužitelj javna osoba ne opravdava objavu netočnih informacija kojima se objektivno vrijeđa njegovo dostojanstvo, ugled i čast te pravo na privatnost osobnog i obiteljskog života.

24. Također, u pogledu sadržaja, forme i posljedice objavljene informacije, kad god je riječ o informacijama koje se odnose na privatni život druge osobe, novinari trebaju, u mjeri u kojoj je to moguće, uzeti u obzir utjecaj informacija i slika koje će se objaviti prije nego što se one objave (U i MK Associés protiv Francuske [VV], stavak 140.). U konkretnom slučaju, r uzevši u obzir činjenicu iz prihvaćenog iskaza tužitelja da je oženjen i otac troje djece, kao i s druge strane činjenicu koja proizlazi iz iskaza tužitelja i svjedoka da je tužitelj bio aktivan u Domovinskom ratu, a u predmetnome članku veže ga se uz suradnju s Kontra obavještajnom službom.

25. Temeljem utvrđenih činjenica o sadržaju objavljenih difamirajućih informacija kao i štetnim posljedicama njihove objave, koje je tuženik mogao pretpostaviti, uzevši u obzir da je kao sudionik Domovinskog rata, oženjen čovjek i otac troje djece predmetnim člankom doveden u vezu s protudržavnim djelovanjem, kao što je doveden i u vezu s ponašanjem koje nije u skladu s njegovim bračnim statusom pravilan je zaključak da su one takve naravi da njihovom objavom nesporno dolazi do povrede prava na ugled i dobar glas te čast, kao i privatnost kao prava osobnosti zaštitu kojih propisuje odredba čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO). Na to upućuje i iskaz tužitelja da su mu nakon objave članka odmah to javili ljudi koji ga poznaju,članak je izazvao velike reakcije s obzirom da je to objavljeno i na naslovnici, za objavu je saznao velik broj ljudi, osjećao se jako povrijeđeno kao što se osjeća i danas.

26. Stoga iz utvrđenih okolnosti slučaja proizlazi da su ispunjene pretpostavke za dosuđenje pravične novčane naknade iz odredbe čl. 1100. ZOO-a koja propisuje da će sud dosuditi pravičnu novčanu naknadu ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, pri čemu će voditi računa o jačini i trajanju duševnih boli i cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

27. Imajući u vidu utvrđene činjenice ali i izostanak trajnih posljedica povrede prava osobnosti tužitelja te imajući u vidu da mu je pobijanom presudom dosuđen i nenovčani oblik popravljanja štete zbog povrede prava osobnosti, prihvaćanjem zahtjeva za objavom pravomoćne presude na istom ili istovrijednom mjestu u tjedniku tuženika, prvostupanjski sud je pravilno primijenio kriterije iz odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO dosudivši mu kao pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 5.000,00 eur-a i odbivši preostali dio zahtjeva u iznosu od 4.954,21 eur-a kao neosnovan.

28. Odluka o tijeku zatezne kamate na dosuđeni iznos od podnošenja tužbe temelji se na pravilnoj primjeni odredbe 1103. ZOO-a.

29. Zahtjev za objavom pravomoćne presude na istom ili istovrijednom mjestu tjednika tuženika u kojem je sporna informacija objavljena, kao oblik popravljanja neimovinske štete oštećenom u postupku na koje se primjenjuju odredbe ZM, prihvaćen je pravilnom primjenom materijalnoga prava, konkretno odredbi čl. 22. st. 1. ZM u vezi čl . 1099. i čl. 1100. ZOO.

30. Slijedom izloženog, kako nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuđeno je kao u izreci ove presude.

31. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjska presuda dostavljena tuženiku 20. veljače 2025. Dopunu žalbe protiv presude podnio je u ime tuženika direktor UK te je ona u sudu prvoga stupnja zaprimljena 18. ožujka 2025 dok iz omotnice u kojoj je preporučeno upućena nije vidljiv datum predaje pošti. Međutim, dopuna žalbe je sastavljena dana 13. ožujka 2025. pa sve i da je istoga dana predana pošti na preporučenu dostavu, proizlazi da bi bila nepravovremena jer je posljednji dan zakonskog roka za podnošenje žalbe bio 7. ožujka 2025.

32. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 367. st. 1. ZPP valjalo je dopunu žalbe tuženika odbaciti kao nepravovremenu.

U odnosu na žalbu protiv rješenja:

33. Pod točkom I. izreke odbijen je tužiteljev prijedlog za donošenjem privremene mjere osiguranja nenovčane tražbine (očitom omaškom u pisanju navedeno "novčane") nalaganjem Addiko banci d.d. da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika uskrati s tuženikovog računa isplatu iznosa od 18.152,00 Eur. Tužitelj ovom mjerom traži osiguranje nenovčane tražbine na objavu pravomoćne presude navodeći da postoji opasnost da će tuženik prestati postojati te s novim trgovačkim društvom obavljati nakladničku djelatnost.

34. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnoga prava odbio kao neosnovan prijedlog zaključivši da ne postoji opasnost da bi bez takve mjere tuženik kao protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje nenovčane tražbine kao pretpostavke za određivanje mjere osiguranja u smislu čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20) a ne odredbe čl. 344. istog Zakona kako je očitom omaškom navedeno u obrazloženju pobijanog rješenja.

35. To stoga što je odredbom čl. 45. ZM vezano uz objavu ispravka, a što je primjenjivo i na objavu pravomoćne presude, propisano da se objava može zahtijevati i kada je informacija bila objavljena putem medija koji je u međuvremenu prestao djelovati. U tom slučaju podnositelj zahtjeva za ispravak može od ondašnjeg nakladnika, odnosno od njegovoga pravnog sljednika zahtijevati da na svoj trošak osigura objavu ispravka u određenom drugom mediju koji je po opsegu i kvaliteti prenošenja sadržaja programa usporediv s prvim.

36. Uz navedeno, predložena mjera osiguranja po svom sadržaju ne predstavlja mjeru kojom se ostvaruje svrha osiguranja nenovčane tražbine u smislu odredbe čl. 347. OZ. Iz citirane odredbe proizlazi da se za osiguranje nenovčane tražbine izriču mjere zabrane raspolaganja stvarima i pravima na koje je neposredno upravljena tražbina. Samim tim zabranom raspolaganja novčanim sredstvima s računa tuženika ne može prema citiranoj odredbi biti postignuta svrha osiguranja tužiteljeve nenovčane tražbine usmjerene na objavu pravomoćne presude.

37. Zbog izloženih razloga tužitelj neosnovano ističe žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava u odnosu na ovaj dio pobijanog rješenja, ostali žalbeni navodi nisu odlučni za pravilnost ove odluke a nisu ostvareni niti žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

38. U odnosu na odluku o iznosu naknade parničnog troška pod točkom II. izreke tužitelj ne navodi ikakve konkretne žalbene razloge a nisu ostvareni niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

39. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu.

U Zagrebu, 2. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić