Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2746/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FHU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćnici Maji Buljan Gržetić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri, iz Rijeke, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-264/2019-62 od 28. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 2. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice FHU, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-264/2019-62 od 28. ožujka 2025. pod toč. II. izreke.

II. Odbija se žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-264/2019-62 od 28. ožujka 2025. pod toč. I. i III. izreke.

III. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-264/2019- 62 od 28. ožujka 2025. u odluci o troškovima postupka dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 773,49 EUR (sedamsto sedamdeset tri eura i četrdeset devet centi) i sudi

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici daljnje troškove postupka u iznosu od 773,49 EUR (sedamsto sedamdeset tri eura i četrdeset devet centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2.rujna 2025. do ispate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbijaju se tužiteljica i tuženika sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 860,75 EUR na ime neimovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11. veljače 2019. pa do isplate, kao i iznos od 115,40 EUR kn na ime imovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. ožujka 2025. pa do isplate, po stopama pobliže navedenim u izreci presude (toč. I. izreke). Odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice iznad dosuđenog u stavku I. izreke ove do iznosa u visini od 2.414,92 EUR (toč. II. izreke). Konačno, naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 970,84 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 28. ožujka 2025. do isplate po stopi pobliže navedenoj u izreci presude (toč. III. izreke).

2. Rješenjem je dopuštena preinaka tužbe kao u podnescima tužiteljice od 28. prosinca 2020. i 22. svibnja 2023.

3. Protiv presude, pod toč. II izreke, kao i u dijelu u kojem nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu troškova postupka žali se tužiteljica zbog žalbenih razloga čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj:53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08 i 123/08, 57/11, 148/, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 115/23 i 21/24 -dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači u skladu sa navodima žalbe, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Protiv presude, pod toč. I. i toč. III. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, uz prijedlog da se presuda preinači na način da se zahtjev tužiteljice odbije, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

5. Žalba tužiteljice djelomično je osnovana (u dijelu odluke o troškovima postupka), dok je žalba tuženika neosnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP, na koje povrede ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2 ZPP pazi po službenoj dužnosti.

7. Sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično, na koje je, osim u dijelu odluke o troškovima postupka pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske, kao i imovinske štete, vezano za štetni događaj od 30. studenog 2018., kada je zadobila težu ozljedu vozeći se kao suvozač u vozilu FH reg. oznake [registarska oznaka], osiguranom kod tuženika.

9. Iz suglasnih iskaza tužiteljice i svjedoka FH proizlazi u bitnom da je dana 30. studenog 2018. svjedok FH vozio tužiteljicu kući koja stanuje u [adresa] u [adresa] u ulicu u koju se skreće sa glavne ceste pod 90 stupnjeva, da je tužiteljica htjela uzeti vrećicu sa zadnjeg sjedala, a u tom je trenutku skrenuo, pa je tužiteljica udarila u njegov sjedalo i to lijevim dijelom tijela. Tužiteljica je počela plakati jer ju je zaboljelo, otišli su kući, a kako ju je i dalje boljelo, susjed ju je odvezao na hitnu, te je utvrđeno da je slomila rebro. Radilo se o vozilu marke Fiat uno koji ima tvrde naslonjače. Tužiteljica je bila vezana sigurnosnim pojasom.

10. Tijekom postupka proveden je dokaz kombiniranim sudsko-medicinskim i prometnim vještačenjem, kojeg je sud prihvatio u cijelosti

11. Nalazom i mišljenjem vještaka prometne struke Srećka Hlišća utvrđeno je, kako nije moguće utvrditi kojom brzinom se vozilo kretalo i pod kojim polumjerom, te da u odnosu na zavojitost unutarnjeg ruba raskrižja, na putnike bi uslijed djelovanja horizontalne centrifugalne sile moglo djelovati bočno ubrzanje prema desnom boku vozila od oko 2,5 m/s2 i vertikalna centrifugalna sila usmjerena nadolje u odnosu na osobno vozilo, nasjedanja putnika nadolje, od oko 0,23 m/s2 do 0,42 m/s2. Ubrzanje je moglo biti između 2,51 m/s2 i 4,52 m/s2, odnosno tek nešto veće od horizontalnog, s time da bi rezultantni smjer djelovanja na tijela putnika bio pod kutom oko 5,1 do 5,3 stupnja desno i prema dolje.

12. Nalazom i mišljenjem vještaka dr. Valtera Stemberga utvrđeno je, kako se napuknuće 6. rebra može nalaziti u uzročnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem jer se medicinski podaci tužiteljice o bolnosti lijeve strane prsnog koša u pogoršanju prilikom kašlja i dubljeg udaha uklapaju medicinski u neprekinutu kliničku cjelinu simptoma koji ukazuju na moguću ozljedu rebra, a dinamika predmetnog događaja u jednom dijelu omogućava nastanaka evidentirane ozljede 6. rebra lijevo. Napuknuće 6. rebra lijevo bez pomaka ulomaka mogli su dovesti do bolova odmah po ozljeđivanju, a nisu morali dovesti do teškog poremećaja disanja jer tim napuknućem jednog rebra nisu oštećena pluća niti ovojnice pluća tako da se tužiteljica s navedenim napuknućem 6. rebra lijevo zbog bolova mogla javiti liječniku dva dana nakon štetnog događaja. Napuknuće 6. rebra lijevo prema mehanizmu nastanka odgovara djelovanju mehaničke sile tupotvrde površine na područje 6. rebra lijevo. To područje lijeve strane prsnog koša na mjestu 6. rebra u dijelu prednjeg kraja rebra koji čini rebrani luk odgovara anatomski izbočenom dijelu prsnog koša koji može biti ozlijeđen djelovanjem mehaničke sile. Također proizlazi da napuknuće rebra nije nastalo padom kako je to navedeno u zdravstvenom kartonu jer bi prilikom pada sila djelovala na šire područje izbočenog dijela prsnog koša što bi nerijetko dovelo do napuknuća više rebara. Nastanak napuknuća rebra rezultat je dva čimbenika, uslijed postojećeg prirodnog oštećenja zdravlja u vidu bolesti osteoporoze te uslijed ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju. Omjer utjecaja pojedinog čimbenika je podjednak jer bez jednog čimbenika ne bi nastalo puknuće 6. rebra lijevo.

13. Nadalje, medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Darku Majiću utvrđeno je, da je tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju jedan dan, srednjeg intenziteta pet dana i slabog intenziteta jedan mjesec. Primarni strah trajao je nekoliko minuta u trenutku ozljede, a sekundarni strah trajao je 14 dana dok trajnog straha nije bilo. Tužiteljici je također bila potrebna tuđa nestručna pomoć i njega dva sata tjedno kroz dva mjeseca za teže fizičke poslove. SOŽA i naruženja nisu utvrđeni.

14. Imajući u vidu utvrđene relevantne okolnosti, sud prvog stupnja je u donošenju odluke o visini pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, primjenjujući odredbe čl. 19., čl. 1100. st. 1. i 2. i čl. 1089 st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 , 29/18,126/21,114/22 i 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) pri tome vodeći računa o težini povrede, okolnostima slučaja, ali i o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, kao i drugim okolnostima slučaja te Orijentacijskim kriterijima VSRH tužiteljici priznao pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu u iznosu od 860,75 EUR, a imovinsku štetu u iznosu od 115,40 EUR (iznos od 42,40 EUR na ime tuđe pomoći, iznos od 6,64 eur na ime troškove liječenja i iznos od 66,36 EUR na ime troškova odlazaka kod liječnika), kako je to odlučeno pod toč. I. izreke dok je u preostalom dijelu za iznos od 2.414,92 EUR zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan (toč. II. izreke).

15. Odluka suda prvog stupnja (osim u dijelu odluke o troškovima postupka) je pravilna i zakonita, pa žalbeni navodi tužiteljice kojima osporava dosuđenu naknadu štete (neimovinske i imovinske s osnova tuđe pomoći) tvrdnjom da je dosuđena u preniskom iznosu, te žalbeni navodi tuženika o nepostojanju uzročno posljedične veze između štetnog događaja i ozljeda, koje je tužiteljica zadobila, promašene pasivne legitimacije, kao i previsoko dosuđenom iznosu naknade neimovinske štete nisu osnovani.

16. Pravilno je sud prvog stupnja ocjenom provedenih dokaza (iskaza svjedoka, tužiteljice, uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, te utvrđenjima iz kombinirano prometno i sudsko-medicinskog te medicinskog vještačenja) u skladu s odredbom čl. 8. ZPP izveo zaključak o postojanu sporne uzročno posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i predmetnih ozljeda tužiteljice.

17. Kombinirano prometno i sudsko-medicinsko vještačenje je relevantan dokaz za utvrđenje postojanja uzročno posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i predmetnih ozljeda tužiteljice budući je izrađeno od strane liječnika specijalista koji raspolaže odgovarajućim stručnim znanjem potrebnim za utvrđenje sporne uzročno posljedične veze na temelju okolnosti nastanka prometne nesreće utvrđenih od strane za to kompetentnog prometnog vještaka.

17.1. Iz kombiniranog sudsko-medicinskog i prometnog vještačenja proizlazi - da je tužiteljica zadobila ozljede u trenutku pokreta svojeg tijela prema stražnjem dijelu vozila u kojem se nalazila, a koje vozilo je naglo skrenulo u [adresa] pri čemu je došlo do puknuća 6. rebra lijevo. Tako vještak Valter Stemberg navodi kako ozljeda koju je zadobila tužiteljica odgovara djelovanju mehaničke sile tu potvrde površine na područje 6. rebra lijevo te da takvo napuknuće kosti nastaje učinkom prekomjerne sile u odnosu na čvrstoću kosti. Vještak je predmetno iskazao sagledavajući medicinsku dokumentaciju tužiteljice kao i prethodno provedeno prometno vještačenje po vještaku Srećku Hlišću, koji je iskazao kretanje vozila prilikom prolaska zavojem raskrižja, odnosno utvrdio na koji način je takvo kretanje utjecalo na putnike vozila, u konkretnom slučaju tužiteljice.

17.2. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Valtera Stemberga proizlazi da napuknuće 6. rebra lijevo bez pomaka ulomaka nije moralo dovesti do teškog poremećaja disanja jer tim napuknućem jednog rebra nisu oštećena pluća niti ovojnice pluća pa se tužiteljica mogla javiti liječniku dva dana nakon štetnog događaja. Pri tome iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da tužiteljica ima osteoporozu što drugim riječima znači veću krhkost kostiju, a koja bolest je doprinijela u samom nastanku ozljede.

18. U odnosu na žalbene navode tuženika, kojima ukazuje na sadržaj zdravstvenog kartona u kojem je kao način nastanka ozljede "naznačen pad", što je suprotno sadržaju medicinske dokumentacije (nalaz hitnog prijama u KBC Rijeka od 2. prosinca 2018. 24. prosinca 2018.) valja reći da je vještak dr. Valter Stemberg u danom nalazu i mišljenju jasno naveo da napuknuće rebra nije nastalo padom, kako je to navedeno u zdravstvenom kartonu jer bi prilikom pada sila djelovala na šire područje izbočenog dijela prsnog koša što bi nerijetko dovelo do napuknuća više rebara.

19. Stoga, suprotno žalbenim navodima, koji se iscrpljuju u nepostojanju kauzalnog neksusa, iz svega izloženog slijedi pravilan zaključak suda prvog stupnja o postojanju uzročno-posljedične veze između štetne radnje i nastale štete koji zaključak je sasvim u skladu sa postignutim rezultatima parničnog postupka.

20. Kako je tužiteljica ozljede zadobila u vozilu koje je osigurano kod tuženika, to je i prigovor promašene pasivne legitimacije osnovano odbijen.

21. Protivno žalbenim navodima sud prvog stupnja je pravilno primijenio kriterije iz čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO kada je utvrdio visinu tužbenog zahtjeva za neimovinsku štetu, a primjenom odredbe čl. 1095. ZOO za imovinsku štetu.

22. Prema odredbi čl. 1100 st. 1. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade neimovinske štete, a i kad nje nema.

23. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100 st.2. ZOO).

24. Imajući u vidu težinu povrede, kao i intenzitet i trajanje fizičkih boli i straha te druge okolnosti slučaja, pravilno je, i po ocjeni ovog suda, sud prvog stupnja utvrdio da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u toj mjeri da je pripada pravična novčana naknada neimovinske štete u ukupnom iznosu od 860,75 EUR.

25. Uzevši u obzir, kako je ozljeda koje je tužiteljica zadobila u prometnoj nezgodi u vidu napuknuća 6. rebra lijevo prouzročile bol jakog intenziteta jedan dan, bolove srednjeg intenziteta pet dana, a nakon čega slijede bolovi slabog intenziteta mjesec dana koji su se javljali u vidu zarastanja do potpune sanacije prijeloma rebra, kao i primarni strah koji je trajao nekoliko minuta u samom trenutku nastanka ozljede, dok je sekundarni strah slabog intenziteta trajao 14 dana od ozljede tijekom pregleda i liječenja, ocjena je ovog suda da se ne može raditi o beznačajnim tjelesnim ozljedama, te da kvalifikacijski kriteriji opravdavaju dosuđenje naknade štete.

26. Stoga suprotne žalbene navode tužiteljice da joj je za neimovinsku štetu naknada priznata u preniskom iznosu, te tuženika da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu štete, podredno da je šteta priznata u previsokom iznosu nije moguće prihvatiti.

27. Imajući na umu vrijeme (2018.) i mjesto pružanja tuđe pomoći i njege ([adresa]), koja se određuje prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojoj je tuđa pomoć pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu, pravilno je sud prvog stupnja slobodnom ocjenom (čl. 223. st. 2. ZPP) primjerenim iznosom cijene sata tuđe pomoći i njege odredio upravo iznos od 2,65 eur, dakle za potrebnih 16 sati tuđe pomoći iznos od 42,40 EUR, pa su u odnosu na cijenu sata tuđe pomoći i njege neosnovani žalbeni navodi tužitelja kojima naknadu te štete sugerira odrediti prema cijeni sata od 6,00 EUR.

28. Tuženik nije posebno pobijao visinu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na dosuđenu imovinsku štetu za troškove liječenja u visini od 6,64 EUR kao i troškove puta u iznosu od 66,36 EUR.

29. Tuženik tvrdi da je visina neimovinske štete utvrđena odlukom suda prvog stupnja te da zatezna kamata na tu štetu može teći od dana presuđenja, a ne od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pozivajući se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-655/12-2 od 23. listopada 2013., prema kojem neimovinska šteta dospijeva na dan njezina utvrđenja odnosno na dan zaključenja glavne rasprave i kad je sud utvrdi svojom presudom.

30. Međutim, u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1005/16-2 od 10. svibnja 2016. konstatirano je da je presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-655/12-1 od 23. listopada 2013. "iznimka glede shvaćanja u primjeni odredbe čl. 1103. ZOO", odnosno da je "na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 14. prosinca 2015. zauzeto shvaćanje…, a prema kojemu zatezne kamate na neimovinsku štetu u smislu odredbe čl. 1103. ZOO teku od podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.".

31. Naime, ovdje se uz odredbu čl. 1103. ZOO valja rukovoditi i odredbom čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj:

151/2005,36/20019,75/2009,76/2013,152/2014 - dalje: ZOOP/05 kojom je propisano da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete (ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne), ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva (u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne), a da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Dakle, imajući u vidu da se tužiteljica prije utuženja obratio tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora, iz ZOOP-a proizlazi pravo tužitelja potraživati zatezne kamate na nastalu štetu od dana kada je tužiteljica pozvala tuženika da mu popravi štetu, pa su prigovori tuženika da se radi o šteti čija visina je utvrđena u vrijeme presuđenja, bez utjecaja na obvezu tuženika (kao odgovorne osobe za popravljanje štete), da tužiteljici popravi pretrpljenu štetu od dana kada ga je tužitelicaj pozvala, čime su navedeni prigovori bez utjecaja i na obvezu tuženika da od tada plati i zatezne kamate (osim ako je šteta nastala nakon toga, a što ovdje nije slučaj).

31.1. Dakle, obzirom na navedenu zakonsku regulativu za dosudu zatezne kamate nije pravno relevantan trenutak utvrđivanja visina štete, nego je relevantno je li tuženik postupio sukladno čl. 12. st. 1. ZOOP. Kako tuženik ne dokazuje (niti tvrdi) da je postupio na način kako propisuje čl. 12. st. 1. ZOOPO nakon što je zaprimio odštetni zahtjev tužiteljice, to primjenom st. 4. cit. zakonske odredbe tužiteljica ima pravo i na isplatu kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, koji je nesporno podnesen 11. veljače 2019.

32. Žalbeni navodi tuženika kojima smatra da je do dana stupanja na snagu izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 37/22) strankama trebalo priznati trošak prema vrijednosti boda od 10,00 kn, a nakon stupanja na snagu nove Tarife („Narodne novine“ br. 138/23) priznati trošak prema vrijednosti boda od 2,00 EUR nisu osnovani.

33. Naime, odredbom Tbr. 52. toč. 3. Tarife propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

34. Odredbom Tbr. 54. Tarife propisano je da vrijednost boda iznosi 2,00 EUR.

35. Po ocjeni ovoga suda, a polazeći od odredbe Tbr. 52. toč. 3. Tarife valjalo je u vrijeme kada je sud donosio odluku o naknadi parničnog troška primijeniti odredbe Tarife („Narodne novine“ br. 138/23), što znači Tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pa vrijednost boda za sve radnje računati po Tbr. 54. Tarife u iznosu od 2,00 eura, a uzimajući u obzirom da je tužiteljica zahtjevom za naknadu troška tako i zatražila.

36. U tom pravcu Vrhovni sud Republike Hrvatske je već izrazio svoje shvaćanje npr. u odlukama poslovni broj Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev-847/72021 od 13. veljače 2024., Rev-574/2024-2 od 16. travnja 2024., Rev 562/2024 od 7. svibnja 2024. i dr.

37. Međutim, tužiteljica u žalbi osnovano pobija rješenje o parničnom trošku zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s tvrdnjom da sud prvog stupnja prilikom odmjeravanja parničnih troškova tužiteljici pogrešno priznao trošak vještačenja (kombinirano sudsko medicinskog i medicinskog) razmjerno njezinom uspjehu u parnici jer se troškovi vještačenja stranci koja uspije u parnici, neovisno o omjeru uspjeha, trebaju priznati u cijelosti. To stoga jer se radi o materijalnom trošku koji je bio neophodan za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu (koji je tuženik u cijelosti osporio kako po osnovi tako i po visini).

38. Kako se trošak provedenih vještačenja ima priznati tužiteljici u cijelosti, kao neophodan trošak za vođenje parnice, te kako taj trošak iznosi 1.089,42 EUR, dok je presudom tužiteljici priznato 29% toga troška, pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljici pripada i daljnji opravdani parnični trošak u iznosu od 773,49 EUR.

39. Tužiteljici je na dosuđeni parnični trošak valjalo priznati i zakonske zatezne kamate koje teku od donošenje ove odluke tj. od 2. rujna 2025. do isplate (čl.151.st.3. ZPP) po stopi iz čl. 29. ZOO.

40. Slijedom iznesenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. te čl. 373. toč. 3. ZPP, odlučeno je kao pod točkom I., II. i III. izreke ove presude.

41. Tužiteljica je uspjela sa žalbom samo u dijelu odluke o troškovima postupka ( koji čine sporedni zahtjev, čl. 35. st. 2. ZPP), a tuženik sa žalbom uopće nije uspio, to je zahtjeve tužiteljice i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovane (čl. 166. st. 1. ZPP) i odlučiti kao pod toč. IV. izreke ove presude.

U Zagrebu 2. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović