Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1253/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Andrei Grugan Šagud, odvjetnici iz Sv. Ivana Zeline, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po zastupniku po zakonu Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici i umješača na strani tuženika SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Zdilaru, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika i o žalbi umješača na strani tuženice protiv dijela presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj Pn-14/2024-18 od 17. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalbe tuženice Republike Hrvatske i umješača na strani tuženika SM kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj Pn-14/2024-18 od 17. siječnja 2025.u pobijanom dijelu, u točkama I., II. i IV. izreke.

II Odbija se zahtjev tuženice Republike Hrvatske za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu pravnog lijeka.

III Odbija se zahtjev umješača na strani tuženice SM za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu pravnog lijeka.

III Odbija se zahtjev tužitelja VM za naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženici Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 tužitelju VM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete isplatiti iznos od 98.611,99 eura (devedeset osam tisuća šesto jedanaest eura i devedeset devet centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 25.823,37 eura od 31.12.2016.g.,

- na iznos od 30.317,21 eura od 31.12.2017.g.

- na iznos od 42.471,41 eura od 02.11.2018.g. pa do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 tužitelju VM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 28.172,48 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena počev od 17. siječnja 2025. do isplate; u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj VM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s preostalim zahtjevom preko dosuđenog, za plaćanjem troškova ovog parničnog postupka, u iznosu od 4.643,75 EUR; kao neosnovanim.

IV. Odbija se tuženica Republika Hrvatska sa svojim zahtjevom za plaćanjem troškova parničnog postupka u iznosu od 17.832,00 EUR, kao i umješač na strani tuženice SM u iznosu od 13.466,87 EUR; kao neosnovanim.“

2. Protiv dijela ove presude u točkama I., II. i IV. izreke žalbu je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2. i 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, ili predlaže istu preinačiti. Potražuje naknadu troška za stava žalbe u iznosu od 8.337,50 kuna.

3. Protiv dijela ove presude u točkama I., II. i IV. izreke žalbu je podnio umješač zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od ukupno 2.983,88 eura.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika i žalbu umješača osporava navode istaknute u žalbama te predlažu žalbu tužitelja i žalbu umješača odbiti. Potražuje naknadu troška za sastav odgovora na žalbu u iznosu od ukupno 1.857,50 eura.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete u vidu izmakle koristi, a koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da tuženica, suprotno ugovornoj obvezi preuzetoj Ugovorom o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države od 5. studenog 2012., nije u roku 30 dana od dana sklapanja ugovora uvela tužitelja u posjed nekretnina koje su predmet tog ugovora, već je tužitelj uveden u posjed istih tek 2018., a zbog čega je tužitelj bio onemogućen pristupiti namjeravanoj proizvodnji poljoprivrednih-ratarskih kultura u razdoblju od utuženom razdoblju od 4. studenoga 2015. do 2. studenoga 2018.

6. Između stranaka nije sporno:

- da su stranke u ovom postupku 5. studenoga 2012. zaključile Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske kojim je ugovoreno da tužitelj na temelju tog ugovora treba biti uveden u posjed nekretnina, između ostalih, zkčbr. [katastarska čestica] i zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], 30 dana od dana zaključenja ugovora, tj. 5. prosinca 2012. godine;

- da tužitelj do 2. studenoga 2018. nije uveden u posjed predmetnih nekretnina, jer je u posjedu istih bila treća osoba SM;

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorisi, Stalna služba u Ivanić-Gradu broj Pn-45/2020-9 od 24. svibnja 2021. odlučeno o istovrsnom tužbenom zahtjevu za naknadu štete kao i u ovom postupku, ali za ranije razdoblje od 5. prosinca 2012. do 4. studenoga 2015.

7. Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:

- da tuženica nije tužitelju dostavila obavijest o raskidu ugovora zbog nemogućnosti izvršenja ugovorenih obveza,

- da je Ugovor o zakupu zaključen na rok od 20 godina,

- da je tužitelj u utuženom razdoblju od 4. studenoga 2015. do 2. studenoga 2018. kada je uveden u posjed predmetnih nekretnina, pretrpio štetu u iznosu od 98.611,99 eura,

- da je tužitelj osim kukuruza, pšenice, sjemenske zobi i sjemenskog ječma, na površinama koje su predmet Ugovora o zakupu, mogao uzgajati sirak i sudansku travu, kukuruz za silažu, uljanu repicu i merkantilnu postrnu kao međukulture, jer da je to u skladu s pravilima poljoprivredne struke, budući da se radi o ratarskim kulturama,

- da tužitelj ima veliko gospodarstvo, bavi se ratarstvom, ima mehanizaciju za sijanje i ubiranje ratarskih kultura, te ima odgovarajuću naobrazbu jer je po struci diplomirani agronom i ratarstvo mu je profesionalna djelatnost.

8. Polazeći od nespornih činjenica između stranaka te na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je pozivom na odredbe čl. 1089. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – dalje: ZOO) zaključio da je tužitelj u okolnostima konkretnog slučaja kada ga tuženica nije uvela u posjed predmetnih nekretnina, jer je u posjedu istih bila treća osoba, opravdano i osnovano mogao očekivati dobit prema redovnom tijeku stvari, slijedom čega je prihvatio tužbeni zahtjev.

9. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

10. Žalba tuženice je neosnovana.

11. Žalba umješača je neosnovana.

12. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tuženica i umješač ističu u podnesenim žalbama, a nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, osobito odredba čl. 354. st. 2. toč. 2. ZPP koju tuženica ističe u žalbi, budući da je u ovoj parnici radi naknade štete odlučeno o zahtjevu u sudskoj nadležnosti.

13. Neosnovano tuženica u žalbi opširnim žalbenim navodima ustraje na tvrdnji da nije mogla izvršiti svoju ugovornu obvezu predaje u posjed nekretnine tužitelju kao zakupniku zbog neovlaštenog korištenja predmetnih nekretnina od strane treće osobe, SM, jer okolnost da je treća osoba (SM, umješač u ovom predmetu) neovlašteno koristila nekretninu koju je tuženica trebala predati u posjed tužitelju temeljem valjanog Ugovora o zakupu, ne oslobađa tuženicu odgovornosti za naknadu štete tužitelju.

13.1. Naime, iz Ugovora o zakupu slijedi da se zemljište daje u zakup tužitelju na 20 godina i počinje teći od dana uvođenja u posjed u koji tužitelj kao zakupnik treba biti uveden putem Povjerenstva u roku od 30 dana od dana sklapanja Ugovora, a iz mišljenja Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici proizlazi da je nacrt Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta sastavljen sukladno pozitivnim propisima te da nema zapreke za njegovo zaključenje.

13.2. U navedenim okolnostima, ako je i postojala (faktična) zapreka za uvođenje u posjed tužitelja, ta činjenica ne može se stavljati na teret tužitelju već tuženici kao jamcu da ne postoji zapreka za zaključenje ugovora (a time i njegovo ispunjenje u smislu predaje u posjed tužitelju). Dakle, za naknadu štete odgovorna je tuženica Republika Hrvatska, a ona se eventualno može – pod određenim uvjetima i u posebnom postupku – regresirati od SM.

13.3. Za stranke obveznopravnog odnosa vrijedi staro načelo "pacta sunt servanda" pa se razrješenje spornog pravnog odnosa treba tražiti između stranaka ugovora, a u tom kontekstu nema dvojbe da je odgovorna tuženica (ne može biti odgovoran tužitelj za ono što je izvan sfere njegovih ovlasti, a odnos tuženice i treće osobe tiče se tuženice, ne tužitelja koji nije u ugovornom odnosu sa tom osobom).

13.4. Stoga žalbeni navodi tuženice kojima pokušava osporiti svoju konkretnu odgovornost nisu osnovani, jer suštinski odstupaju od ugovorene regulative ugovornih obveza definiranih Ugovorom o zakupu poljoprivrednog zemljišta sklopljenog 5. studenoga 2012.

14. Neosnovani su žalbeni navodi tuženicima kojima osporava visinu dosuđene štete, jer je iz Gospodarskog programa utvrđeno da tužitelj ima mehanizaciju za sijanje i ubiranje osporenih ratarskih kultura, ima odgovarajuću naobrazbu tj. završio je agronomski fakultet, ratarstvom se bavi kao profesionalnom djelatnošću te mu je u interesu maksimalno iskoristiti sporno zemljište u vidu sijanja ratarskih kultura od kojih će imati dobit u određenom periodu, a ovisno o tržišnoj potražnji. Radi toga je prvostupanjski sud opravdano prihvatio da bi tužitelj sijao i sporne ratarske kulture na tom zemljištu u utuženom periodu, jer je to bilo ekonomski isplativo kao i da su se takve ratarske kulture sijale na navedenom području. Pri tome je prvostupanjski sud zaključio da bi tako postupao svaki ugovaratelj koji se vodi pažnjom dobrog domaćina i pažnjom dobrog gospodarstvenika, a čemu je cilj što veća financijska dobit od obrade spornog zemljišta.

14.1. Dakle, obzirom na strojeve kojima je raspolagao, obrazovanost, veličinu do tada posjedovanog i obrađivanog zemljišta u ratarske svrhe, prvostupanjski sud argumentirano utvrđuje da bi ovakva obrada zemljišta, kako je navedeno u tužbi, bila u skladu sa pravilima poljoprivredne struke, ekonomskim iskorištavanjem zemljišta te tržišnim prilikama. Radi toga je pravilno zaključio da je tužitelj pretrpio štetu po osnovi izmakle koristi u iznosu od 98.611,99 eura, a u skladu sa odredbom čl. 1089. st. 3. ZOO kojom je propisano da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

15. Žalbenim navodima umješača kojima osporava navedena utvrđenja prvostupanjskog suda (točka 7. ovog obrazloženja), zatim valjanost Ugovora o zakupu te ukazuje na okolnosti koje su prethodile sklapanju tog ugovora, slijedom naprijed navedenog i obrazloženog povodom žalbe tuženice, nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

16. U odnosu na žalbene navode tuženice i umješača koji se odnose na odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke, prvenstveno treba navesti da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučujući o troškovima postupka primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22), budući da je u vrijeme odlučivanja o troškovima postupka na snazi bila Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 – dalje: OT). Međutim, i pravilnom primjenom važeće OT valjalo je jednako odlučiti o troškovima postupka.

16.1. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno dosudio tužitelju troškove za sastav četiri obrazložena podneska (Tbr. 8/1 OT), dok je zahtjev tužitelja za sastav ostalih obrazloženih podnesaka odbio, pravilno primjenjujući Tbr. 8/1 OT u vezi čl. 155. ZPP. Nadalje, sukladno tužiteljevom zahtjevu za naknadu troškova prema priloženom troškovniku, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja za zastupanje tužitelja na 7 ročišta i to na ročištima 29. travnja 2019., 8. lipnja 2020., 19. svibnja 2021., 22. svibnja 2023., 6. svibnja 2024., 17. lipnja 2024. i 9. prosinca 2024., koja ročišta su održana te se na istima raspravljalo o glavnoj stvari, pa su iz navedenih razloga neosnovani žalbeni navodi tuženice i umješača kojima osporavaju odluku o troškovima postupka.

17. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odbiti žalbu tuženice i žalbu umješača na strani tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

18. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u vezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tuženice i zahtjev umješača na strani tuženice za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe u zatraženom iznosu.

19. Zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu odbijen je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer isti nije bio potreban.

U Zagrebu, 2. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić