Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1326/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Jakovčević kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Jadranke Matić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mijo Jeličić, odvjetnik u OD Jeličić i partneri d.o.o. u Splitu, protiv tuženika FD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Edvard Sušac i Ivan Pavičić, odvjetnici u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-934/2021-27 od 8. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 2. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-934/2021-27 od 8. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za nakladom troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I.Odbija se uređeni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1.Nalaže se tuženiku FD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužiteljici KD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.333,33 EUR-a sa zakonskom kamatom koja teče od 6.rujna 2018.g. pa do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.“

II. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.775,00 EUR-a sa zakonskom kamatom koje teku od 08.siječnja 2025. kao dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena“.

2. Citiranu presudu žalbom pobija tužiteljica iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Toč. 1 - 3 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22-u daljnjem tekstu:ZPP) i predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. U donošenju pobijane presude nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju ukazuje tužiteljica jer je po ocjeni ovog žalbenog suda izreka presude jasna i neproturječna, a obrazloženje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, neproturječne sadržaju dokaza u spisu.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom dijela zakupnine koju je tuženik kao zakupodavac stekao bez osnova nakon raskida Ugovora o zakupu poslovnog prostora - apartmana, a koji ugovor je raskinut prema tvrdnjama tužiteljice 2 mjeseca prije isteka važenja.

6. Neosnovan je istaknuti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Naime iz danog obrazloženja proizlazi da je prvostupanjski su proveo po strankama predložene dokaze i njihovom pravilnom ocjenom u smislu čl. 8. ZPP-a svakog pojedinačno i u njihovoj ukupnosti pravilno utvrdi o sve činjenice čije utvrđenje žalbom pobija tužitelj.

8. Tako je u pogledu visine govorene zakupnine za koju je tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdila da je ugovorena u visini od 14.000,00 eura odnosno mjesečno 1.066,66 eura i da je u cijelosti isplaćena za cijelo razdoblje na koji je ugovor sklopljen uvidom u Ugovor o najmu poslovnog prostora-apartmana, utvrđeno je da je sklopljen između ovdašnjeg tuženika, kao najmodavca i tužiteljice, kao najmoprimca, da najmodavac daje u najam najmoprimcu dvije stambene jedinice - dva apartmana na rok od jedne godine i to od 15. travnja 2014. do 15. travnja 2015.,

- da je čl. 3. regulirano da će najmoprimac najmodavcu isplatiti 16.200,00 EURA neovisno o poslovanju, da će se dinamika isplate vršiti na način da će najmoprimac plaćati iznos od 16.200,00 EUR, od roka sklapanja ugovora, najkasnije do 01.rujna 2014., da se obvezuje plaćati tekuće troškove i troškove za potrošni materijal i druge troškove koji će se pojaviti, da najmodavac ne snosi rizik uspješnosti i da nije odgovoran za dolazak ili nedolazak gostiju, da će radi naplate ukupno dogovorenog iznosa od 16.200,00 EUR najmoprimac izdati jamstvo u vidu bankovnog ili drugog jamstva, koje sredstvo prisilne naplate će najmodavac vratiti najmoprimcu po isplati iznosa od 16.200,00 EUR, da će najmodavac, ukoliko mu se do 01.rujna 2014. ne isplati ugovoreni iznos, za preostali iznos do dogovorene visine najma od 16.200,00 EUR, pustiti na naplatu osiguranje plaćanja, neovisno o zaradi koju je najmoprimac ostvario, a da će se u naplatu uključiti i troškovi koji proiziđu iz poslovanja, eventualnih kazni, neplaćenih obveza, prisilne naplate i troškovi zbog kašnjenja plaćanja, da se ugovor sklapa na period od 15.travnja 2014. do 15.travnja 2015., s mogućnošću produljenja ukoliko se partneri dogovore.

- da je uvidom u evidenciju uplata za najam, čije preslike su dostavljene uz tužbu (str. 9 do 12 spisa), utvrđeno je da se u prvoj priloženoj preslici navodi da se odnosi na uplate iz 2018. i navedeno je da su te godine izvršene isplate u ukupnom iznosu od 15.000,00 EUR (7.000,00 EUR - 19.07.2018., 4.000,00 EUR - 27.08.2018. i 4.000,00 EUR - 06.09.2018.).

- da je iz preslike evidencije za 2015. i 2016. (obje na str.11 spisa), utvrđeno je da za 2015.nije naveden ukupno uplaćeni iznos, a kada se zbroje navedeni iznosi dobije se iznos od 15.000,00 eura. Za 2016. je ukupno naveden iznos od 14.000,00 EUR. U preslici evidencije za 2014., je navedeno više isplata, bez navedenog ukupnog zbroja, a kada se zbroje navedeni iznosi dobije se iznos od 15.150,00 eura.

- da je Uvidom u Aneks ugovora o najmu u potpisima ovjeren kod javnog bilježnika Jagode Makelja – Šunjić iz Splita, pod brojem OV-4260/2015, utvrđeno je da je to aneks ugovora sklopljenog 24.travnja 2014., i da se aneksom mijenja čl. 6. osnovnog ugovora, i navodi da se ugovor sklapa na novi period od godine dana i to od 15. travnja 2015. do 15. travnja 2016., da su ugovorne strane dužne obavijestiti suprotnu stranu o namjeri produljenja ili otkaza ugovora 15 dana prije isteka samog ugovora, i da ako dođe do isteka ugovornog najma ili raskida ugovora se u roku od 5 dana sastavlja zapisnik o primopredaji poslovnog prostora.

- Uvidom u pravomoćnu presudu ovog suda SS Imotski broj P-3613/2019-20 od 31.ožujka 2022. u postupku tužitelja STUDIO 123 d.o.o. iz Splita, zastupan po članu uprave KD, protiv tuženika FD, utvrđeno je da je istom odbijen tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 15.282,19 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 31.srpnja 2019. do isplate, a tužitelj je obvezan tuženiku naknaditi troškove postupka. Iz obrazloženja te Presude je vidljivo da je predmet postupka povrat sredstava koji su s tužiteljevog računa podignuti po bjanko zadužnici u iznosu od 15.282,19 kn s kamatama, da je bilo sporno je li ugovorena zadužnica data za pokriće troškova najamnine ili sve druge troškove iz poslovne suradnje stranaka da navedeno potraživanje ima osnov baš u navedenoj zadužnici koju je tužiteljica izdala, da bi tužiteljica, da bi dokazala osnovanost svog zahtjeva trebala dokazati da je podmirila potraživanje prema tuženiku, kako u odnosu na najamninu tako i u odnosu na tuženika pristupila sačinjenju primopredajnog zapisnika, a da nije poduzela nikakve radnje kada je od FINA-e obaviještena o izravnoj naplati, tj. nije dokazala da bi podmirila potraživanja u odnosu na koje je tuženik ispustio bjanko zadužnicu, pa da stoga nije riječ o stjecanju bez osnove, te je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen

- da je tužiteljica KD je u svom iskazu navela da su tuženik i ona sklopili ugovor o zakupu koji da se odnosi na dva tuženikova apartmana u [adresa], da je ugovor trebao trajati do svibnja 2019., ali da ga je tuženik raskinuo 1. ožujka 2019. i da je toga dana izišla iz apartmana, a da je platila najamninu do 1. svibnja 2019.,te da traži povrat dvije najamnine, za ožujak i travanj, da nisu sačinili zapisnik, (o primopredaji), da mu je ona osobno vratila ključeve, da je to bilo početkom ožujka 2019., da, osim nje i tuženika, nitko drugi nije bio nazočan tom vraćanju ključeva, da je mjesečni najam bio 1.033,33 EUR i da traži vraćanje dvije najamnine, da je sa tuženikom surađivala četiri godine, da su ugovore o zakupu usmeno produživali, jer su imali ugovor s mogućnošću produljenja, da su i visinu dogovarali usmeno, da je za zadnju godinu najamnina bila oko 14.000,00 EUR, da to postoji u papirima i da je tuženik potpisao da je taj iznos primio i to krajem 2018., da tuženik nije prigovarao, već da je rekao da je to cjelokupni najam i potpisao,

- da je tuženik FD je u svom iskazu naveo da su tužiteljica i on prvi ugovor o zakupu sklopili od 15.travnja 2014. do 15.travnja 2015., da je ugovoren godišnji iznos najma od 16.200,00 EUR i to za uplatu 15.rujna 2014., da su tužiteljica i njen suprug 2015. naveli da bi i dalje željeli ostati u najmu i da su to definirali Aneksom, tj. da se raniji ugovor može produžiti, da je zadnji ugovor trajao do 15.travnja 2019., da je tužiteljica do 01.rujna 2018. uplatila 14.000,00 EURA, a da nije uplatila razliku od 2.200,00 EUR, da on nije raskinuo ugovor niti je tužiteljicu izbacio, već da je ona njemu u ožujku 2019. navela da neće produljivati ugovor, da je polovicom ožujka 2019. došla i ostavila ključeve na stolu i rekla da će doći naknadno na primopredaju, da je bilo nedostataka u prostorima, da nisu bili okrečeni, da je krevet bio oštećen i sl., da za razdoblje od 15.travnja 2018. do 15.travnja 2019. nisu ugovarali manji najam nego ranije, da je to bio ugovor puno za prazno, da se najam trebao platiti do 01.rujna tekuće godine, a da je u ugovoru navedeno da plaćanje najma nema veze s uspjehom ili neuspjehom iznajmljivanja gostima.

- da je svjedok ED kći tuženika u pogledu spornih činjenica u bitnom navela da joj je poznato da je tužiteljica imala sklopljen ugovor o najmu dva apartmana u vlasništvu njenog oca – tuženika, da je prvi ugovor sklopljen u travnju 2014., „puno za prazno da to zna njen otac, da joj je rekao da je tužiteljica za svaku godinu najma ostala dužna cca 2.000,00 EUR,

- da Svjedok ND supruga i tuženik iskazao da zna da su stranke sklopile ugovor, ali da zna da je najamnina bila 16.000,00 EUR godišnje, da zna da bi se, kada je supruga nešto plaćala, to oduzimalo od najamnine, da bi jedne godine tuženiku dali 14.000,00 EUR, a druge godine 15.000,00 EUR, da su svake godine, koliko on misli, plaćali u gotovini, da je on nosio najamninu i da bi se sa tuženikom sastajao u kafiću, da bi tuženik prebrojao novac, podvukao crtu i potpisao i da bi to značilo da za tu godinu nema daljnjih potraživanja.

9. Slijedom tako provedenog dokaznog postupka i pravilnom ocjenom izvedenih dokaz prvostupanjski sud pri čemu je jasno navedeno kojem od izvedenih iskaza i u kom dijelu je sud poklonio povjerenje i zašto ,a koju ocjenu kao pravilnu prihvaća i ovaj žalbeni sud, pravilno je utvrđeno da nije točna tvrdnja tužiteljice da se najamnina prema ugovoru odnosila na razdoblje do 1. svibnja tekuće godine jer suprotno proizlazi iz ugovora o najmu i aneksa ugovora u kojima je navedeno da se odnose na razdoblje od 15. travnja tekuće do 15. travnja slijedeće godine, kao niti da bi tuženik dana 1. ožujka 2019. raskinuo ugovor o najmu, jer je sama tužiteljica u svojoj tužbi navela da je „ugovor raskinut voljom stranaka dva mjeseca prije isteka njegovog važenja“. Također sud pravilno nije utvrdio istinitima tvrdnje tužiteljice da bi visina zakupnine 15. travnja 2018. do 15. travnja 2019. bila dogovorena visina najma od 14.000,00 EUR-a, već je ista prema tekstu sklopljenog ugovora iznosila 16.200,00 eura godišnje. Također iz provedenih dokaza ne proizlazi utvrđenje da je tuženik potvrdio da je to cjelokupni najam, jer to da je tuženik to potvrdio, ne proizlazi iz evidencije uplata iz 2018.

10. Stoga uzimajući u obzir da je u postupku utvrđeno da je za razdoblje od 15. travnja 2018. do 15. travnja 2019. godine zakupnina iznosila 16.200,00 eura odnosno 1.350,00 eura mjesečno ili 45,00 eura dnevno, isplatom iznosa od 14.000,00 eura tužiteljica je isplatila ugovorenu zakupninu za razdoblje od 10 mjeseci dakle upravo za razdoblje u kom je i koristila predmetne poslovne prostore, radi čega ista nije dokazala da bi primljeni iznos zakupnine od strane tuženika bio stečen bez osnove te stoga tužiteljica nije ostvarila pravo na vračanje stečenog bez osnove iz čl. 210. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO).

11. Iz navedenih razloga tužbeni zahtjev tužiteljice pravilno odbijen kao neosnovan te se žalbeni navodi tužiteljice kojima ista daje svoju vlastitu interpretaciju dokaza izvedenih u postupku ukazuju neosnovanim.

12. U tom smislu neosnovani su i žalbeni navodi kako je sud utvrđivao neodlučne činjenice u pogledu naknade štete budući da iz danog obrazloženja kako je ranije navedeno proizlazi da je sud u provedenom postupku utvrdio sve odlučne činjenice za primjenu materijalnog prava iz čl. 210 ZOO. -a na kom je tužiteljica temeljila svoj tužbeni zahtjev, te je stoga pobijana presuda je potvrđena kao pravilna i zakonita temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a kao u izreci.

U Zagrebu 2. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Ksenije Jakovčević