Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2025/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužiteljice LF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Jugoslav Puran, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženika MF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi prestanka uznemiravanja i naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-640/2020-49 od 7. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-640/2020-49 od 7. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku MF da prestane uznemiravati i vrijeđati tužiteljicu LF tako da joj prestane upućivati telefonske poruke i pozive kojima i u kojima vrijeđa njezino pravo osobnosti.

Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku MF da tužiteljici LF plati iznos od 663,61 eura/5.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. prosinca 2023. do isplate, u roku od 15 dana. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 1.887,16 eura/14.218,81 kn sa zateznom kamatom tekućom od 7. prosinca 2023. do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik na navodeći posebno zakonske žalbene razloge.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se naloži tuženiku MF da prestane uznemiravati i vrijeđati tužiteljicu LF tako da joj prestane upućivati telefonske poruke i pozive kojima i u kojima vrijeđa njezino pravo osobnosti i zahtjev za isplatu 663,61 eura/5.000,00 kn s osnova neimovinske štete koju je tužiteljica pretrpjela zbog uznemiravanja od strane tuženika.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi i po službenoj dužnosti.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da je uvidom u predmet broj P Ob-142/2019 utvrđeno da je presudom ovoga suda broj P Ob-142/2019-37 od 23. listopada 2020. odlučeno da će zajedničko dijete stranaka stanovati s tužiteljicom LF kao majkom u [adresa] (toč. I. izreke), tuženiku MF kao djetetovom ocu naloženo je plaćanje djetetovog mjesečnog uzdržavanja (toč. II. izreke), dio tužbenog zahtjeva za uzdržavanje djeteta odbijen je kao neosnovan (toč. III. izreke), određeni su način i vrijeme održavanja osobnih odnosa oca i djeteta (toč. IV. izreke) i tuženiku je naloženo platiti troškove parnice (toč. V. izreke), a ta presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-677/2020-2 od 15. prosinca 2020.,

-da je presudom broj K-362/2021-3 od 21. rujna 2021. Općinski sud u Bjelovaru protiv tuženika kao okrivljenika izdao kazneni nalog da je kriv za počinjenje kaznenog djela protiv slobode – nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11 i dr.) na štetu oštećenice LF jer je ustrajno i kroz dulje vrijeme s LF uspostavljao neželjene kontakte i time kod nje izazivao tjeskobu, a djelo je počinjeno u odnosu na blisku osobu. Kazneno djelo počinjeno je u razdoblju od početka siječnja 2020. do 19. svibnja 2020. slanjem poruka i čestim nazivanjem, da je okrivljenik MF protiv kaznenog naloga podnio prigovor i kazneni postupak je povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru od 8. rujna 2021. u tijeku,

-da je tuženik u odgovoru na tužbu osporio vjerodostojnost ispisa poruka i poziva s telefona koje je tužiteljica priložila uz tužbu,

-da je izveden dokaz informatičko-telekomunikacijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl.ing.el. BF iz [adresa],

-da je stalni sudski vještak izradio nalaz i mišljenje savjesno i sukladno pravilima struke i znanosti na temelju podataka spisa, a stranke na njegov nalaz i mišljenje nisu imale nikakvih primjedbi pa sud svoju odluku temelji na nalazu i mišljenju sudskog vještaka,

-da je informatičko-telekomunikacijskim vještačenjem utvrđeno da je tuženik s telefona broj [broj telefona] na tužiteljičin telefon broj [broj telefona] u razdoblju od 2. siječnja 2020. do 11. lipnja 2020. uputio 1444 sms poruke, 641 neuspješni govorni poziv i 114 ostvarenih govornih poziva, dok je tužiteljica s istog telefona na isti tuženikov telefon u tom razdoblju uputila 321 sms poruku i 97 govornih poziva,

-da je telefon broj [broj telefona] vlasništvo Hrvatskog lovačkog saveza iz Zagreba, V. Nazora 63, a njegov krajnji korisnik je ŠF iz [adresa],

-da je sudskim vještačenjem utvrđeno da su poruke snimljene s ekrana tužiteljičinog mobitela vjerodostojne i sukladne policijskom zapisu poziva koji se nalazi u spisu kaznenog postupka u predmetu ovoga suda broj K-362/2021, da su snimke teksta uobičajenog formata i oblika i nema elemenata koji bi ukazivali na eventualno falsificiranje ili namjernu promjenu teksta naknadnim manipulacijama,

-da je provedenim vještačenjem sud utvrdio istinitost ispisa poruka i poziva koje je tužiteljica priložila uz tužbu zbog čega se ne može prihvatiti tuženikovo protivljenje da se te isprave koriste kao dokaz u ovom parničnom postupku,

-da iako je telefon broj [broj telefona] evidentiran na krajnjeg korisnika ŠF, a ne na tuženika, tuženik u ovom postupku niti tvrdi niti je na bilo koji način dokazao da nije koristio telefon toga telefonskog broja,

-da je saslušanjem svjedoka IF i ĐF, saslušanjem tužiteljice i čitanjem isprava priloženih u spis sud utvrdio da je tuženik tužiteljici od siječnja 2020. do lipnja 2020. putem telefona uputio brojne poruke u kojima je tužiteljicu psovao i pogrdno nazivao (npr. da je narkomanka, jadna, da gubi pamćenje, da je jado jadni i debil, da je idiot, smeće, da ne jede govna, da nije normalna i da ima problem s inteligencijom, da je glupa, ružna i ljigava, itd.), a istovremeno ju je često nazivao, čak i više od 10 puta dnevno,

-da je zbog toga tužiteljica bila anksiozna i depresivna, pod stresom, plakala je i bojala se svakog telefonskog poziva,

-da nije tražila liječničku pomoć, ali je o svemu razgovarala s prijateljicom i majkom,

-da je nastojala smiriti i riješiti situaciju jer se bojala da će tuženik doći u [adresa] s obzirom na to da joj je prijetio,

-da sud na temelju provedenog postupka nema razloga sumnjati u istinitost saslušanih svjedoka i smatrati ih pristranim, kako tvrdi tuženik, bez obzira na osobne odnose svjedoka s tužiteljicom,

-da je tužba u ovom sporu podnesena 22. lipnja 2020., a odnosi se na štetu nastalu tijekom 2020., da s obzirom na to da čl. 230. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima( „Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO) propisuju da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila i da ta tražbina u svakom slučaju zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala, da je neosnovan tuženikov prigovor zastare tužiteljičine tražbine.

7. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik povrijedio tužiteljičino pravo osobnosti i to pravo na duševno zdravlje, ugled, čast i dostojanstvo jer su poruke bile uvredljive i uznemiravajuće i pozivi su bili učestali, a tuženik je upotrebom pažnje prosječnog čovjeka mogao biti toga svjestan, a da sud nema razloga sumnjati u tužiteljičin iskaz i u iskaze saslušanih svjedoka u dijelu u kojem oni opisuju opseg i intenzitet povrede prava osobnosti koju je tužiteljica pretrpjela, a iz drugih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka ne proizlazi drugačije. Stoga je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i tuženiku naložio da temeljem čl. 1048. ZOO-a prestane uznemiravati tužiteljicu i vrijeđati njezino pravo osobnosti slanjem poruka i upućivanjem poziva (toč. I. izreke), te je ocijenio da je tuženik tužiteljici dužan naknaditi prouzročenu štetu i da pravični iznos naknade te štete iznosi 663,61 eura/5.000,00 kn (toč. II. izreke), te da je tuženik dužan tužiteljici na iznos naknade neimovinske štete platiti zakonske zatezne kamate počevši od 7. prosinca 2023. kao dana donošenja prvostupanjske presude iz razloga jer obveza pravične novčane naknade dospijeva temeljem čl. 1103. ZOO-a danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a sporna šteta nastala je i dospjela je utvrđenjem visine štete koju je tužiteljica pretrpjela, tj. donošenjem presude.

8. Imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda, koja utvrđenja tuženik u tijeku postupku niti u navodima žalbe nije s uspjehom osporio, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe tuženika takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.

9. U odnosu na žalbene navode tuženika koji se odnose na ocjenu dokaza s obrazloženjem da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio iskaze saslušanih svjedoka i tužiteljice, apostrofirajući svoje tvrdnje da je imao kontakt sa tužiteljicom isključivo radi ostvarivanja kontakta sa zajedničkim djetetom, valja reći da su isti navodi u cijelosti neosnovani jer je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge glede ocjene njihovih iskaza, dok se prigovori tuženika u suštini svode na preocjenjivanje tih iskaza i davanje vlastite i to pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a ovlašten jedino sud.

10. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nalaze uporišta u izvedenim dokazima i njihovoj valjanoj ocjeni što tuženik drugačijom interpretacijom dijela činjenične građe i drugačijom ocjenom izvedenih dokaza nije doveo u pitanje.

11. Okolnost da se između stranaka vodi postupak radi odlučivanju o skrbi nad zajedničkim djetetom i da se protiv tuženika vodi kazneni postupak radi nametljivog ponašanja nije od značaja za odlučivanje jer je prvostupanjski sud sve odlučne činjenice utvrdio provođenjem dokaza u ovom sporu kao i ocjenom tih provedenih dokaza, pa su neosnovani žalbeni navodi da se odluka u ovom sporu temelji na ostalim postupcima.

12. Valja navesti da ocjena dokazne snage i ispitanih dokaznih sredstava zavisi u svakom konkretnom slučaju od slobodne ocjene suda, koji prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, a koje ukazuju na osnovanost i istinitost tvrdnji jedne od stranaka. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je navedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice pri čemu navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka zbog čega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu niti nepravilnost, a niti nezakonitost pobijane presude.

13. S obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio da iako je telefon broj [broj telefona] evidentiran na krajnjeg korisnika ŠF, a ne na tuženika, da tuženik u ovom postupku niti tvrdi niti je na bilo koji način dokazao da nije koristio telefon toga telefonskog broja, a iz ispisa poruka koje su priložene uz tužbu nedvojbeno proizlazi da se radi upravo o dopisivanju tužiteljice i tuženika, žalbeni navodi tuženika kojima osporava prvostupanjsku presudu iz razloga jer mobilni broj ne glasi na tuženika kao krajnjeg korisnika nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

14. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika kojima osporava visinu zahtjeva tužiteljice. Sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO-a fizičke boli, različiti oblici duševnih boli i strah nisu samostalni oblik povrede prava osobnosti već su to kriteriji koji zajedno s ostalim okolnostima slučaja utječu na ocjenu suda u kojoj mjeri je pravo osobnosti povrijeđeno. Po ocjeni ovoga suda, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja kao i značenje povrijeđenog dobra i cilj kojemu služi ta naknada, na način da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži naknadu neimovinske štete u iznosu od 663,61 eura/5.000,00 kn u cijelosti.

15. Žalitelj u žalbi ne iznosi relevantne razloge za drugačiju ocjenu navedenih okolnosti, već ocjenjuje pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, međutim takvim navodima žalbe ne dovodi s uspjehom u sumnju osnovanost pobijane presude.

16. S obzirom da je tužba u ovom sporu podnesena 22. lipnja 2020., a odnosi se na štetu nastalu tijekom 2020., prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe čl. 230. st. 1. i 2. ZOO-a odbio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare tužiteljičine tražbine.

17. Odluka o trošku je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i 155 ZPP-a pri čemu drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

18. Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 2. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj