Republika Hrvatska Općinski sud u Osijeku

31000 Osijek, Europske avenije 7

Stalna služba u Valpovu

31550 Valpovo, K.P.Krešimira IV br.3

Poslovni broj: 62 P-3366/2019-25

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sutkinji toga suda Tatjani
Varžić, u pravnoj stvari tužitelja zavod …., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju
M. V., dipl. iur i M. I., dipl. iur., protiv tuženika A. obrt za zabavne
djelatnosti i ostale usluge, vl. G. R., OIB: …, iz B., ….., zastupanog po punomoćniku S. M., odvjetniku iz
V., nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 16. listopada 2023.
godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja M. I., dipl. iur. i zamjenika
punomoćnika tuženika I. U., odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom
uredu S. M., odvjetnika iz V., na ročištu za donošenje i objavu
presude 29. studenog 2023.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku A. ….., OIB:…. da tužitelju
zavodu …. isplati iznos od 29.690,00 kn / 3.940,54 EUR1 s obvezom daljnjeg
plaćanja zateznih kamata koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do 31.
prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po
stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je
Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za
tri postotna poena, kako slijedi:

1 Fiksni tečaj konverzije: 7,53450

- 2 -

Poslovni broj: 62 P-3366/2019-25

-na iznos od 155,48 kn od 13.04. 2018. godine do isplate,
-na iznos od 131,56 kn od 15.06. 2018. godine do isplate,
-na iznos od 131,56 kn od 14.09. 2018. godine do isplate,
-na iznos od 131,56 kn od 15.08. 2018. godine do isplate,
-na iznos od 65,52 kn od 15.02. 2018. godine do isplate,
-na iznos od 48,36 kn od 15.03. 2018. godine do isplate,
-na iznos od 54,60 kn od 15.03. 2018. godine do isplate,
-na iznos od 141,96 kn od 13.04. 2018. godine do isplate,
-na iznos od 20,80 kn od 13.04. 2018. godine do isplate,
-na iznos od 132,08 kn od 15.05. 2018. godine do isplate,
-na iznos od 68,12 kn od 15.06.2018. godine do isplate,
-na iznos od 78,52 kn od 13.07. 2018. godine do isplate,
-na iznos od 90,48 kn od 15.08.2018. godine do isplate,
-na iznos od 19,76 kn od 14.09.2018. godine do isplate,
-na iznos od 96,16 kn od 16.05.2018. godine do isplate,
-na iznos od 72,24 kn od 14.09. 2018. godine do isplate,
-na iznos od 72,24 kn od 18.12.2018. godine do isplate,
-na iznos od 872,61 kn od 10.01. 2018. godine do isplate,
-na iznos od 19,43 kn od 19.06. 2018. godine do isplate,
-na iznos od 2.667,10 kn od 19.07.2018. godine do isplate,
-na iznos od 2.384,00 kn od 19.07. 2018. godine do isplate,
-na iznos od 417,20 kn od 20.11.2018. godine do isplate,
-na iznos od 2.488,30 kn od 18.08. 2018. godine do isplate,
-na iznos od 2.696,90 kn od 18.08. 2018. godine do isplate,
-na iznos od 2.562,80 kn od 19.10. 2018. godine do isplate,
-na iznos od 2.160,00 kn od 01.12. 2018. godine do isplate,
-na iznos od 2.562,80 kn od 19.07. 2018. godine do isplate,
-na iznos od 3.642,50 kn od 19.07. 2018. godine do isplate,
-na iznos od 2.175,40 kn od 18.08. 2018. godine do isplate,
-na iznos od 25,00 kn od 17.05. 2018. godine do isplate,
-na iznos od 25,00 kn od 17.08. 2018. godine do isplate,
-na iznos od 25,00 kn od 17.11. 2018. godine do isplate,
-na iznos od 218,15 kn od 22.12. 2018. godine do isplate,
-na iznos od 540,00 kn od 29.11. 2017. godine do isplate, a sve u roku od 8

dana.

II. O d b i j a s e, kao neosnovan, preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja
za isplatu u iznosu od 1.237,69 kn / 164,27 EUR2 s obvezom daljnjeg plaćanja
zateznih kamata po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku kako slijedi:
-na iznos od 368,80 kn od 18.12. 2018. godine do isplate, -na iznos od 618,80 kn od 18.01. 2019. godine do isplate,

-na iznos od 250,00 kn od 18.12. 2018. godine do isplate, a sve to u roku od 8
dana.

2 Fiksni tečaj konverzije: 7,53450

- 3 -

Poslovni broj: 62 P-3366/2019-25

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 1.252,10 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je 19. listopada 2017. došlo do ozljede na radu
osiguranika tužitelja Đ. S. iz O., ….. Ozljede tužiteljevog
osiguranika prouzrokovane su propustom u primjeni mjera zaštite na radu kod
tuženika kod kojeg je osiguranik tužitelja kritičnog dana bio u radnom odnosu.
1.1. Zbog zadobivenih ozljeda na radu, tužitelj je na ime troškova liječenja
svojeg osiguranika, platio iznos od ukupno 30.927,69 kn. Iznos od 29.844,54 kn
isplaćen je na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja. S obzirom da je
osiguranik tužitelja imao važeću policu dopunskog zdravstvenog osiguranja broj:
14528940, tužitelj je na ime troškova liječenja povodom nastale ozljede platio iznos
od 1.083,15 kn na teret sredstava dopunskog zdravstvenog osiguranja (troškovi
sudjelovanja u troškovima zdravstvene zaštite.

1.2. Tužitelj je temeljem čl. 139. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju
(Narodne novine broj 80/1 i 137/13) u svezi sa čl. 15. Zakona o dobrovoljnom
zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj 85/06, 150/08 i 71/10) te člancima

963. i 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08,
125/11, 78/15, 29/18) obvezan zahtijevati naknadu štete od pravne ili fizičke osobe
ako su povrede osigurane osobe tužitelja nastale zbog toga što nisu provedene
mjere zaštite na radu.

1.3. Tužitelj je pozvao tuženika da dobrovoljno namiri štetu, ali je tuženik odbio
platiti nadoknadu štete u utuženom iznosu, te stoga tužitelj predlaže da sud nakon
održane rasprave donese presudu kao u izreci.

2. Tuženik u pisanom odgovoru na tužbu (list 53-54) osporava da bi uzrok
ozljede osiguranika tužitelja bili propusti u primjeni mjera zaštite na radu. Naime,
osiguranik je od ranije imao zdravstvene probleme koje je prešutio tuženici te bi do
ove ozljede došlo mimo bilo kakvih mjera zaštite na radu.

2.1. Tuženik nema saznanja o troškovima liječenja osiguranika tužitelja, ali
smatra da nije odgovoran za nastanak ozljede, niti za pokriće troškova liječenja.
Pored navedenog, kako je osiguranik platio dodatnu policu dopunskog zdravstvenog
osiguranja, to je trošak liječenja u cijelosti pokriven tom policom, a rizik aktiviranja
ove police snosi tužitelj kao osiguravatelj.

2.2. Slijedom navedenog, tuženik smatra da citirani zakonski propisi nisu
primjenjivi na ovaj postupak pa se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže isti
odbiti uz obvezivanje tužitelja za naknadnom prouzročenog parničnog troška.

3. Podneskom od 21. veljače 2020. tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu
tuženika te osporava navode tuženika da je osiguranik tužitelja od ranije imao
zdravstvene probleme, a koje je osiguranik tužitelja prešutio tuženiku te da bi do
ozljede došlo mimo bilo kakvih mjera zaštite na radu. Naime, obveza je poslodavca
da radnika prije stupanja na rad uputi na provjeru zdravstvene sposobnosti kod
nadležnog liječnika medicine rada. Neizvršavanje ove obveze je jedan od propusta u
primjeni mjera zaštite na radu.

- 4 -

Poslovni broj: 62 P-3366/2019-25

3.1. Također, rješenjem HZZO KLASA: UP/I-502-03/17-01,29 URBROJ: 338-
14-81-18-09 od 29. siječnja 2018. je osiguraniku tužitelja kao ozljeda na radu
priznata dijagnoza: fractura compressivia corporis vertebrae TH XII, šifra prema
MKP-u S 22.0. (prijelom torakalnog kralješka) koja je u uzročno – posljedičnoj vezi s
događajem od 19.10.2017., dok druge dijagnoze odnosno bolesti od kojih osiguranik
tužitelja od ranije boluje nisu priznate ozljedom na radu, niti se traži naknada za
liječenja od tih bolesti.

3.2. Tužitelj se protivi prijedlogu tuženika za saslušanje svjedoka R.
R., jer iz odgovora na tužbu nije vidljivo o kojim bi okolnosti svjedok trebao
svjedočiti.

3.3. Na temelju čl. 139. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju u
svezi sa čl. 15. Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju te čl. 963. i 1045.
Zakona o obveznim odnosima tužitelj je obvezan zahtijevati naknadu prouzročene
štete (kako za obvezno, tako i za dopunsko zdravstveno osiguranje) od pravne ili
fizičke osobe ako su bolest, povrede ili smrt osigurane osobe nastale zbog toga što
nisu provedene mjere zaštite na radu ili druge mjere za zaštitu građana. Stoga je za
utvrđivanje odgovornosti tuženika odlučna činjenica isključivo je li tuženik poduzeo
propisane odgovarajuće mjere zaštite na radu, što u konkretnom slučaju nije učinio.
3.4. Naime, čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14,
118/14, 154/14 i 94/18) je propisano da poslodavac za ozljede na radu odgovara po
načelu objektivne odgovornosti, a čl. 25. st. 2. istog Zakona propisuje da poslodavac
može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je
šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili
treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao
izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

3.5. Zapisnik o inspekcijskom nadzoru Ministarstva rada i mirovinskog
sustava, Inspektorat rada, Područni ured O., Služba za nadzor zaštite na radu od

8. studenog 2017. broj KLASA: UP/I-116-02/17-11/136, ur.broj.:524-10-05-02/8-17-3
utvrđen je niz propusta u primjeni mjera zaštite na radu.

3.6. Vezano za navode tuženika da tuženik nema saznanja o troškovima
liječenja osiguranika tužitelja, tužitelj napominje da su računi tužitelja, koji su
dostavljeni kako uz zahtjev za naknadu štete, tako i uz tužbu, javna isprava u smislu
čl. 230. st. 1. ZPP-a te kao takvih dokazuju istinitost onoga što je njima potvrđeno ili
određeno, odnosno visinu zahtjeva te činjenicu da su troškovi liječenja osiguranika
tuženika plaćeni. Navedeno stajalište je potvrđeno i u dosadašnjom sudskoj praksi
(presuda VTS RH broj Pž-2298/2016-2 od 11. prosinca 2018. i dr.). Stoga tužitelj
ostaje u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, predlaže da sud isti usvoji i odbije
prijedlog tuženika za naknadu parničnog troška.

4. Tijekom postupka tuženik je osporavao uzrok ozljede osiguranika Đ.
S. pa je na tu okolnost predložio medicinsko vještačenje, a također je osporavao
iznos potraživanja, jer je rješenjem tuženika koji je priložen uz podnesak od 19.
veljače 2020. o utvrđivanju ozljede na radu za jednu dijagnozu priznata ozljeda na
radu, a za drugu nije pa tako tuženik ne može snositi troškove liječenja za obje
dijagnoze. Također tuženik osporava i pasivnu legitimaciju tuženice kao vlasnice
obrta A., budući da iz prijave ozljede na radu i iz izjave samog osiguranika
proizlazi da je Đ. S. radnju uslijed koje je navodno došlo do ozljede naložio
R. R. kao treća osoba.

- 5 -

Poslovni broj: 62 P-3366/2019-25

5. Očitujući se na navode tuženika vezano za naprijed navedene sporne
činjenice, tužitelj ističe da je rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje
od 29. siječnja 2018. osiguraniku tužitelja kao ozljeda na radu priznata dijagnoza:
fractura compressiva corporis vertebrae TH XII., šifra prema MPK-u S 22.0 (prijelom
torakalnog kralješka), koja je u uzročno –posljedičnoj vezi s događajem od 19.
listopada 2017., dok druge dijagnoze, odnosno bolesti od kojih osiguranik tuženika
od ranije boluje nisu priznate ozljedom na radu niti tužitelj u tužbi i tužbenom zahtjevu
traži naknadu troškova liječenja od drugih bolesti. Dakle, tužbom i tužbenim
zahtjevom su obuhvaćeni isključivo troškovi liječenja osiguranika tuženika zbog
prijeloma torakalnog kralješka, a što je vidljivo iz računa priloženih spisu, a koji su
dostavljeni i tuženiku uz zahtjev za naknadu štete, kao i uz tužbu.

5.1. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije koji ističe tuženik,
tužitelj se istom protivi s obzirom da je provedena mjera zaštite na radu isključiva
odgovornost poslodavca, a to je u konkretnom slučaju tuženica kao vlasnica obrta
Agoro.

6. U dokaznom postupku sud je pročitao zapisnik Ministarstva rada i
mirovinskog sustava, Inspektorat rada, Područni ured O., Služba za nadzor
zaštite na radu od 8. studenog 2017. na listu 4-7 spisa te zapisnik o oduzimanju
izjave od ozlijeđenog radnika od 2. studenog 2017. na listu 8-9, izvršen je uvid u
prijavu o ozljedi na radu na listu 10-13 spisa i u izvješća o bolovanju na listu 14-25
spisa te u priloge na listu 26-46 spisa, pročitan je odgovor na tužbu tuženika na listu
53-54, podnesak tužitelja od 20. veljače 2020. na listu 56-58, rješenje tužitelja od 29.
siječnja 2018. kojim je osiguraniku Đ. S. priznata ozljeda na radu na listu 59-
61 spisa. Pročitana je presuda VSRH Zagreb broj Pž-3285/13-4 od 16. ožujka 2016.
na listu 62-66 te ostala sudska praksa VSRH (Pž-2298/2016-2) na listu 67-76 spisa,
podnesak tužitelja od 9. srpnja 2020. na listu 81-82, zapisnik od 4. studenog 2020.
na listu 83-84, izvršen je uvid u presliku osobnog zdravstvenog kartona Đ.
S. na listu 87-116 spisa. Provedeno je medicinsko vještačenje te je pročitan
nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. B. D. na listu 128-130 spisa i
izvršen uvid u medicinsku dokumentaciju za Đ. S, na listu 131-146 spisa.
Pročitan je podnesak tužitelja od 31. svibnja 2023. na listu 152-153 spisa.

7. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka R.
R., jer među strankama nije sporna okolnost na koju je isti predložen,
obzirom da to proizlazi iz dokumentacije priložene spisu.

8. Medicinskim vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku medicinske
struke dr. B. D., kao i uvidom u medicinsku dokumentaciju u spisu
(zdravstveni karton) utvrđeno je da je Đ. S. bolnički liječen od 23.10.2017. do

26.10.2017. zbog ozljede koju je zadobio na poslu. Đ. S. je navodno prilikom
dizanja teškog tereta osjetio bolnost u donjem dijelu leđa. Ozljeda se, prema navodu
imenovanog, dogodila u petak (20.10.2017.). Uzimao je Brufen 600 mg., bez
poboljšanja.

Nakon pregleda i RTG obrade u KBC O. je utvrđen prijelom trupa 12.
prsnog kralješka. Pacijent je opskrbljen ortopedskim pomagalom – trouporišnom
ortozom. Kod otpusta iz bolnice je preporučeno da ortozu nosi u uspravnom položaju
– kod sjedenja, ustajanja, hodanja i stajanja.

- 6 -

Poslovni broj: 62 P-3366/2019-25

Na kontroli 24.11.2017. je navedeno da se subjektivno dobro osjeća. RTG je bio zadovoljavajući, a ortozu nositi i dalje.

Na kontroli 22.12.2017. je navedeno da se RTG prijelom sanira u dobrom položaju, ortoza dalje.

Na kontroli od 24.01.2018. učinjen je RTG - prijelom u sanaciji, ortoza dalje.
Na kontroli 22.02.2018. g. – pacijent osjeća bol u kralježnici u situacijama
kada je pola sata odvojen od ortoze. RTG pokazuje prijelom u sanaciji. Preporuka je
pacijenta uputiti na fizikalnu terapiju. Odvajati se od ortoze prema uputi. Uputiti
ortopedu zbog degenerativnih promjena.

Prema nalazu ortopeda od 7.03.2018. g. proizlazi da se na RTG vide
degenerativne promjene slabinske kralježnice te ga treba uputiti fizijatru.
Kontrola 24.04.2018. - Provodi fizikalnu terapiju, RTG pokazuje prijelom u
sanaciji. Nošenje ortoze prilagoditi bolnoj komponenti. Kontrola za dva mjeseca.
Na kontroli od 26.06.2018. pacijent se subjektivno bolje osjeća, provedena je
fizikalna terapija. Žali se na bol prilikom dužeg stajanja ili sjedenja. RTG – prijelom u
terminalnoj fazi sanacije. Preporuka je da se ponovi pregled fizijatra radi ev. fizikalne
terapije.

Na kontroli traumatologa od 25.07.2018. pacijent navodi jake bolove u donjem
dijelu prsne kralježnice. RTG – prijelom je saniran. Daljnje liječenje po fizijatru.
Traumatološka kontrola prema potrebi.

U zdravstvenom kartonu je navedeno da je bolovanje s osnova ozljede na radu otvoreno 19. listopada 2017., a zaključeno 31. srpnja 2018.

Vještak je mišljenja da je na dužinu bolovanja s osnova ozljede na radu
utjecala samo ozljeda na radu i da prijašnje oštećenje zdravlja nije participiralo u
dužini bolovanja. Uvidom u medicinski karton i bolnički informacijski sustav KBC je
vidljivo da je tijekom bolovanja Đ. S. koristio usluge primarne i sekundarne
zdravstvene skrbi i zbog drugih stanja koja nisu u vezi s ozljedom na radu (pregledi
psihiatra, kardiologa, infektologa, urologa). Radi se o od prije postojećim narušenjima
zdravlja koja su rješavana paralelno u sklopu bolovanja s osnova ozljede na radu.
Svi troškovi/računi za zdravstvene usluge koji su izdani u navedenom
razdoblju bolovanja bili su opravdani. Svi računi imaju međunarodnu šifru bolesti S-

22.0 (prijelom torakalnog kralješka).

Nije moguće medicinskim vještačenjem utvrditi je li koji medicinski postupak
koji nije u svezi ozljede na radu, fakturiran pod šifrom S-22.0.

Računi izdani pod istom šifrom nakon 31. srpnja 2018. nisu opravdani, a
medicinski postupci, tj. fizikalna terapija se provodila posebice zbog od ranije
prisutnih degenerativnih promjena na krstačno-slabinsko kralježnici, a tek u manjoj
mjeri zbog posljedica prijeloma trupa 12. prsnog kralješka).

9. Tužitelj u podnesku od 31. svibnja 2023. navodi da nema primjedbi na
nalaz i mišljenje vještaka u dijelu u kojem se navodi da su svi troškovi/računi za
zdravstvene usluge koji su izdani u razdoblju bolovanja od 19. listopada 2017. do 31.
srpnja 2018. s međunarodnom šifrom bolesti S-22.0 (prijelom torakalnog kralješka)
opravdani. Tužitelj je tražio povrat troškova liječenja i bolovanja za navedeno
razdoblje i navedenu bolest te je uz tužbu dostavio račune za liječenje i bolovanje za
navedeno razdoblje s navedenom šifrom bolesti, osim dva računa koja se odnose na
fizikalnu terapiju (račun broj: 11035/900009624/1 – usluga od 02. do 15.11.2018.
godine i 8940/900009624/1 – usluga od 01. do 15.10.2018. godine). Stoga tužitelj
predlaže da sud od vještaka zatraži pojašnjenje kako to da nisu opravdani

- 7 -

Poslovni broj: 62 P-3366/2019-25

”medicinski postupci, tj. fizikalna terapija se provodila posebice zbog od ranije
prisutnih degenerativnih promjena na krstačno-slabinskoj kralježnici a tek u manjoj
mjeri zbog posljedica prijeloma trupa 12. prsnog kralješka” nakon 31. srpnja 2018.
godine, kada je iz priložene medicinske dokumentacije vidljivo da je u nalazu od

25.07.2018. godine (prof. dr. sc. V. Š., dr. med.), navedeno da se
preporuča “daljnje liječenje po specijalisti fizijatru”, a u nalazu od 16.04.2019. godine,
nalaz fizijatra A2019006310b se po dijagnozi St. post fractura compressiva corporis
vertebrae Th 12, indicira provesti ambulantno fizikalno liječenje. Stoga je nejasan
zaključak vještaka da se nakon 31. srpnja 2018. godine fizikalna terapija od 02. do

15.11.2018. godine i 01. do 15.10.2018. godine nije provodila zbog dijagnoze S-22.0
(prijelom torakalnog kralješka).

10. Povodom primjedbi tuženika vezano za pitanje jesu li se fizikalne terapije
Đ. S. nakon 31. srpnja 2018. provodile zbog dijagnoze S-22.0 (prijelom
torakalnog kralješka) izveden je dokaz saslušanjem medicinskog vještaka dr. B.
D. na glavnoj raspravi od 16. listopada 2023.

11. Saslušanjem medicinskog vještaka dr. B. D. utvrđeno je da
su sve fizikalne procedure nakon 31. srpnja 2018. godine bile provedene zbog od
ranije prisutnih degenerativnih promjena na krstačno slabinskoj kralježnici, a tek u
manjoj mjeri zbog posljedica prijeloma trupa 12. prsnog kralješka i shodno tome u
zaključku je naveo da svi računi izdani nakon 31. srpnja nisu povezani s ozljedom na
radu. Na upit vještak je izjavio da u slučaju da kod osiguranika tuženika nisu
postojale degenerativne promjene na krstačno – slabinskoj kralježnici od ranije, ne bi
bilo potrebe za provođenje fizikalnih terapija s osnova prijeloma trupa 12. torakalnog
kralješka. Od ranije prisutne degenerativne promjene na krstačno slabinskoj
kralježnici produžile su razdoblje oporavka i cijeljenja prijeloma 12. prsnog kralješka.

12. Na iskaz medicinskog vještaka nije bilo primjedbi te ga sud u cijelosti
prihvaća kao vjerodostojan dokaz, kao i pisani nalaz i mišljenje vještaka, jer se radi o
dugogodišnjem stalnom sudskom vještaku medicinske struke, koji je stručan i
nepristran te je odgovorio na sva pitanja koja su bila zadatak vještačenja.

13. Uvidom u zapisnik Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorat
rada, Područni ured O., Služba za nadzor zaštite na radu od 8. studenog 2017.
na listu 4-7 spisa, koji je sačinjen povodom predstavke o ozljedi na radu Đ.
S., koja je zaprimljena 31.10.2017., utvrđeno je da predmet nadzora bila
provedba odredbi Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14), a
nadzor je obavio viši inspektor L. L.. Prilikom provođenja nadzora utvrđeno
je da poslodavac nije dokazao ispravom izdanom na propisani način da je radnik
Đ. S. osposobljen za rad na siguran način za mjesto rada ili za poslove
"pomoćni radnik – rad na iznajmljivanju igračaka u zabavnom parku", a protekao je
zakonski rok za rad pod nadzorom osposobljenog radnika. Prema izjavi ozlijeđenog
radnika i vlasnice obrta G. J. radno mjesto "pomoćni radnik – rad na
iznajmljivanju igračaka u zabavnom parku" obuhvaća sljedeće: iznajmljivanje igračka,
naplata ulaznica, održavanje reda u zabavnom parku, postavljanje i skupljanje
tobogana na napuhavanje. Analizom mjesta rada je utvrđeno da je to posao s
posebnim uvjetima rada, a poslodavac nije dokazao ispravom izdanom na propisani

- 8 -

Poslovni broj: 62 P-3366/2019-25

način da je imenovani radnik ispunjavao uvjete glede zdravstvenog stanja i
psihofizičkih sposobnosti za navedene poslove (postavljanje i skupljanje tobogana).

14. Uvidom u zapisnik Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorat
rada, Područni ured O., Služba za nadzor zaštite na radu od 2. studenog 2017.
na listu 8-9 spisa o uzimanju izjave od ozlijeđenog radnika nesporno je utvrđeno da
je Đ. S. u vrijeme štetnog događaja od 19.listopada 2017. bio zaposlen u
A. obrt za zabavne djelatnosti i ostale usluge, vl. G. R., B.,
. Nadalje, iz istog zapisnika proizlazi da je Đ. S. izjavio
da je zaposlen kao pomoćni radnik – rad na iznajmljivanju igračaka u zabavnom
parku na određeno vrijeme i to od 26. svibnja 2017. do 26. svibnja 2018. preko
Hrvatskog zavoda za zapošljavanje –mjere poticaja zapošljavanja osoba s
invaliditetom. Iz izjave osiguranika tužitelja je razvidno da je po nalogu supruga
vlasnice obrta A., R. R., morao sam obavljati poslove raširivanja i
sklapanja tobogana od 17. i 18. listopada 2017., a prije toga je te poslove obavljao s
još jednim radnikom. Već prvoga dana kad je obavljao te teške poslove počela ga je
jako boljeti kičma, a često je predlagao poslodavcu da se ugradi vitlo za vuču,
motanje i podizanje tereta na prikolicu, jer se bojao ozljede kralježnice radi
preopterećenja, no poslodavac je to ignorirao. Unatoč bolovima u kičmi, zbog straha
od otkaza, Đ. S. je nastavio raditi i u srijedu 18. listopada 2017., žaleći se
poslodavcu na bolove i umor pa mu je tek sutradan doveo u pomoć nekog svog
znanca (19. listopada 2017.) od kojeg i nije bilo previše koristi. Te večeri 19.
listopada 2017. kad su skupljali tobogane, osjetio je da mu je nešto "krcnulo" u kičmi
te je neko vrijeme zbog jake boli ostao ukočen.

15. Iz prijave o ozljedi na radu na listu 10-13 spisa utvrđeno je da je Đ.
S. doživio ozljedu na radu prilikom samostalnog sklapanja tereta – tobogana na
napuhavanje koji služe za igru djece, koji su teški od 300-500 kg pa je od težine kod
dizanja i preklapanja istog tereta došlo do pucanja kralješka, odnosno povrede
kralježnice, iako je molio šefa da to ne radi sam, jer se bojao moguće ozljede.
Nadalje, iz prijave je razvidno da je do nesreće došlo jer je radnik koji je sa Đ.
do tada dizao isti teret i obavljao posao završio u zatvoru, a poslodavac nije našao
adekvatnu zamjenu – novog radnika te je sav teret bio na leđima Đ. S., iako
je poslodavac za odlazak radnika u zatvor znao najmanje mjesec dana unaprijed.
Neposredni rukovoditelj Đ. S. bio je R. R., suprug vlasnice obrta
Agoro te je po njegovom nalogu tužitelj prilikom ozljeđivanja.

16. Iz medicinske dokumentacije za Đ. S. koja je priložena spisu
(osobni zdravstveni karton) te medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom
vještaku medicinske struke dr. B. D. utvrđeno je da Đ. S.
zadobio na radu kod tuženika prijelom trupa 12. prsnog kralješka (šifra bolesti S-22.0
– prijelom torakalnog kralješka) te je s osnova te ozljede bio na bolovanju od 19.
listopada 2017. do 31. srpnja 2018. godine.

17. Uvidom u račune koje je tužitelj dostavio uz tužbu na listu 14-46 spisa
utvrđeno je da je tužitelj za osiguranika Đ. S. na ime troškova njegovog
liječenja platio iznos od ukupno 30.927,69 kn, od čega je iznos od 29.844,54 kn
isplaćen na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja, dok je na teret
sredstava dopunskog zdravstvenog osiguranja tužitelj platio iznos od 1.083,15 kn.

- 9 -

Poslovni broj: 62 P-3366/2019-25

(osiguranik tužitelja imao važeću policu dopunskog zdravstvenog osiguranja broj 14528940).

18. Analizom i ocjenom izvedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. Zakona o
parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 23/15), a prema svom uvjerenju,
sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu djelomično osnovan, i to do
visine od 29.690,00 kn.

19. Osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja do iznosa od 29.690,00 kn temelji
se na odredbi čl. 139. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne
novine broj 80/1 i 137/13) u svezi sa čl. 15. Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom
osiguranju (Narodne novine broj 85/06, 150/08 i 71/10) te člancima 963. i 1045.
Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,
29/18), kao i na temelju odredbe čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne
novine broj 71/14, 118/14, 154/14 i 94/18), što proizlazi iz provedenog dokaznog
postupka.

20. Naime, u postupku provođenja nadzora po inspektoru za zaštitu na radu
povodom predstavke osiguranika tužitelja Đ. S., iz dokumentacije koja je
priložena spisu i navedena naprijed u obrazloženju ove presude, nedvojbeno je
utvrđeno da je osiguranik tužitelja zadobio ozljedu na radu kod tuženika 19. listopada

2017. i to prijelom torakalnog kralješka radeći poslove po nalogu neposredno
nadređenog rukovoditelja R. R., koji je suprug vlasnice A. obrta za
zabavne djelatnosti i ostale usluge, G. R.. Iz zapisnika Inspektorata
rada Područni ured O., Službe za nadzor zaštite na radu od 8. studenoga 2017.
na l. 4-6 spisa nesporno je utvrđeno da tuženik kao poslodavac nije dokazao
ispravom izdanom na propisani način da je osiguranik tužitelja bio osposobljen za rad
na siguran način za njegovo mjesto rada, a protekao je zakonski rok za rad pod
nadzorom osposobljenog radnika niti je dokazao ispravom izdanom na propisani
način da je imenovani radnik ispunjavao uvjete glede zdravstvenog stanja i
psihofizičkih sposobnosti za poslove "pomoćnog radnika – rad na iznajmljivanju
igračaka u zabavnom parku". Također je nadzorom utvrđeno da navedeni poslovi
nisu obuhvaćeni niti analizirani u procjeni rizika. Zbog navedenog je poslodavcu
usmenim rješenjem višeg inspektora za zaštitu na radu L. L. naređeno
udaljavanje radnika Đ. S. s poslova "pomoćni radnik – rad na iznajmljivanju
igračaka u zabavnom parku" te mu je naređen rok od 30 dana za izradu procjene
rizika, u kojoj će biti obuhvaćeno mjesto rada "pomoćni radnik – rad na iznajmljivanju
igračaka u zabavnom parku". Vlasnica obrta A. G. R. nije imala
primjedbi na zapisnik Inspektorata rada Područni ured Osijek, Službe za nadzor
zaštite na radu od 8. studenoga 2017.godine.

21. Dakle, tuženik kao poslodavac odgovara po načelu objektivne
odgovornosti za ozljedu na radu koju je pretrpio osiguranik tužitelja Đ. S.
sukladno odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu, jer nije dokazao u ovom
postupku da postoje okolnosti zbog kojih bi ga se moglo osloboditi ili eventualno
umanjiti njegovu odgovornost u smislu čl. 25. st. 2. Zakona o radu.

- 10 -

Poslovni broj: 62 P-3366/2019-25

22. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je na temelju dokumentacije u spisu,
odnosno računa koje je tužitelj platio na ime troškova liječenja svoga osiguranika
Đ. S. koji su priloženi na listu 14-46 spisa i nalaza i mišljenja medicinskog
vještaka dr. B. D..

22.1. Naime, medicinskim vještačenjem je utvrđeno da su svi troškovi
liječenja, odnosno računi za zdravstvene usluge koji su izdani u razdoblju bolovanja
Đ. S. s osnova ozlijede na radu od 19. listopada 2017. do 31. srpnja 2018.
bili opravdani, jer svi računi imaju međunarodnu šifru bolest S-22.0 (prijelom
torakalnog kralješka). Međutim, računi izdani pod istom šifrom nakon 31. srpnja

2018. nisu opravdani, a medicinski postupci tj. fizikalna terapija se provodila posebice
zbog od ranije prisutnih degenerativnih promjena na krstačno-slabinskoj kralježnici, a
tek u manjoj mjeri zbog posljedica prijeloma trupa 12. prsnog kralješka. Upravo zbog
ove činjenice jesu li svi troškovi odnosno plaćeni računi za osiguranika tužitelja bili
opravdani, izveden je dokaz saslušanjem medicinskog vještaka, koji je decidirano
izjavio na glavnoj raspravi od 16. listopada 2023. da su sve fizikalne procedure
nakon 31. srpnja 2018. bile provedene zbog od ranije prisutnih degenerativnih
promjena na krstačno – slabinskoj kralježnici, a tek u manjoj mjeri zbog posljedica
prijeloma trupa 12. prsnog kralješka pa stoga nisu povezani s ozljedom na radu.
Naime, u slučaju da kod osiguranika tužitelja Đ. S. nisu postojale od ranije
degenerativne promjene na krstačno – slabinskoj kralježnici, ne bi bilo potrebe za
provođenje fizikalnih terapija s osnova prijeloma trupa 12. torakalnog kralješka.

23. Obzirom da je na temelju provedenog medicinskog vještačenja u ovom
predmetu utvrđeno da fizikalne terapije nakon 31. srpnja 2018. nisu u uzročnoj vezi s
ozljedom na radu koju je osiguranik tužitelja pretrpio kod tuženika, već su iste
provođene zbog od ranije prisutnih degenerativnih promjena na krstačno – slabinskoj
kralježnici osiguranika tužitelja, sud je odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za
isplatu iznosa (računa) koji su plaćeni za provođenje fizikalnih terapija nakon 31.
srpnja 2018., i to u iznosu od ukupno 1.237,69 kn / 164,27 EUR, koji se odnosi na
račune u iznosu od 368,80 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 18.12.2018. do
isplate, iznos od 618,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 18.01.2019. te
iznos od 250,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 18.12.2018. (računi na
listu 28 i 29 spisa).

24. Naime, iz osobnog zdravstvenog kartona tužitelja također nedvojbeno
proizlazi da je 30. srpnja 2018. (l. 99-100 spisa) prema nalazu "RTG: torakalna kr. –
prijelom kralješka saniran!!!", što ukazuje da daljnje fizikalne terapije nisu u uzročnoj
vezi s predmetnom ozljedom na radu. Bolovanje tužitelja je zaključeno s datumom

31. srpnja 2018.godine.

25. Tuženik je u ovom predmetu osporavao i osnovu i visinu tužbenog
zahtjeva tužitelja te je tražio naknadu troška postupka u iznosu od 1.252,10 EUR
(plus pristojbe koje nisu točno naznačene pa se o istima ne može ni odlučiti).
Međutim, kako je tužitelj glede osnove zahtjeva uspio 100%, a glede visine s 96%, to
se ukupan kvalitativni i kvantitativni uspjeh tužitelja cijeni sa 98% (196% : 2 = 98%).
25.1. Dakle, kako tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu, a zbog tog
dijela nisu nastali posebni troškovi, sud nije priznao tuženiku zatraženi trošak
postupka (čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku).

- 11 -

Poslovni broj: 62 P-3366/2019-25

25.2. Za napomenuti je da tužitelj nije niti tražio naknadu troškova postupka
obzirom da je oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi te ga nije zastupao
punomoćnik odvjetnik, već punomoćnici koji su zaposleni kod tužitelja.

26. Ostale navode stranaka, kao nepotrebne, sud nije niti obrazlagao.

U Valpovu 29. studenoga 2023. godine.

Sutkinja Tatjana Varžić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana
objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o njoj odlučuje
nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju,

2. Tuženiku putem punomoćnika.