Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3241/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Tomislavu Aralici, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Šime Taraš, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Vukušić Bokan i partneri d.o.o. iz Zadra, Polačišće 2/II, protiv tuženika OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Anić&Anić d.o.o., Split, Lovretska 14, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj P-249/2019-10 od 22. svibnja 2025., dana 2. rujna 2025.
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana, ukida se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj P-249/2019-10 od 22. svibnja 2025. i predmet vraća istom sudu na daljnji postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Ovaj sud oglašava se mjesno nenadležnim.
II. Po pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se ustupiti mjesno nadležnom Općinskom sudu u Splitu."
2. Protiv tog rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) te predlaže da se pobijano rješenje preinači, odnosno ukine.
3. Žalba tužitelja je osnovana.
4. Sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa na temelju utvrđenih ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu, kojima je ugovorena valutna klauzula kojoj je glavnica vezana uz CHF.
6. Odredbom je čl. 70. st. 1. ZPP propisano, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan, dok je st. 3. istog članka propisano da taj sporazum važi samo ako je sastavljen u pismenom obliku i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji proistječu iz određenog pravnog odnosa.
7. Sporazum o mjesnoj nadležnosti iz predmetnog Ugovora o kreditu prema kojem je u slučaju spora nadležan sud u mjestu najbližem mjestu zaključenja ugovora, a to je Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli je jasna i razumljiva, a u skladu je s odredbom čl. 70. ZPP.
8. Naime, tužitelj, čije je prebivalište na [adresa], dok je ugovor o kreditu u povodu čije djelatnosti je nastao predmet ovoga spora sklopljen također na [adresa] te koji je za ovaj predmet uzeo punomoćnika za zastupanje čija je pisarnica sa sjedištem u [adresa], cijeneći udaljenost od prebivališta tužitelja (od [adresa]) do [adresa] i potrebu ulaganja dodatnog vremena, očito je da bi financijski trošak, utrošak vremena i način dolaska/putovanja na sud u [adresa] mogli utjecati na tužiteljevu inicijativu za vođenje ove parnice, odnosno odvratiti ga od ostvarivanja svojih prava iz ugovora pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno od njegovog prava na pristup sudu, koji je zajamčen čl. 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10).
9. Ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti može smatrati nepoštenom odredbom ugovora sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP.
10. Kako je prorogacijska klauzula ništetna, mjesno nadležan mogao bi biti (i) sud nadležan prema prebivalištu tužitelja te je riječ o izbornoj (elektivnoj) mjesnoj nadležnosti sukladno čl. 19. l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2009.
11. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Gr 1-143/19 (odluka od 11. prosinca 2019.) zauzeo je pravno shvaćanje prema kojem je za spor u svezi s Ugovorom o kreditu u smislu odredbe čl. 19. l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju 2009. mjesno nadležan sud prebivališta potrošača, a koja odredba se primjenjuje neovisno o tome kad je nastao Ugovor o kreditu, već ovisno o tome kad je postupak pokrenut pred sudom.
12. Time nije bilo mjesta donošenju pobijanog rješenja.
13. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
Zagrebu, 2. rujna 2025.
Sudac:
Tomislav Aralica