Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2735/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Manti d.o.o., OIB: 66175813052, Industrijska zona R-29, Kukuljanovo, zastupan po punomoćniku Darijanu Hörtu, odvjetniku iz Opatije, protiv tuženika NV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i kao nasljednika pok. OV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Mireli Miculinić, odvjetnici u Čavlima, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1636/2022-8 od 29. kolovoza 2023., na sjednici vijeća 2. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1636/2022-8 od 29. kolovoza 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je presuđeno:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4.213,26 eur/ 31.744,80 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 621,88 eur/ 4.685,55 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29.8.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“
2. Protiv pobijane presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 57/11, 25/13, 8/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP). Predlaže ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti na ponovni postupak.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud je utvrdio kako nije počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.
5. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena niti bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, odnosno obrazloženje presude nije proturječno i sadrži razloge o odlučnim činjenicama.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.213,26 eur (31.744,80 kn) sa zakonskom zateznom kamatom na ime troškova koji su proizašli iz ovjera Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnina. Troškovi koje tužitelj potražuje odnose se na trošak javnog bilježnika Srđana Markiša iz Opatije (1.012,50 kn), javnog bilježnika Vesne Šeškar iz Čavla (1.193,75 kn), fakture odvjetnika Darijana Hörta iz Opatije (4.000,00 kuna) i otvorene stavke kod tužitelja prema kartici kupaca (25.538,55 kuna).
7. U predmetnom postupku nije sporno:
- da je DV direktor društva Manti d.o.o., ovdje tužitelja (str. 13. spisa)
- da je tuženik potpisnik Izjave od 19. srpnja 2016. (str. 4 spisa) kojom potvrđuje da je prodavao robu sa lagera tužitelja, društva Manti d.o.o., bez evidencije u papirima i da je novac od te robe prisvojio, a točna količina robe da će se utvrditi nakon inventure;
- da su tuženik i sada pok. OV potpisali Izjavu od 25. srpnja 2016. (str. 7 – 8 spisa), koje potpise je ovjerila javna bilježnica istoga dana, u kojoj Izjavi priznaju dugovanje prema tužitelju, društvu Manti d.o.o. u iznosu od 150.000,00 kuna te se obvezuju dugovanje solidarno namiriti i to prvi dio u iznosu od 25.000,00 kn do 29.7.2016., ostatak u mjesečnim obrocima odnosno jednokratnom isplatom ostatka duga po prodaji kuće na adresi [adresa] te se obvezuju do 29. srpnja 2016. dati osiguranje potraživanja u vidu hipoteke na suvlasnički dio OV na kući u [adresa];
- da su stranke, uz DV kao predlagatelja osiguranja i sada pok. OV kao protivnicu osiguranja, **.**.2016. zaključili kod javnog bilježnika Vesne Šeškar iz [adresa], Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnina (str. 13.-22. spisa) pod posl. brojem OU-196/16-2 kojim su utvrdili svoje međusobne odnose u svezi predmetnog dugovanja (dalje Sporazum),
- da je temeljem Sporazuma od **.**.2016. DV prenio na sebe suvlasnički dio predmetne nekretnine od sada pok. OV te je isti, sa ostalim suvlasnicima, Ugovorom o kupoprodaji od 21. svibnja. 2019., prodao trećoj osobi koja se upisala kao vlasnica u zemljišnim knjigama 17. srpnja 2019.
8. Sud prvog stupnja nije pravilno utvrdio nedostatak aktivne legitimacije tužitelja. Međutim, sud je pravilno utvrdio nepostojanje utužene obveze tuženika prema tužitelju pa kako je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan, zaključak prvog stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
9. Naime, Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnina utvrđeno je da je isti sastavljen od strane javnog bilježnika Vesne Šeškar, a potpisuju ga DV kao predlagatelj osiguranja, OV kao protivnica osiguranja, ovdje tužitelj Manti d.o.o. kao vjerovnik i ovdje tuženik NV kao dužnik.
9.1. U članku 1. Sporazuma strane utvrđuju da dužnik, ovdje tuženik, duguje vjerovniku, ovdje tužitelju Manti d.o.o. iznos od 119.000,00 kn te da se predlagatelj osiguranja – DV (direktor tužitelja) obvezuje namiriti iz svojih sredstava predmetno dugovanje radi nastavka urednog poslovanja vjerovnika – ovdje tužitelja te uz suglasnost ovdje parničnih stranaka kao dužnika i vjerovnika, sukladno odredbi čl. 90. Zakona o obveznim odnosima, tražbina vjerovnika – ovdje tužitelja prelazi na predlagatelja osiguranja – DV. Također se utvrđuje da OV kao protivnica osiguranja pristupa dugu dužnika ovdje tuženika i pored njega stupa u obvezu.
9.2. U članku 3. Sporazuma dužnik – ovdje tuženik i protivnica osiguranja obvezuju se podmiriti novčanu tražbinu iz članka 1. predlagatelju osiguranja kao i kamatu po stopi od 5% godišnje od 18.10.2016. do utvrđenog dospijeća tražbine te troškove zaključenja i provedbe Sporazuma u zemljišnim knjigama, eventualnu zakonsku zateznu kamatu kao i svaki drugi trošak koji bi predlagatelj osiguranja – DV imao u postupku prisilne naplate tražbine.
9.3. U članku 12. Sporazuma, u trećem odjeljku, stranke ugovora izričito izjavljuju i pristaju da, ukoliko predlagatelj osiguranja postane punopravnim vlasnikom predmeta osiguranja, nekretnine pobliže opisane u članku 2. Sporazuma, time se smatra da mu je tražbina u potpunosti namirena, uključujući i troškove koji su proizašli iz zaključenja ovog Sporazuma te stjecanja prava vlasništva (primjerice troškovi zaključenja i uknjižbe Sporazuma, kamate, eventualni porez i drugi troškovi).
10. Prema članku 90. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO), u slučaju ispunjenja tuđe obveze svaki ispunitelj može ugovoriti s vjerovnikom prije ispunjenja ili pri ispunjenju, da ispunjena tražbina prijeđe na njega sa svima ili samo s nekim sporednim pravima (stavak 1.), vjerovnikova prava mogu prijeći na ispunitelja i na temelju ugovora između dužnika i ispunitelja, sklopljenog prije ispunjenja (stavak 2.) te u ovim slučajevima subrogacija ispunitelja u prava vjerovnika nastaje ispunjenjem (stavak 3.).
11. Kako je predmet ovog spora zahtjev za isplatu troškova koji su proizašli iz ovjera Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnina, i to troškova javnog bilježnika Srđana Markiša iz Opatije (1.012,50 kn), javnog bilježnika Vesne Šeškar iz [adresa] (1.193,75 kn), fakture odvjetnika Darijana Hörta iz Opatije (4.000,00 kuna), i otvorene stavke kod tužitelja prema kartici kupaca (25.538,55 kuna), jasno je da se radi o tzv. sporednoj tražbini iz Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnina. Iz članka 1. Sporazuma je razvidno da stranke utvrđuju da tražbina tužitelja Manti d.o.o. kao vjerovnika (iznos od 119.000,00 kuna) prelazi na DV koji će iz svojih sredstava namiriti to dugovanje prema Manti d.o.o., ovdje tužitelju. Međutim, kako je člankom 90. stavak 1. ZOO-a propisana mogućnost ugovaranja da tražbina prijeđe na ispunitelja sa svima ili samo s nekim sporednim pravima, a stranke Sporazuma u odnosu na sporedna prava odnosno troškove nisu ništa posebno ugovarale, ovaj sud zaključuje da tražbina društva Manti d.o.o. koja se odnosi na troškove proizašle iz Sporazuma, nije prešla na DV. Slijedom navedenog, pogrešno je utvrđenje suda prvog stupnja vezano za nedostatak aktivne legitimacije.
12. Međutim, sud prvog stupnja pravilno utvrđuje ispunjenje utuženog dugovanja tuženika u cijelosti. Naime, tuženik tijekom postupka nije tvrdio da bi ispunio novčanu tražbinu iz članka 1. Sporazuma (iznos od 119.000,00 kn) po dospijeću. Nadalje, nesporno je da se DV, na kojeg je tražbina prenesena, uknjižio kao suvlasnik nekretnine te istu naknadno prodao Ugovorom o kupoprodaji za iznos od 20.000,00 eura. Iz navedenog proizlazi da je DV postao punopravni vlasnik nekretnine opisane u članku 2. Sporazuma.
13. U vezi navedenog se ističe da su, iako je člankom 3. Sporazuma ugovoreno da se tuženik i protivnica osiguranja obvezuju podmiriti novčanu tražbinu iz članka 1. kao i troškove zaključenja i provedbe Sporazuma u zemljišnim knjigama, ispunjene pretpostavke iz članka 12. Sporazuma, odnosno da je predlagatelj osiguranja postao punopravnim vlasnikom predmeta osiguranja, nekretnine pobliže opisane u članku 2. Sporazuma. Slijedom navedenog, sukladno članku 12. Sporazuma, smatra se da je tražbina u potpunosti namirena, uključujući i troškove koji su proizašli iz zaključenja tog Sporazuma te stjecanja prava vlasništva (primjerice troškovi zaključenja i uknjižbe Sporazuma, kamate, eventualni porez i drugi troškovi), pa je stoga pravilan zaključak da potraživanje tih troškova, nije osnovano.
14. Uz sve navedeno, ovaj sud ističe i da tužitelj nije obrazlagao na što bi se točno odnosio dio utuženih troškova - otvorene stavke kod tužitelja prema kartici kupaca (25.538,55 kuna) odnosno jesu li ti troškovi uopće proizašli iz ovjera Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnina.
15. Konačno, u odnosu na žalbeni prigovor da sud nije saslušao stranke, ovaj sud ističe da je presudom obrazloženo kako je odbijen dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja jer isti, iako uredno pozvan sukladno odredbi čl. 268. st. 2. ZPP- a, na ročište radi saslušanja nije pristupio niti je svoj izostanak opravdao, dok s druge strane sud pravilno cijeni da isto nije niti bilo potrebno s obzirom na isprave u spisu. Isto tako, niti žalbeni prigovor da je sud propustio odlučiti o zahtjevu tužitelja za prekidom postupka, nije osnovano, budući da je sud obrazložio da je odbio prijedlog tužitelja za prekidom postupka (do pravomoćnog okončanja ovršnog postupka) cijeneći da za isto nije ispunjen niti jedan zakonski razlog kojeg predviđaju odredbe čl. 212. i 213. ZPP-a, i to jer naplata utuženog potraživanja u ovršnom postupku u tijeku ne predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 12. st. 1. ZPP-a.
16. Odluka o troškovima postupka zakonita je kako po osnovi, sukladno članku 154. stavak 1. ZPP-a, tako i po visini, prema članku 155. stavak 1. ZPP-a, a tužitelj istoj posebno i ne prigovara.
17. Slijedom svega navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 2. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
Marijan Vugić
