Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž-111/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, po sucu Ani Bosančić u pravnoj stvari tužitelja Eos Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Horvatova 82, Zagreb, zastupan po punomoćniku Sonji Šoštar, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika EĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Povrv- 561/2024-5 od 13. prosinca 2024., 2. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, dok se žalba tužitelja uvažava kao osnovana, te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Povrv- 561/2024-5 od 13. prosinca 2024.:

a) potvrđuje u pobijanoj točki I. izreke u cijelosti;

b) potvrđuje u odnosu na odluku o trošku postupka pod točkom II. izreke u dijelu gdje je tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 138,27 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama; c) preinačava u odnosu na odluku o trošku u odbijajućem dijelu točke II. izreke, te se sudi:

"Nalaže se tuženiku EĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknaditi tužitelju Eos Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Horvatova 82, Zagreb daljnji trošak parničnog postupka u iznosu 87,19 eura, s pripadajućom zateznom kamatom od 2. rujna 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana"

II. Nalaže se tuženiku EĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] u roku od 15 dana naknaditi tužitelju Eos Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Horvatova 82, Zagreb, trošak sastava žalbe u iznosu od 31,25 eura, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troška sastava žalbe u iznosu od 47,02 eura tužitelj odbija.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Održava se na snazi u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Morane Petranić, OVRV - 20987/23 od 29.8.2023. godine, kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 153,53 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim;

Na iznos 49,48 EUR / 372,81 HRK od 18.11.2022

Na iznos 49,31 EUR / 371,53 HRK od 17.12.2022

Na iznos 40,43 EUR / 304,62 HRK od 18.01.2023

Na iznos 14,31 EUR / 107,82 HRK od 17.02.2023

pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29 Zakona o obveznim odnosima koja se do 31.12.2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 8 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu 138,27 eura, s pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude (13. prosinca 2024.) pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se za više traženo (87,19 eura) zahtjev za naknadu troškova odbija kao neosnovan."

2. Žalbe protiv navedene presude izjavili su tuženik i tužitelj.

2.1. Tužitelj žalbu podnosi isključivo u odnosu na točku II. izreke presude u odnosu na odluku o trošku i to u dijelu odluke gdje je odbijen za iznos od 87,19 eura zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i prizna mu se daljnji trošak od 87,19 eura uz naknadu troška žalbe.

2.2. Tuženik žalbu izjavljuje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, citira odredbe Zakona o obveznim odnosima, te navodi da nije bio obaviješten da će ugovaratelj ustupiti njegove podatke trećim osobama, da je ustupitelj bio dužan obavijestiti ga o ustupanju potraživanja, da tužitelj nije dokazao da ga je obavijestio o ustupanju, pa tuženik predlaže da ga sud oslobodi optužbi tužitelja.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja osnovana.

5. S obzirom da novčano potraživanje u ovom predmetu ne prelazi 1.320,00 eura radi se o sporu male vrijednosti u kojemu se prema odredbi članka 467. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. istoga zakona (osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. toga Zakona) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji joj je prethodio i žalbene navode tužitelja i tuženika utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, međutim pogrešno je primijenjeno materijalno pravo prilikom donošenja odluke o trošku postupka.

7. Predmet spora je zahtjev za plaćanjem neplaćenih računa za pružene usluge Hrvatskog telekoma u razdoblju od listopada 2022. do siječnja 2023. u ukupnom iznosu od 153,53 eura.

8. U postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku, prvostupanjski sud je u bitnome utvrdio:

- kako nije sporno da je tuženik s društvom Hrvatski telekom d.d. 22. veljače 2022. ugovorio Max3 Premium paket fiksnih obveza;

- da su tuženiku ispostavljeni računi za mjesece listopad 2022. (373,23 kn), studeni 2022. (371,50 kn) i prosinac 2022. (374,65 kn) te siječanj 2023. godine (14,31 eur), koji do danas nisu plaćeni;

- da je ovdje tužitelj od društva Hrvatski telekom d.d. otkupio potraživanje koje je ono imalo prema tuženiku, a što je utvrđeno iz Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja br. F3-08/2015 od 20. listopada 2015., te Aneksa br. 5. s dodatkom Okvirnom ugovoru od 17. travnja 2023.;

- da tijekom postupka nije utvrđeno da bi tužitelj obavijestio tuženika o ustupu tražbine.

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio kako je tuženik dužan platiti utužene iznose i to na temelju odredbe članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. – dalje ZOO) koji propisuje kako je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, kao i da obavještavanje dužnika o ustupu nije uvjet za pravovaljanost ugovora o cesiji, jer je cesija valjana bez pristanka dužnika.

10. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim tuženikovo osporavanje valjanosti ugovora o ustupanju potraživanja, pa da time nije dužan platiti utuženi iznos. Suprotno navodima žalitelja, za prijenos potraživanja, u konkretnom slučaju, nije bio potreban pristanak dužnika, a niti bi činjenica da o ustupanju potraživanja nije bio obaviješten dužnik imala za posljedicu nevaljanost ugovora o ustupanju potraživanja.

11. Naime, cesija je prema odredbi članka 80. stavka 1. ZOO-a dvostran pravni posao i za valjanost tog posla nije potreban pristanak dužnika. Odredbom članka 82. stavka 1. ZOO-a propisano je da za prijenos potraživanja nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o izvršenom ustupanju, a prema stavku 2. tog članka ispunjenje izvršeno ustupitelju prije obavijesti o ustupanju pravovaljano je i oslobađa dužnika obveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače obveza ostaje i on ju je dužan ispuniti.

12. Dakle, jedino u slučaju kad bi vjerovnik i dužnik ugovorili da vjerovnik neće moći prenijeti tražbinu na drugog ili da je neće moći prenijeti bez pristanka dužnika, uvjet za valjanost ugovora bi bio pristanak dužnika, a što nije ovdje slučaj. Nadalje, obavijest o ustupanju ima pravni učinak samo u odnosu na to kome je dužnik obvezan ispuniti činidbu, odnosno na valjanost ispunjenja, jer od trenutka obavijesti dužnik može valjano ispuniti obvezu samo cesionaru, odnosno novom vjerovniku, a ispuni li dužnik obvezu starom vjerovniku nakon ustupa tražbine, ali prije obavijesti, oslobađa se obveze prema novom vjerovniku samo ako nije znao za ustupanje.

13. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je pozivajući se na odredbu članka 451. stavak 3. ZPP-a pravilno održao na snazi predmetni platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i to u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju utuženi iznos s pripadajućim zateznim kamatama.

14. Kako je u navedenoj pravnoj stvari tužitelj u cijelosti uspio u parnici odluku o parničnom trošku valja temeljiti na pravilnoj primjeni odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25.).

15. Prvostupanjski sud tužitelju ne priznaje ovršni trošak u iznosu od 87,19 eura, a koji se sastoji od troška sastava prijedloga za donošenje rješenja o ovrsi (62,19 eura), te predujma naknade javnog bilježnika (25,00 eura) smatrajući kako tuženik nije izazvao vođenje ovršnog postupka.

16. Takav stav prvostupanjskog suda potpuno je kontradiktoran sa činjenicom da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, te mu isti iznos pravilnom primjenom materijalnog prava valja dosuditi. Zbog navedenog je uvažena žalba tužitelja i preinačena odluka prvostupanjskog suda u dijelu pobijane točke II. izreke u kojem tužitelj nije uspio sa zahtjevom za naknadom troškova postupka. Na iznos od 87,19 eura dosuđena je i zakonska zatezna kamata od donošenja ove odluke do isplate.

17. Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa žalbom, koja se ima smatrati žalbom na rješenje obzirom da je izjavljena isključivo u odnosu na trošak postupka (u visini od 87,19 eura), na ime troška sastava žalbe priznat mu je trošak od 25 bodova po Tbr. 10. t. 4. i Tbr. 7. t. 1. Tarife, što uz obračunat PDV iznosi 31,25 eura. Tužitelju ne pripada trošak sudske pristojbe obzirom da ista nije plaćena, niti se plaća u odnosu na žalbu izjavljenu na dio odluke o trošku postupka, zbog čega je primjenom članka 166. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke presude, a s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troškova žalbenog postupka tužitelj je odbijen.

18. Temeljem izloženog, sukladno odredbama članka 368. stavak 1. i članka 373. točka 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

U Vukovaru, 2. rujna 2025.

Sudac

Ana Bosančić