Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R -171/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ive Smokvina Dadasović, predsjednika vijeća te Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Kristine Vukelić Aničić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Pavičić & Partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženih 1. DF, vl. Soboslikarskog obrta [obrt] iz [adresa], B [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Sonji Bonifačić, odvjetnici iz Rijeke i 2. A3 d.o.o. za građenje i trgovinu, Solin, Vranjic, Vranjički put 11, OIB: 81559837980, zastupanog po punomoćniku Ivi Juričku, odvjetniku iz Splita, radi naknade štete, rješavajući žalbe tuženih izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr- 1225/2023-16 od 24. lipnja 2024., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-1225/2023-29 od 11. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 2. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tuženih kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, posl.br. Pr-1225/2023-16 od 24. lipnja 2024., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-1225/2023-29 od 11. rujna 2024., u točkama I. i III. izreke.

r i j e š i o  j e

I Odbijaju se žalbe tuženih kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, posl.br. Pr-1225/2023-16 od 24. lipnja 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom naloženo je tuženicima da tužitelju solidarno naknade štetu u iznosima od 31.189,86 eur i 940,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom i da mu naknade parnični trošak u iznosu od 12.440,25 eur (točke I. i III. izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev (točka II. izreke). Rješenjem su dopuštene preinake tužbe od 9. veljače 2018. i 26. travnja 2024.

2. Protiv točke I. i III. izreke citirane presude i rješenja žalbe su podnijeli tuženi iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11; dalje-ZPP), predlažući da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva.

3. U odgovoru na žalbe tužitelj osporava žalbene navode, predlažući da se žalbe tuženih odbiju kao neosnovane. Prvotuženik osporava žalbene navode drugotuženika, predlažući da se žalba drugotuženika odbije kao neosnovana.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženici naknade neimovinsku i imovinsku štetu iz štetnog događaja od 17. lipnja 2013.

6.1. Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud utvrđuje da je 17. lipnja 2013., prilikom obavljanja sitnih popravaka na gradilištu stambene građevine u Njivicama, investitora EF, tužitelj ozlijeđen prilikom bojanja fasade na unutarnjem balkonu i to na način da je pao kroz nezaštićeni otvor na tom balkonu u betonski kanal u podrumu te kuće s visine cca. dva i pol do tri metra, uslijed čega je zadobio teške tjelesne ozljede. Predmetni otvor da se nalazio između balkona i ulaznih vrata tj. stepeništa i da je drugotuženik postavio zaštitu na tom otvoru za vrijeme dok su se izvodili radovi na tom gradilištu, koje zaštite više nije bilo u vrijeme kada je tužitelj izvodio dani mu radni zadatak (obzirom da je gradilište bilo zatvoreno i očišćeno).

6.2. Prvostupanjski sud utvrđuje da oba tuženika odgovaraju za nastalu štetu po načelu objektivne odgovornosti, s time da se odgovornost prvotužene temelji na odredbi čl. 111. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13. - dalje ZR/09), u primjeni temeljem odredbe čl. 232. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.) i odredbi čl. 15. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 59/96., 94/96., 114/03., 100/04., 86/08., 116/08., 75/09. i 143/12. - dalje ZZR) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja jer da prvotuženik, kao poslodavac tužitelja, odgovara za štetu koju je pretrpio radnik na radu ili u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti. Odgovornost drugotuženika da se temelji na činjenici što je isti bio glavni izvođač radova na gradilištu i nije postavio zaštitu na otvor kroz koji je tužitelj pao, a upravo je njegova obveza bila osigurati obavljanje rada na siguran način, što je on propustio učiniti, pa da odgovara temeljem odredbe članka 1045. stavka 3. ZOO-a. Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Područne jedinice Rijeka, Ispostave – Odjela inspekcijskog nadzora u Krku, klasa: 115-04/13-01/9, urbroj: 556-12-15/01-13/5 da proizlazi da na navedenom gradilištu nisu bila primijenjena načela zaštite na radu obzirom da je drugotuženik, kao glavni izvođač radova, dopustio prilaz gradilištu radnicima, a da pri tome nije primijenio načela zaštite na radu da se otvori i rupe na gradilištu i komunikaciji, gdje postoji opasnost od pada osoba, zatvore s poklopcem ili ograde čvrstom ogradom, odnosno na takva opasna mjesta i ugrožene prostore (opasne zone), postave znakovi sigurnosti i znakovi općih obavijesti. Nadalje, a vezano za odgovornost prvotužene, iz zapisnika da proizlazi da kada je odredila da njezini radnici obavljaju rad na predmetnom gradilištu, da je bila dužna osigurati, odnosno spriječiti rad svojih radnika na gradilištu dok se ne osiguraju potrebne mjere za zaštitu zdravlja i sigurnosti radnika.

6.3. Na strani tužitelja da ne postoji odgovornost za nastalu štetu. Naime, on da nije imao druge mogućnosti pristupiti na taj balkon izuzev preskakivanja tog otvora jer da balkonska vrata na tom balkonu nisu niti mogli otvoriti jer je ta soba bila zakrcana kutijama i stvarima tj. namještajem. Tužitelj da taj otvor nije imao sa čime zaštititi jer da je na gradilištu sve bilo očišćeno.

6.4. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Borisa Božića prvostupanjski sud utvrđuje da je utužene zgode tužitelj zadobio nagnječenje mozga, krvarenje po mekomoždanim ovojnicama traumatske geneze - posttraumatska subarahnoidalnahemoragija, prijelom baze lubanje, prijelome trupova desetog leđnog

– Th X, prvog i četvrtog slabinskog kralješka - LI i LIV kralješka, serijske prijelome rebara od III do VII-og rebra lijevo, lijevostranihematopneumatorax i pneumomedijastinum, kontuziju pluća, kontuziju slezene i višekomadni prijelom pertrohanterni prijelom desne bedrene kosti, čime je zadobio kompleksne ozljede tri organska sustava: središnjeg živčanog sustava, ozljedu lokomotornog sustava i ozljedu dišnog sustava. Sveukupno da se radilo o ozljedama opasnim po život.

6.5. Prilikom odlučivanja o visini neimovinske štete prvostupanjski sud je vodio računa o mišljenju vještaka o jačini i trajanju fizičkih bolova koje je tužitelj trpio (bolovi jačeg intenziteta trajali su 10 dana, bolovi srednjeg intenziteta trajali su mjesec dana, a bolovi slabijeg intenziteta dva mjeseca), o intenzitetu i duljini pretrpljenog straha (strah primarnog intenziteta u trajanju od jednog dana, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od tjedan dana, srednjeg intenziteta u trajanju od tri tjedna, nakon čega se javlja tzv. kasni strah u trajanju od mjesec dana), te imajući u vidu postotak smanjenja životnih aktivnosti u omjeru od 50%, te uvažavajući njegovu životnu dob, odnosno činjenicu da je stradao u dobi od 33 godine i ograničenja koja će zbog toga trajno trpjeti obzirom da se radi o mlađoj, radno aktivnoj osobi koja obavlja fizičke poslove (pomoćni radnik), da su kod tužitelja zaostale posljedice koje se očituju u stalno prisutnim glavoboljama, vrtoglavicama, smetnjama pamćenja i koncentracije, bolovima u predjelu lijevog prsišta na mjestu ranijih serijskih prijeloma rebara i izljeva u pleuralni prostor, jakim i stalno prisutnim bolovima u leđnoj i slabinskoj kralježnici, bolovima u predjelu desnog kuka i desne natkoljenice, poteškoćama u hodu (tužitelju je desna noga kraća od lijeve za 1,5 cm), kao i o naruženju srednjeg stupnja uočljivom trećim osobama (hiperkeloidni ožiljak u predjelu gornje i dijelom srednje trećine vanjske strane kože desne natkoljenice i desnog kuka dužine 12,5 cm, hiperkeloidni ožiljak na predjelu lijevog prsišta dužine oko 3,5 cm, asimetrija hoda jer pri hodu vuče desnu nogu koja je kraća od lijeve za 1,5 cm), prvostupanjski sud navodi da tužitelju na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada novčana naknada u iznosu od 31.189,86 eur, pa mu je i dosudio navedeni iznos.

6.6. Prihvaćajući mišljenje vještaka o potrebi za tuđom pomoći i njegom (tužitelju je tuđa pomoć i njega bila potrebna četiri sata dnevno kroz mjesec dana, a potom dva sata dnevno kroz dva mjeseca), temeljem čl. 223. ZPP-a, cijeneći da tužitelju za jedan sat nestručne pomoći pripada pravo na naknadu u iznosu od 4,00 eur, prvostupanjski sud je tužitelju dosudio zatraženi iznos od 940,00 eur.

7.Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o tužbenom zahtjevu. Pri tome nije počinjena niti jedna bitna povreda iz članka 354. stavka 2. u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, kao niti bitna pvoreda iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a time što je prvostupanjski sud odbio provesti dokaz novim vještačenjem. Naime, sama činjenica što su tuženici nezadovoljni nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka ne opravdava provođenje novog vještačenja, time više što je vještak, prilikom usmenog očitovanja na primjedbe tuženih na nalaz i mišljenje, dodatno pojasnio i obrazložio nalaz i mišljenje, tako da u postupku nije ostalo spornih pitanja. Nadalje, s obzirom da je nesporno na koji način je došlo do navedene ozljede, nije bilo potrebno provoditi dokaz vještačenjem po vještaku zaštite na radu, kao niti saslušanjem inspektora rada, pa su neosnovani žalbeni navodi tuženih da je zbog neprovođenja navedenih dokaza činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Prvostupanjski sud je pravilno primjeno materijalno pravo odlučujući o tužbenom zahtjevu, te su neosnovani svi žalbeni navodi tuženih.

8. Neosnovano tuženici navode da je nastupila zastara u odnosu na preinačeni (povišeni) dio tužbe. Naime, u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva (pravni stav Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 27.05.2024., br. Su-IV-123/2024).

9.1. Neosnovani su žalbeni navodi tuženih da ne postoji njihova odgovornost za utuženi štetni događaj. Naime, kao što je pravilno utvrdio prvostupanjski sud, odgovornost oba tuženika je objektivna; prvotuženik odgovara zbog činjenice što je tužiteljev poslodavac, a radi se o šteti koju je tužitelj pretrpio na radu, dok drugotuženik odgovara zbog činjenice što je bio glavni izvođač radova na gradilištu i utužene zgode nije osigurao obavljanje radova na siguran način jer nije postavio zaštitu na otvor kroz koji je tužitelj pao.

9.2.1. Neosnovani su žalbeni navodi tuženih da je tužitelj isključivo odgovoran za utuženi štetni događaj, odnosno ako ne postoji njegova isključiva odgovornost, da je onda barem sudogovoran i to stoga jer o navedenom otvoru nije obavijestio poslodavca, jer nije prekrio taj otvor, jer je preko tog otvora cijeli dan preskakao, jer je keramičke pločice pokrio najlonom iako je znao da se ljestve mogu izmaknuti. Ovaj sud je mišljenja da niti zbog jedne od navedenih činjenica ne postoji (su)odgovornost tužitelja za utuženi štetni događaj.

9.2.2.Naime, ne može se na tužitelja prebaciti odgovornost zbog toga jer o nezaštićenom otvoru nije obavijestio poslodavca. Dužnost je poslodavca da tužitelja uvede u posao na način da mu objasni što treba napraviti i da prije početka rada pregleda postoje li sigurni uvjeti za rad i da je prvotuženik tako postupio do nezgode vjerojatno ne bi došlo jer bi trebao zabraniti izvođenje posla dok drugotruženik, kao glavni izvođač, ne zatvori taj otvor. U konkretnom slučaju niti jednog od tuženih nije bilo kritične zgode na gradilištu, pa takvo njihovo ponašanje ne može ići na štetu tužitelja. Nadalje, iz iskaza tužitelja i svjedoka koji su kritične zgode radili s njim proizlazi da nije bilo dasaka niti ičeg drugog čime bi se zatvorio otvor. Ne može se na tužitelja prebaciti odgovornost zbog toga što nije zatvorio navedeni otvor jer je to bila dužnost prvenstveno drugotuženika, a podredno i prvotuženika, a nikako to nije bila dužnost tužitelja (koji je unatoč tome tražio nešto čime bi zaštitio otvor, ali ništa adekvatno nije našao). Također, ne može se govoriti o (su)odgovornosti tužitelja koji je cijeli dan, svjestan postojanja nezaštićenog otvora kojeg nije mogao ničim zatvoriti, istog preskakao. Tužitelj je stavio najlon kako bi zaštitio pločice, pa niti zbog toga ne postoji njegova (su)odgovornost.

9.2.3. Iako je inspektor rada u zapisniku naveo da tužitelj nije radove obavljao s dužnom pozornošću jer da nije pregledao mjesto rada i obavijestio poslodavca o nedostajućoj zaštiti, ovaj sud je mišljenja da se (su)odgovornost ne utvrđuje na temelju mišljenja inspektora zaštite na radu. Osim toga, tužitelj je pregledao mjesto rada i utvrdio je postojanje otvora kojeg nije imao sa čime zatvoriti. Naprijed je navedeno zbog čega ovaj sud smatra da nema (su)odgovornosti tužitelja zbog činjenice što o nezaštićenom otvoru nije obavijestio prvotuženika, kao poslodavca.

10.1. Osporavajući pravilnost primjene materijalnog prava glede visine dosuđenog iznosa s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, tuženici u žalbi navode da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 1100. ZOO-a na način da je tužitelju dosudio previsok iznos. Ti navodi nisu osnovani. Naime, vodeći računa o nalazu i mišljenju vještaka dr. Božića, kao i o svim okolnostima konkretnog slučaja, ponajprije da je tužitelju trajno umanjena životna aktivnost kao posljedica predmetne nezgode za čak 50%, kao i o duljini i intenzitetu trajanja straha i fizičkih bolova, ovaj sud je mišljenja da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 1100. ZOO-a prilikom dosuđivanja naknade s osnove povrede prava osobnosti, te su neosnovani žalbeni navodi tuženih kojima tvrde suprotno.

10.2. Već je naprijed navedeno da su neosnovani žalbeni navodi tuženih da je trebalo provesti novo vještačenje. Naime, tuženi su se pozvali na vještačenje HZMO-a iz kojeg proizlazi da tužitelju nije smanjena radna sposobnost, dok je stalni sudski vještak dr. Božić mišljenja da mu je životna aktivnost smanjena za 50%. Prije svega treba naglasiti da se u konkretnom slučaju ne radi o dva različita mišljenja stalnih sudskih vještaka, u kojem bi slučaju trebalo otkloniti različitost, nego o mišljenju Centra za vještačenja HZMO-a koje se odnosi na radnu sposobnost tužitelja i o mišljenju stalnog sudskog vještaka o ukupnom smanjenju životne aktivnosti tužitelja kao posljedice predmetne nezgode, te se ta dva vještačenja ne mogu uspoređivati. Vještačenja HZMO-a se provode po sasvim drugim kriterijima i metodološkim pristupom i, kao što je iskazao vještak dr. Božić, obično ih provode liječnici opće prakse, a vještak dr. Božić smatra da se ocjena HZMO-a da je tužitelj radno sposoban odnosi na reumatoidni artirtis jer da je i laiku jasno da ozljede tri organska sustava kod tužitelja rezultiraju izrazito visokim smanjenjem životne aktivnosti. Vještak dr. Božić je stalni sudski vještak već 30 godina, pojasnio je svoj nalaz i mišljenje naročito u dijelu koji se odnosi na smanjenje životne aktivnosti tužitelja i mišljenje je ovog suda da nije bilo potrebe, nakon što je vještak dr. Božić dodatno objasnio i pojasnio svoje mišljenje, provoditi dokaz novim vještačenjem jer se ta dva vještačenja (od strane HZMO i od strane stalnog sudskog vještaka dr. Božića) ne mogu uspoređivati zbog različite metodologije, predmeta vještačenja i osoba koje ga provode. Osim toga, za napomenuti je da su oba tuženika predlagala provođenje novog vještačenja prije nego je vještak usmeno saslušan, a nakon što je vještak usmeno saslušan, prvotuženik nije predložio provođenje novog vještačenja (već je predlagao druge dokaze kao npr. pribavu spisa HZMO-a i saslušanje inspektora rada), dok drugotuženik nije bio prisutan na ročištu na kojem je vještak usmeno odgovorio na primjedbe tuženih na nalaz i mišljenje.

11. Žalbeni navodi prvotuženika da je tužitelju kupovao medicinsku opremu, odjeću, pomagala, te snosio trošak najma stana i isplatio mu iznos od 5.000,00 kn na ime njihovog dogovora o kompenzaciji su irelevantni. To stoga jer tužitelj navedene troškove niti ne potražuje u ovom postupku. Prvotuženik ničim nije dokazao da je tužitelju isplatio iznos od 5.000,00 kn s osnove naknade neimovinske i imovinske štete.

12. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe članka 368. stavka 1. i 380. točka 2. ZPP-a.

13. O zahtjevu tužitelja za naknadom troška odgovora na žalbu odlučeno je primjenom odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.

14. Prvostupanjska presuda, u točki II. izreke, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 2. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Iva Smokvina Dadasović