REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3484/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Goranke Barać-Ručević članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Vedran Gjenero, Ognjen Dabelić i Ivan Fabijanović, odvjetnici iz Dubrovnika, protiv tuženika ZM, vlasnika obrta "[obrt]", [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Popović, odvjetnik iz Splita, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-R-68/2025-3 od 12. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj Pr-44/2023-17 od 9. siječnja 2025., u sjednici održanoj 2. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje podnošenja revizije, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-R-68/2025-3 od 12. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj Pr- 44/2023-17 od 9. siječnja 2025., uz tvrdnju da je pobijana presuda nezakonita.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavio je četiri pravna pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„1. Teku li radniku rokovi za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava od dana kada je isti saznao za povredu prava iz radnog odnosa ili tek od dana kada je istome uredno dostavljena odluka kojom je povrijeđeno njegovo pravo?
2. Je li odluka o otkazu uredno dostavljena ukoliko je radniku dostavljena putem WhatsApp poruke koju je isti nesporno zaprimio i pročitao?
3. Ukoliko je radnik saznao za povredu prava iz radnog odnosa neurednom dostavom odluke u otkazu, teku li istome rokovi za zaštitu prava od dana saznanja ili od dana uredne dostave odluke?
4. Ukoliko je odluka o otkazu dostavljena radniku 2 (dva) puta, teku li rokovi za zaštitu prava od dana zaprimanja prve ili druge dostave odluke o otkazu?“.
3. Kao razloge važnosti navedenih pitanja naveo je odluku Županijskog suda u Osijeku, broj Gž R-573/2020-2 od 4. veljače 2021., za koju tvrdi da su u njoj iznesena pravna shvaćanja o naznačenim pitanjima suprotna od onoga iznesenog u pobijanoj presudi.
4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
5. Prijedlog je neosnovan.
6.1. Odredbom čl. 387. st. 2. („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) propisano je da prijedlog za dopuštenje revizije mora sadržavati određeno naznačeno pravno pitanje iz čl. 385.a st. 1. toga zakona i jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka.
6.2. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je utvrdio da je u odnosu na postavljena pitanja iznesen neodgovarajući razlog važnosti u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer se shvaćanjem iznesenim u odluci naznačenoj kao razlog važnosti ne odgovara niti na jedno postavljeno pitanje, niti se radi o usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, pa utoliko za postavljena pitanja nisu izneseni odgovarajući razlozi njihove važnosti. Naime, u tom predmetu, za razliku od predmetnog, tuženik je dostavu odluka o pravima i obvezama iz radnog odnosa pa tako i odluka o otkazu ugovora regulirao Pravilnikom o radu od 1. ožujka 2016. i Izmjenama i dopunama Pravilnika o radu od 14. svibnja 2018., a sukladno odredbi čl. 132. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR). Tužitelju je u tom predmetu, koji je znao za pokretanje postupka otkazivanja ugovora o radu, dostava odluke o otkazu pokušana putem pošte i stavljanjem na oglasnu ploču ostala bezuspješna nakon čega je sam tužitelj, (2. srpnja 2018.) uputio e-mail Službi ljudskih resursa tuženika sa zahtjevom „za dostavu scan-dokumenata na osnovu kojih mu je prestao radni odnos 12. lipnja 2018.“, te je iz sadržaja e-mail korespondencije tužitelja i Službe ljudskih resursa tuženika utvrđeno da je tužitelj 2. srpnja 2018. sasvim sigurno imao saznanja da mu je otkazan ugovor o radu i radni odnos prestao s danom 12. lipnja 2018., te su mu od toga dana računati rokovi iz čl. 133. ZR-a.
8.1. U ovom slučaju, nema utvrđenja sudova po kojima bi tuženik utvrdio posebni način dostave odluke o otkazu, pa je primjenom čl. 132. st. 1. ZR-a, drugostupanjski sud pravilnim ocijenio shvaćanje prvostupanjskog suda da dostava odluke o izvanrednom otkazu putem WhatsApp-a nije pravno valjana. Stoga je uz utvrđenje da je dostava odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu izvršena na pravilan način tek osobnom dostavom tužitelju putem pošte preporučeno (čl. 142. st. 1. ZPP-a), a kako je nesporno da je preporučenu pošiljku tužitelj primio 20. listopada 2023. i da je 27. listopada 2023. podnio zahtjev za zaštitu prava poslodavcu i 14. studenoga 2023. tužbu sudu, ocijenio je da je ona podnesena u zakonskom roku.
8.2. Osim navedenog, u konkretnom slučaju je odluka tuženika utvrđena nezakonitom i iz razloga što tužitelju prije otkazivanja ugovora o radu nije omogućeno iznošenje obrane (čl. 119. st. 2. ZR) jer su, nesporno, tužitelj i tuženik tijekom rujna 2023. razmjenjivali poruke putem WhatsApp-a, a iz sadržaja istih proizlazi da je tužitelj ukazivao na zdravstvene tegobe zbog kojih nije u mogućnosti obavljati poslove, pa je ocijenjeno da je u takvoj situaciji bilo opravdano tužitelja pozvati na iznošenje obrane jer je pozvan na iznošenje obrane tužitelj mogao ukazati na činjenicu da mu je nadležna liječnica odobrila bolovanje i da je privremeno nesposoban za rad, a što bi evidentno bilo od utjecalo na ocjenu tuženika opravdanosti izvanrednog otkaza ugovora o radu.
9. Slijedom navedenog tvrdnje tuženika kojima pokušava dokazati osnovanost (ali ne i važnost) postavljenih pitanja se u potpunosti svode na prepisivanje vlastitih, ranijih, žalbenih navoda. Ponavljanje žalbenih razloga nedvojbeno upućuje na to da tuženik nije obrazložio zašto bi postavljena pitanja bila važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a posebice razloge zbog kojih bi odluka o postavljenim pravnim pitanjima bila važna za razvoj prava kroz sudsku praksu.
10. Stoga postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te je iz navedenih razloga valjalo temeljem odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a riješiti kao u izreci.
Zagreb, 2. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
