Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-279/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Roman Bihar, odvjetnik u Zagrebu, Dalmatinska 10, protiv tuženika 24 sata d.o.o. OIB: 78093047651, koga zastupa punomoćnik Hrvoje Ladan, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3282/2018-58 od 30. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 2. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3282/2018-58 od 30. rujna 2022.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova postupka u povodu žalbi.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 40.000,00 kn sa zateznom kamatom od 22. listopada 2018. do isplate i za naknadu parničnoga troška sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate te je naloženo tužitelju da naknadi parnični trošak tuženiku u iznosu od 10.937,50 kn sa zateznom kamatom od 30. rujna 2022. do isplate.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio njenu osnovanost i predložio odbijanje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno paušalnoj tvrdnji žalitelja da u obrazloženju presude "nije uopće navedeno ono što je među strankama sporno a niti ono što je među istima nesporno" valja reći da su u obrazloženju presude navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama i ne postoje nedostaci zbog kojih njenu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati, žalitelj uostalom ne navodi u pogledu kojih konkretnih, odlučnih činjenica postoje nedostaci obrazloženja. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koji žalitelj opisno ističe sadržajem ovih navoda.

6. Navodi žalbe kojima u biti žalitelj osporava pojedine zaključke i utvrđenja suda jer "sud nije poklonio vjeru iskazu tužitelja" odnosno "daje potpunu vjeru iskazima svjedoka" svode se na proizvoljne tvrdnje i činjenične zaključke koji ne ukazuju na ikakve nedostatke presude a niti dovode u pitanje pravilnost ocjene provedenih dokaza, iskazi svjedoka kojima je sud povjerovao u pretežnom dijelu su suglasni međusobno i sadržaju isprava i pisanih dokaza u spisu. Stoga nije počinjena niti bitna povreda odredbe parničnoga postupka iz čl. 8. u svezi čl. 354. st. 1. ZPP.

7. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene što nije dovedeno u pitanje ostalim žalbenim navodima kojima žalitelj osporava pravilnost pravnih shvaćanja suda prvoga stupnja odnosno primjene materijalnoga prava.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu pravične naknade za duševne bolove zbog povrede dostojanstva, ugleda i časti, kao posljedice objave neistinitih i neprovjerenih informacija dana 4. listopada 2018. u tiskovini tuženika dnevni list 24 sata.

9. Tako u tužbi navodi da je dana 04.10.2018. tiskovina tuženika dnevni list 24 sata broj: 4797 na stranici 10. objavio članak nepoznatog autora pod naslovom: "ISTRAGA PROTIV VASE STALA, MUP PERE RUKE, DORH ŠUTI", te s istaknutim podnaslovom: "Š: ŠV NE POZNAJEM, ŽELIM NORMALAN ŽIVOT".

10. U tekstu spornog članka navodi se "Tko je kriv što nije provedena nikakva istraga protiv ŠV iako ga je riječki policijski USKOK prije sedam godina prozvao da je odavao informacije i kompromitirao tajnu istragu o elitnoj prostituciji?", te se nadalje u spornom članku koji se odnosi na tužitelja navodi "Ali ostaje porazna činjenica da je policija utvrdila da je zamjenik glavnog ravnatelja policije bio "krtica", te se nadalje u spornom članku koji se odnosi na tužitelja navodi da "…je to ključno jer je dokument u kojem se optužuje ŠV i koji je objavio Nacional nastao 25.07.2011. godine", te se nadalje u spornom članku koji se odnosi na tužitelja navodi da "Dakle oni (MUP) smatraju da je, ako taj dokument u kojemu se direktno optužuje ŠV nije poslan, DORH je znao da svjedoci terete ŠV", te se nadalje u spornom članku koji se odnosi na tužitelja navodi da "treba podsjetiti i utvrditi je li bilo veze ŠV i njegovog kuma UV koji je uhićen jer je dojavio falsifikatoru ZV da ga policija i USKOK prate".

11. Citirani navodi iz teksta su, kako tvrdi, neistiniti i senzacionalistički, njima mu je tuženik nanio tešku moralnu nepravdu i veliku štetu jer je povrijedio njegovo pravo na privatnost, pravo na duševno zdravlje, pravo na ugled, čast, dostojanstvo.

12. Nije sporno da je tuženik nakladnik dnevnog lista 24 sata u kojem je 4. listopada 2018., broj 4797 objavljen članak pod naslovom: "ISTRAGA PROTIV VASE STALA, MUP PERE RUKE, DORH ŠUTI" (list 6 spisa), a koji članak sadržava sve tvrdnje koje je tužitelj u tužbi označio kao škodljive za njega.

13. Nije sporno da je tužitelj postupio sukladno odredbi čl. 22. st. 2. Zakona o medijima (Narodne novine br. 59/04, 84/11, 81/13 - dalje: ZM) jer je zastupan po punomoćniku odvjetniku, zahtjevima koji su sadržajno istovjetni, dana 22.10.2018. od glavnog urednika dnevnog lista 24 sata ĐV i od tuženika, kao nakladnika dnevnog lista 24 sata, zatražio objavu ispravka svih informacija koje je u tužbi označio kao škodljive za njega koji ispravak je tuženik otklonio objaviti u svojoj tiskovini 24sata.

14. U postupku je utvrđeno, prije svega iskazom svjedoka TV, da je on kao voditelj službe PNUSKOKA u Rijeci sastavio i potpisao službeno izvješće u srpnju 2011. u kojem tužitelja opisuje kao osobu koja je kompromitirala tajnu istragu o tzv. elitnoj prostituciji i da je upravo to izvješće objavio tjednik Nacional početkom listopada 2018. Prema iskazu istog svjedoka izvješće je dostavljeno DORH-u i njegovim rukovoditeljima u policiji ali nije izazvalo ikakav efekt.

15. Ovdje sporne tvrdnje iz članka dnevnog lista 24.sata obrazložene su u daljnjem tekstu upravo činjenicom da je tjednik Nacional objavio dokument riječkog policijskog Uskoka kojim se tužitelja "proziva" kao osobu koja je kompromitirala tajnu istragu o elitnoj prostituciji, nije sporno da do objave spornog članka u dnevnom listu 24 sata nije od strane nadležnih tijela donesena ikakva odluka koja bi osnovanost tvrdnji iz dokumenta riječkog policijskog Uskoka opovrgnula ili potvrdila. Objašnjavajući okolnosti objave članka njegov autor novinar FV, čiji je iskaz prihvaćen kao istinit, je tijekom postupka izjavio da se za postojanje pisanog prijavka načelnika riječkog policijskog PNUSKOKA iz 2011. saznalo tek nkada je tjednik Nacional objavio taj dokument 2018., u vezi toga su tražili izjašnjenje DORH-a koje nisu dobili stoga su naveli da je DORH šutio dok su dobili usmenu izjavu visokog policijskog dužnosnika kojega ne želi imenovati. Na dan objave spornog članka je glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić pred Odborom za nacionalu sigurnost izjavio da je spis izgubljen, to je kasnije izjavio i medijima. Dva ili tri dana prije objave članka, kontaktirao je telefonom tužitelja, poslao mu poruku i zamolio ga za komentar odmah nakon što je Nacional objavio spomenuti članak, tužitelj mu je odgovorio da je još rano za komentar i da ne želi ništa komentirati. Tužitelj je samo paušalno osporio iskaz ovog svjedoka ne navodeći što je konkretno netočno iskazivao te je prvostupanjski sud pravilno prihvatio iskaz svjedoka kao istinit.

16. Temeljem utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženika za naknadu štete koju tužitelj zahtijeva.

17. Prema odredbi čl. 16. st. 1. ZM mediji su dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana, a osobito djece, mladeži i obitelji, bez obzira na spol i spolno opredjeljenje dok je odredbom čl. 21. st. 1. ZM-a propisano da nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu, dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim zakonom, s tim da se na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju propisi o obveznim odnosima, osim ako drugačije nije određeno tim Zakonom (čl. 21. st. 3. ZM).

18. Prema odredbi st. 4. istog članka nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena:

- vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom,

- objavljena unutar autoriziranog intervjua,

- utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri,

- fotografija oštećenika snimljena na javnome mjestu ili je fotografija oštećenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje djela,

- točna, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je novinar u dobroj vjeri zaključio da se oštećenik slaže s njezinim objavljivanjem,

- proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri.

19. Odredbom čl. 21. st. 6. ZM određeno je da postojanje pretpostavki za odgovornost za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz čl. 21. st. 4. ZM-a (tzv. ekskulpacionih razloga) dokazuje nakladnik, tj. ovdje tuženik.

20. U ovom slučaju tužitelj je u iskazu naveo da u dijelovima spornog teksta smatra neistinitima i uvredljivima tvrdnje autora da je on "krtica u MUP-u".

21. Međutim, takva tvrdnja u tekstu nije izrečena već su, kao što pravilno zaključuje prvostupanjski sud, prvenstveno problematizirane neaktivnost i propusti koje su učinili Ministarstvo unutarnjih poslova i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u istrazi oko odavanja informacija tijekom istrage o elitnoj prostituciji dok se tužitelja spominje kao osobu čija eventualna uloga u odavanju informacija nije istražena na adekvatan način iako na potrebu istrage protiv tužitelja ukazuje službeno izviješće voditelja službe PNUSKOK-a u Rijeci iz srpnja 2011., te je za tužitelja navedeno i da bi nadležne institucije trebale utvrditi je li bilo veze između njega i njegovog kuma UV koji je uhićen jer je dojavio falsifikatoru ZV da ga policija i USKOK prate. Pored toga, utvrđeno je da je točna objavljena informacija da je TV, kao voditelj službe PNUSKOK-a u Rijeci sastavio službeno izviješće u srpnju 2011. u kojem tužitelja označava kao osobu koja je odavanjem informacija kompromitirala tajnu istragu o elitnoj prostituciji, a koje izviješće je objavio tjednik Nacional prije objave ovdje spornog članka.Također iz utvrđenja proizlazi da doista MUP i DORH do objave spornog članka nisu proveli postupak u kojem bi bila potvrđena ili osporena odgovornost tužitelja za kompromitiranje istrage. Obzirom na tu nerazriješenu sumnju u ulogu tužitelja u otkrivanju podataka te imajući u vidu javno poznatu,nespornu činjenicu da je kum tužitelja UV bio uhićen zbog dojave ZV da ga policija i Uskok prate, mišljenje autora teksta da bi obzirom na sve te okolnosti trebalo utvrditi je li bilo veze tužitelja i UV u vezi curenja informacija očito je izneseno u interesu javnosti i u dobroj vjeri. To ustalom vrijedi za cijeli tekst predmetnog članka kojim se informira javnost i propituje pravilnost rada tijela javne vlasti u utvrđivanju odgovornosti tužitelja.

22. Naime, on je u vrijeme objave predmetnog teksta bio potpredsjednik Hrvatskog sabora i potpredsjednik vladajuće političke stranke u Republici Hrvatskoj, Hrvatske demokratske zajednice a u vrijeme sastavljanja izvješća riječkog PNUSKOK-a iz srpnja 2011. je bio zamjenik ravnatelja policije.

23. Stoga prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je kao takav bio javna osoba i predmet opravdanog zanimanja javnosti, jer je u okviru spomenutih dužnosti imao ovlast najizravnije utjecati na živote svih građana Republike Hrvatske koji stoga imaju pravo ocjenjivati zakonitost, moralnost i političku ispravnost odluka i postupaka svakog državnog dužnosnika. Također je pravilno uzeta u obzir i dužnost medija da priopće sve informacije i ideje o svima pitanjima od javnog interesa, a pitanje da li je visoki državni dužnosnik postupao zakonito ili ne, te da li su tijela istrage i kaznenog progona pravovremeno provela istragu o eventualnoj kaznenoj odgovornosti visokog državnog dužnosnika ili ne, te da li su tijekom te istrage učinila kakav propust ili ne, svakako jest pitanje od opravdanog javnog interesa.

24. Uzevši pored svega u obzir i da je autor članka prije njegove objave pozvao tužitelja da se izjasni o činjenicama objavljenim u tekstu što je on odbio ( tužitelj nije tijekom postupka određeno i decidirano osporio tu činjenicu) predmetne informacije su objavljene u dobroj vjeri.

25. Objavljene informacije ne tiču se privatnog i obiteljskog života tužitelja a iz navedenih razloga proizlazi i da su objavljene u javnom interesu pa u smislu odredbe čl. 8. U njihovom objavom nema povrede prava privatnosti.

26. Izloženi razlozi upućuju da su ovom slučaju ostvareni ekskulpacijski razlozi na strani tuženika propisani odredbom čl. 21. st. 4. al. 1. i 3. ZM te je pravilnom primjenom materijalnoga prava odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete. Samim tim su neodlučni žalbeni navodi kojima on ističe da je objavom spornog članka pretrpio štetu u privatnom i poslovnom životu.

27. Budući da u sporu nije uspio, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP zakonita je odluka kojom je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka te je njemu naloženo da naknadi troškove postupka tuženiku. Priznati troškovi bili su potrebni za vođenje postupka te je njihova visina pravilno utvrđena (čl. 155. st. 1. ZPP).

28. Slijedom izloženog, kako nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuđeno je kao u izreci ove presude.

29. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom neosnovan je njegov zahtjev za naknadu troškova postupka nastalih njenim podnošenjem a tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 166. st. 1., čl. 154. i 155. ZPP).

U Zagrebu, 2. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić