Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3349/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, člana vijeća i suca izvjestitelja i Dubravke Penić Lukač, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GH iz [adresa], G [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mariju Depolu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d., OIB: 10840749605, Zagreb, Slavonska avenija 1.b, zastupani po punomoćnicima odvjetnicima u OD Ljubičić, P i partneri, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-576/2019-90 od 2. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-576/2019-90 od 2. lipnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, pod točkom III. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 369,42 eur te za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos od 630,00 eur za razdoblje od 5. rujna 2019. do 1. lipnja 2025., pod točkom IV. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete za troškove liječenja od 106,18 eur za razdoblje od 5. rujna 2019. do 1. lipnja 2025., te pod točkom V. izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 8.663,23 eur zajedno sa zateznom kamatom.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-576/2019-90 od 2. lipnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, točkom III. izreke u dijelu kojim je tužitelju dosuđen iznos do 630,00 eur zajedno sa zateznom kamatom, točkom IV. izreke u dijelu kojim je tužitelju dosuđen iznos od 106,18 eur zajedno sa zateznom kamatom te pod točkom V. izreke.

III. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

„I Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana od presuđenja isplatiti tužitelju, na ime naknade neimovinske štete iznos od 11.681,93 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana podnošen 5. rujna 2019. pa do isplate obračunate do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena a od 01.01.2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana od presuđenja isplatiti tužitelju, na ime naknade neimovinske štete iznos od 999,80 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana podnošen 5. rujna 2019. pa do isplate obračunate do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena a od 01.01.2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri a za drugo čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine

III Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana od presuđenja i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju, na ime naknade s osnova tuđe njege i pomoći iznos od 630,00 eura zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. lipnja 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok se odbija zahtjev tužitelja isplatom više traženog iznosa od 369,42 eura te za isplatom zateznih kamata za razdoblje od 5. rujna 2019. do 1. lipnja 2025.

IV Nalaže se tuženiku, u roku od petnaest dana od presuđenja i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime naknade troškova liječenja iznos od 106,18 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. lipnja 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, zateznih kamata za razdoblje od 5. rujna 2019. do 1. lipnja 2025., dok se odbija zahtjev tužitelja isplatom više traženog iznosa od 158,27 eura te za isplatom zateznih kamata za razdoblje od 5. rujna 2019. do 1. lipnja 2025.

V Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.663,23 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 2. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri a za drugo čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.“

2. Tužitelj je podnio žalbu kojom pobija presudu u dijelu pod točkom izreke II. presude, u odbijajućem dijelu pod točkama III. i IV. izreke, te pod točkom V. izreke u dijelu kojim tužitelju nije priznat parnični trošak preko dosuđenog iznosa od 8.663,23 eur zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud preinači presudu u pobijanom dijelu. Potražuje trošak sastava žalbe.

3. Protiv presude u dijelu pod točkom I. izreke te u dosuđujućem dijelu pod točkama III., IV. I V. izreke žali se tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud preinači presudu u pobijanom dijelu, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

4. Žalbe stranaka nisu osnovane.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju tužitelj trpi kao posljedicu ozljeđivanja u štetnom događaju od 10. prosinca 2018.

7. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika za nastalu štetu.

8. U žalbenoj fazi postupka sporna je visina dosuđene neimovinske štete po osovi povrede prava osobnosti, te tijek kamate na dosuđenu imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu i troškove liječenja.

9. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka spec. neurokirurga, spec. pulmologa i spec. psihijatra utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio nagnječenje mozga, prijelom baze lubanje i nagnječenje desnog plućnog krila. Trpio je bolove jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, u srednjem stupnju 12 dana, a u blagom intenzitetu 42 dana. Tužitelj je doživio primarni strah u trajanju od 10 sekundi, zatim sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju 3-4 dana, sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju 3-4 tjedna, te sekundarni strah blažeg intenziteta u trajanju od 4-5 mjeseci. Privremeno je bilo posve reduciranih životnih aktivnosti jedan mjesec nakon ozljeđivanja, a narednih 60 dana privremeno reduciranih životnih aktivnosti u polovičnom obimu ( 50%). S osnova nagnječenja mozga zaostalo je trajno umanjenje životnih aktivnosti za 10%, dok je za prijelom baze lubanje zaostalo dodatnih 5%. Bila mu je potrebna kućna pomoć i njega i to 3 tjedna po 2 sata dnevno još 3 tjedna po 1 sat dnevno. Iz nalaza vještaka spec. otorinolaringologa proizlazi da je kod tužitelja zaostao šum u ušima zbog čega je na utvrđenih 15% umanjenja životne aktivnosti potrebno nadodati još 2%. Tužitelj je doživio primarni strah u trajanju od 10 sekundi, zatim sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju 3-4 dana, sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju 3-4 tjedna, te sekundarni strah blažeg intenziteta u trajanju od 4-5 mjeseci.

10. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje: ZOO) utvrdio osnovanim tužitelju na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti neimovinsku štetu u iznosu od 15.000,00 eur, umanjeno za nesporno isplaćeni iznos naknade štete od 3.318,07 eur, tužitelju je dosuđen iznos od 11.681,93 eur.

11. Suprotno žalbenim navodima stranaka, dosudom ovog iznosa, sud nije pogrešno primijenio materijalno pravo. Prema čl. 1100. st. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Prema st. 2. istog članka, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Pobijanom odlukom sud je uzeo u obzir sve okolnosti i dao jasne razloge koji opravdavaju dosudu navedenog iznosa na ime naknade neimovinske štete za povredu prava osobnosti.

12. Nadalje, ovaj sud ističe i to da Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne predstavljaju matematičku formulu, koja pukim automatizmom služi za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade te prilikom određivanja naknade štete treba uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, kako je i sud prvog stupnja postupio. Osim toga, za istaknuti je da su Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je stoga valjalo uzeti u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020. i prethodila donošenju ovdje pobijane odluke donesene u lipnju 2025.

13. Neosnovano tužitelj pobija odluku prvostupanjskoga suda u dijelu kojim je odbijen

zahtjev tužitelja za isplatu kamate na dosuđeni iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pozivajući se na primjenu Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP) koji u članku 12. st. 4. propisuje da oštećenik ima pravo na isplatu iznosa kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u slučaju neizvršenja obveze osiguratelja da u roku od 14 dana od podnošenja odštetnog zahtjeva dostavi oštećenoj osobi obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno utemeljeni odgovor, ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni.

14. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je visinu naknade za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 10 eura po satu utvrdio prema prema Odluci Doma za starije i nemoćne Lovret od 23. srpnja 2024. dostavljenoj od strane tužitelja uz podnesak od 10. travnja 2025. Kako je visina naknade za tuđu pomoć i njegu utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade za taj vid štete, teku od donošenja sudske odluke (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni roj Rev-702/2022-2 od 6. srpnja 2022.)

15. Odluku o visini imovinske štete za troškove liječenja, sud je također pravilno utvrdio u iznosu od 106,18 eur, po slobodnoj ocjeni temeljem čl. 223. ZPP-a, a što je sud prvog stupnja i valjano obrazložio. Neosnovano tužitelj smatra da mu pripada kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva jer je je u sudski spis dostavio račun za troškove liječenja. Tužitelj je račun za troškove liječenja u visini od 800,00 kn dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka uz podnesak od 10. travnja 2025., pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe čl. 223 ZPP visinu štete utvrdio slobodnom ocjenom, dok račun koji je tuženik priložio nakon zaključenja prethodnog postupka primjenom odredbe čl. 299. st. 3. ZPP-a nije uzeo u obzir.

16. Prvostupanjski sud je odluku o trošku donio pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023. dalje: Tarifa). Prema vrijednosti predmeta spora od 13.946,57 eur prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužitelju za svaku radnju poduzetu u postupku pripada 250 eur (Tbr 7/1 Tarife). Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je tužitelju za sastav podneska od 28. veljače 2020. i 3. siječnja 2025. pravilno odmjerio trošak u visini od 125 eur premaTbr 8/3 Tarife. Neosnovano tužitelj smatra da mu pripada trošak zastupanja na ročištu od 23. svibnja 2021. jer tog dana nije održano ročište u ovom predmetu, dok je prvostupanjski sud tužitelju priznao zatraženi trošak zastupanja na ročištu održanom 24. svibnja 2021., a trošak zastupanja na ročištu održanom 23. svibnja 2022. nije mu priznat jer tužitelj nije zatražio naknadu troška za zastupanje na tom ročištu. Pravilno je prvostupanjski sud odmjerio i trošak za zastupanje na ročištima od 27. listopada 2021., 23. veljače 2021., 9. studenoga 2020. i 17. travnja 2025. te je odluku o trošku detaljno obrazložio, koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

17. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbe kao neosnovane i prvostupanjsku presudu potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

18. Strankama nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nisu uspjele sa žalbama (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1 ZPP).

U Zagrebu, 2. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić