Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1170/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ksenije Jakovčević, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Tanji Bota, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Adriatic osiguranja d.d Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Dinku Simonelliu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri iz Splita, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-438/2022 od 28. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice ČZ iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn- 438/2022 od 28. prosinca 2023. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je tužbeni zahtjev odbijen „za više traženo“ i pod točkom III. izreke u dijelu kojim zahtjev za naknadu troškova postupka nije prihvaćen peko iznosa od 3.748,59 eura sa zateznim kamatama tekućim od 28. prosinca 2023. do isplate.

II. Odbija se žalba tuženika Adriatic osiguranja d.d Zagreb, Listopadska 2, Split i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-438/2022 od 28. prosinca 2023. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je tuženiku naloženo platiti tužiteljici 929,06 eura sa zateznim kamatama tekućim od 03. svibnja 2019. do isplate i pod točkom III. izreke za iznos od 2.377,83 eura sa zateznom kamatom tekućom od

28. prosinca 2023. do isplate.

III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn- 438/2022 od 28. prosinca 2023. pod točkama II. izreke i pod točkom III. izreke u dijelu kojime je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka prihvaćen peko iznosa od 2.377,83 eura sa zateznom kamatom tekućom od 28. prosinca 2023. do isplate i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ČZ iz [adresa] u dijelu kojim od tuženika Adriatic osiguranja d.d Zagreb, Listopadska 2, Split zahtjeva isplatu iznosa od 55,74 eura sa zateznim kamatama tekućim od 03. svibnja 2019. do isplate te se kao neosnovan odbija i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.406,76 eura sa zateznim kamatama tekućom od

28. prosinca 2023. do isplate.

IV. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova nastalih podnošenjem žalbi kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužiteljici 929,06 eura sa zateznim kamatama tekućim od 03. svibnja 2019. do isplate te je za više traženo tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. izreke), naloženo je tuženiku platiti tužiteljici 55,74 eura sa zateznim kamatama tekućim od 03. svibnja 2019. do isplate (točka II. izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.748,59 eura sa zateznim kamatama tekućim od 28. prosinca 2023. do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom I. izreke, u dijelu kojim je njezin tužbeni zahtjev odbijen za više traženo kao neosnovan i pod točkom III. izreke, u dijelu kojim zahtjev za naknadu troškova postupka nije prihvaćen preko iznosa od 3.748,59 eura sa zateznim kamatama, žali se tužiteljica pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da žalbeni sud preinači prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu u skladu s navodima žalbe te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Prvostupanjsku odluku pod točkom I. izreke, u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen te pod točkama II. i III. izreke žalbom pobija tuženik, također pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže da žalbeni sud preinači pobijanu presudu u skladu s navodima žalbe i traži naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana, a žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Sud prvog stupnja odlučio je kao pod točkom I. i II. izreke pobijane odluke, pozivom na čl. 1100. i čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj 35/05. i 41/08., dalje: ZOO) u bitnom obrazlažući:

- da je ocjenom nalaza i mišljenja sudskih vještaka dr. Mire Jurinovića, spec. neurokirurga i dr. Danči Tripalo, spec. ortopeda, utvrđeno da je tužiteljica kao posljedicu ozljeđivanja pretrpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg jakog intenziteta u trajanju od 7 dan, lakog intenziteta u trajanju od 28 dana, te da je trpjela povremene bolove dok je bila na fizikalnoj terapiji,

- da je kod tužiteljice zaostalo umanjenje životne aktivnosti od 6%,

- te da je, na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Nikole Sikirice, utvrđeno da je tužiteljica pretrpjela primarni strah jakog intenziteta u trajanju od 30 sekundi, nakon čega da je trpjela sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednje jakog intenziteta u trajanju od 7 do 10 dana i lakog intenziteta u trajanju od 10 tjedana,

- zbog čega da ima pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje u ukupnom iznosu od 22.000,00 kn/ 2.919,91 euro[1] , od kojeg iznosa je trebalo odbiti već plaćeni iznos od 15.000,00 kn/ 1.990,84 eura te dosuditi tužiteljici iznos od 7.000,00 kn/ 929,06 eura, te da je - ocjenom nalaza i mišljenja sudskog vještaka Danči Tripalo utvrđeno da su tužiteljici tuđa njege i pomoći bili potrebni 28 dana, slijedom čega da ima pravo i na naknadu nenovčane imovinske štete u iznosu od 35 kn/ 4,65 eura po satu ili ukupno 980,00 kn/ 130,07 eura, a kako je tužiteljici plaćeno 560,00 kn/ 74,32 eura, da joj pripada razlika od 420,00 kn/ 55,74 eura.

6. Tužiteljica smatra da je iznos neimovinske štete koji joj je dosuđen prenisko određen, dok tuženik smatra da je tužiteljici štete po osnovi povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje naknađena plaćanjem iznosa od 15.000,00 kn/ 1.990,84 eura. Tuženik smatra i da je plaćanje iznosa od 560,00 kn/ 74,32 eura u cijelosti naknadio i nenovčanu imovinsku štetu po osnovi potrebe za tuđom pomoći te u ovom dijelu ističe i da tužiteljici pomoć nije pružana od strane profesionalne ustanove pa da stoga nije bilo mjesta niti priznavanju cijene sata od 35 kn/ 4,65 eura.

7. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude ovaj je sud ocijenio da u postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. toga Zakona, ali se osnovano, o čemu će kasnije biti riječi, ukazuje na povredu iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a.

8. Glede pozivanja stranaka na žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. točka 2. ZPP-a valja reći da u žalbenoj fazi postupka nije sporno da je tužiteljica stradala u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika, da je zadobila ozljedu u vidu istegnuća vratnih mišića, zbog čega joj je postavljen schanzov ovratnik, da je uzimala analgetike i da je morala provesti fizikalnu terapiju, a nisu sporne niti posljedice navedene pod točkom 5. ovog drugostupanjskog obrazloženja. Glede pak nenovčane imovinske štete nastale zbog činjenice da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć, u žalbenoj fazi nije sporno da tužiteljici tu pomoć nisu pružale osobe koje se profesionalno bave pružanjem takve usluge i nije sporno da je takva pomoć tužiteljici bila potreba 28 sati.

8.1. Time nisu sporne odlučne činjenice pa ovaj sud nije smatrao potrebnim posebno odgovarati na općenito pozivanje stranaka na žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. točka 2. ZPP-a, niti je time počinjena povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. toga Zakona.

1 1 euro = 7,53450 kn

9. Glede sporne visine naknade štete priznate tužiteljici zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje ocijenjeno je da je sud prvog stupnja, imajući na omu sve te nesporne činjenične okolnosti konkretnog slučaja, pravilnom primjenom prava iz čl. 1100. i čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a, pravilno ocijenio da pravičan iznos naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlja iznosi 22.000,00 kn/ 2.919,90 eura.

10. Slijedom toga, jer nije sporno da je dio te štete tuženik tužiteljici naknadio plaćanjem iznosa od ukupno 15.000,00 kn/ 1.990,84 eura (podnesak tuženika od 08. prosinca 2022. iz kojeg proizlazi da je tužiteljici 06. prosinca 2018. plaćeno 7.000,00 kn i još 8.000,00 kn 17. ožujka 2022.) pravilno je predmetnom presudom tužiteljici dosuđen daljnji iznos od 7.000,00 kn/ 929,06 eura po ovom osnovu.

11. Zbog toga je prvostupanjska odluka pod točkom I. izreke potvrđena u cijelosti na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

12. U ovom dijelu, na navode žalbe tužiteljice, valja odgovoriti da je točno da tužbeni zahtjev sud nije odbio na način da je naveo točan iznos za koji isti nije osnovan (iako je sudu već i ranijom ukidnom odlukom donesenom u ovom predmetu na taj propust jasno ukazano), već je, ponovno, neosnovani dio tužbenog zahtjeva odbio „za više traženo“, pri čemu se čak ni u obrazloženju nije potrudi izjasniti o kojem zahtjevu odlučuje (čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a).

12.1. Međutim iz stanja spisa proizlazi: , unatoč toj povredi, primjenom čl. 373.a s. 1. točka 2. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da se pod pojmom „za više traženo“ misli na iznos od 2.627,50 kn/ 348,73 eura. Ovo jer je:

- presudom poslovni broj Pn-458719 od 03. ožujka 2022. prvostupanjski sud tužiteljici po osnovi naknade neimovinske štete dosudio 15.000,00 kn/ 1.990,84 eura, a po osnovi nenovčane imovinske štete iznos od 980,00 kn/ 130,01 eura, a za više traženo je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan

- ta odluka žalbama nije pobijana u cijelosti, slijedom čega je njome tužiteljici pravomoćno dosuđen iznos od 8.000,00 kn/ 1.061,78 eura na ime neimovinske štete i 560,00 kn/ 74,32 eura na ime tuđe pomoći,

- a po žalbama stranaka ta je presuda ukinuta za daljnjih, spornih 7.000,00 kn/ 929,06 eura na ime neimovinske štete i za iznos od 420,00 kn/ 55,74 eura na ime tuđe pomoći, kao i u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen za više traženo (odluka Gž-2060/2022-2 od 15. studenoga 2022.),

- u skladu s tim, a imajući na umu da je podneskom od 25. studenoga 2021. (listovi 98 do 100 spisa, prije donošenja spomenute prvostupanjske odluke) tužiteljica konačno precizirala tužben zahtjev tražeći isplatu iznosa od 18.607,50 kn/ 2.469,64 eura,

- to iz navedenog proizlazi da je u ovoj fazi postupka predmet odlučivanja ostao zahtjev od 10.047,50 kn/ 1.333,53 eura (7.000,00 kn/ 929,06 eura + od 420,00 kn/ 55,74 eura + „više traženo“ što predstavlja ostatak tražbine tužiteljice iz navedenog podneska),

- od čega je tužiteljici sada pobijanom prvostupanjskom odlukom dosuđen daljnji iznos od 7.000,00 kn/ 929,06 eura na ime neimovinske štete i iznos od 420,00 kn/ 55,74 eura na ime štete zbog potrebe za tuđom pomoći,

- čime ostaje da je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 2.627,50 kn/ 348,73 eura.

13. Kako i po shvaćanju ovoga suda tužiteljica nema pravo na naknadu štete za iznos za koji je odbijena to je prvostupanjska presuda potvrđena i u ovom dijelu.

14. Pri tome valja reći da je ovaj sud razmatranjem prvostupanjskog spisa uočio da je tužiteljica podneskom od 05. siječnja 20204. (listovi 194/195 spisa) zatražila donošenje dopunske presude na način da se točno odredio iznos za koji je njezin tužbeni zahtjev odbijen, o čemu sud prvog stupnja nije odlučio. Međutim, taj propust suda u konkretnom slučaju nije bio razlog za drugačiju odluku u ovom dijelu, jer je na odrediv način odlučeno o neosnovanosti zahtjeva preko iznosa koji su tužiteljici dosuđeni, a sud nema ovlaštenje dva puta odlučiti o istom. Stoga nije bilo mjesta niti vraćanju spisa prvostupanjskom sudu radi donošenja odluke o prijedlogu za dopunu.

15. Žaliteljici dalje valja odgovoriti da je u podnesku od 27. listopada 2021. navela da je po mišljenju vještaka napravila EMNG nalaz. Međutim, tim podneskom nije jasno, u obliku jasno određenog tužbenog zahtjeva, zatražila da se tuženiku naloži da joj naknadi trošak koji je imala radi te pretrage, a niti je trošak nastao provođenjem te pretrage zatražen kao iznos imovinske štete u sklopu konačno preciziranog tužbenog zahtjeva. Osim toga, prijedlogom za donošenje dopunske presude od 05. siječnja 20204. (listovi 194/195 spisa) nije zatraženo donošenje dopunske presude u ovom dijelu, niti se donošenje takve odluke o ovom dijelu traži žalbom. Slijedom toga navodi žalbe u ovom dijelu nisu od utjecaja na pobijanu odluku.

16. Točkom II. izreke sud je tužiteljici dosudio naknadu nenovčane imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege (čl. 1095. ZOO), time da je za jedan sat tuđe pomoći tužiteljici priznao 35,00 kn/ 4,65 eura, ali za to nije dao nikakvo obrazloženje (čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a). Pravilno na to ukazuje i tuženik, a pravilno tuženik ukazuje i da iz stanja spisa proizlazi da cijena sata koju je sud odredio u visini od 35,00 kn/ 4,65 eura po satu zapravo predstavlja cijenu takve pomoći koju pruža profesionalna ustanova Dom za starije i nemoćne osobe Lovret Split (list 16 spisa, dokaz uz tužbu), a nesporno je da tužiteljica nije tražila, primila ili platila za takvu pomoć.

16.1. Treba stoga reći da se naknada nenovčane imovinske štete po osnovi troškova tuđe pomoći utvrđuje u nominalnom iznosu tih troškova u vrijeme njihova nastanka odnosno u vrijeme pružanja usluge i to prema neto zaradi osobe koja pruža takvu uslugu u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana, a tek u slučaju ako takva osoba u mjestu gdje je tuđa pomoć pružana ne postoji, visina naknade za sat pružanja tuđe pomoći i njege, dosuđuje se prema slobodnoj ocjeni suda, primjenom čl. 223. ZPP. Kako u ovom slučaju visina naknade nije utvrđivana prema neto zaradi osobe koja takvu uslugu pruža (cijena sata ustanove u sebi sadrži i iznos koji čini neto plaću osobe, ali i druge troškove), a nesporno je da tužiteljici tuđa pomoć nije pružana od stane stručnih osoba i da nije za to plaćala po 35,00 kn/ 4,65 eura po satu, to ovaj sud smatra da je tuženik tužiteljici štetu u ovom dijelu naknadio u cijelosti kada joj je platio 560,00 kn/ 74,33 eura, odnosno 20,00 kn/ 2,65 eura po satu i to jer tužiteljica suprotno, u skladu s prethodno objašnjenim, nije dokazala (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a).

17. Slijedom navedenog je po žalbi tuženika, primjenom čl. 373. a st. 1. točka 2. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom III. izreke ove drugostupanjske odluke.

18. Glede troškova postupka valja reći da je sud doista pogrešno zbroji iznos koji tužiteljici pripada za zastupanje po punomoćniku (ne iznosi 13.250,00 kn, već 19.875,00 kn, a uvećano za PDV 24.843,75 kn). Međutim, kada se tom, pravilno navedenom iznosu dodaju i ostali troškovi priznati tuženiku dolazi se do zbroja koji i sud konačno navodi 28.243,75 kn/ 3.748,59 eura.

18. Dalje valja reći da je sud tužiteljici priznao trošak od 100,00 bodova za svaki od 4 podneska koje je naveo u odluci (13. ožujka 2020., 20. siječnja 2021., 27. listopada 2021. i 25. studenoga 2021.). Pravilno se navodim žalbe ukazuje da za sastav podneska od 20. siječnja 2021., jer nije obrazloženi podnesak, nije bilo mjesta priznavanju naknade primjenom Tbr. 8/1. Tarife o nagradama o naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u trenutku donošenja pobijane odluke (Nar. nov. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23., dalje: Tarifa), već po Tbr. 8/3. Tarife u visini vrijednosti 25 bodova. Za ostale navedene podneske, suprotno navodima žalbe, naknada je pravilno priznata u vrijednosti od 100 bodova za svaku radnju.

19. Sud je tužiteljici priznao trošak zastupanja na ročištima održanim 15. rujna 2020., 03. rujna 2021., 11. studenog 2021., 21. siječnja 2022. i 12. prosinca 2023. za svako po 100 bodova. Međutim, pravilno tuženik ukazuje da za ročišta održana 15. rujna 2020., 21. siječnja 2021. i 12. prosinca 2023. nije bilo mjesta priznavanju naknade troška prema 9/1. Tarife po 100,00 bodova. Ovo jer se radi o ročištima na kojima se raspravljalo o procesnim pitanja te je za ista naknadu trebalo priznati prema Tbr. 9/2. Tarife u vrijednosti 50,00 bodova za svako. Pri tome žalitelju valja odgovoriti da je VPS ročišta održanog 12. prosinca 2023. bila 10.047,50 kn/ 1.333,53 eura pa nije bilo mjesta primjeni Tbr. 7/1. Tarife od 75 bodova.

20. Neosnovano se navodima žalbe tuženika osporava i vrijednost boda. Ovo jer je i prema shvaćanju ovoga suda vrijednost boda trebalo računati prema onoj vrijednosti koja je važila u trenutku donošenja odluke, a to je upravo vrijednost od koje je pošao i sud prvog stupnja (15,00 kn/ 1,99 eura), što je i propisano Tbr. 48/3. Tarife.

21. Zaključno, pravilno i tužiteljica ističe da joj je sud propustio priznati naknadu troška nastalog pristupima na ročišta za objavu od 03. veljače 2022. i 20. prosinca 2023. pa je stoga u tom dijelu žalba tužiteljice osnovana te joj primjenom Tbr. 9/3. Tarife pripada naknada za svako po 50 bodova ili 99,50 eura.

22. Time ukupan trošak na koji tužiteljica, na ime zastupanja ima pravo (kada se ne gleda na njezin konačan uspjeh), uvećano za PDV, iznosi 1.926,57 eura, a tome valja pridodati trošak pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 1.000,00 kn/ 132,72 eura i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 2.400,00 kn/ 318,53 eura što daje ukupan iznos troška koji tužiteljici pripada u visini od 2.377,83 eura.

23. Što se tiče uspjeha, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 55,74 eura i „više traženo“ što odgovara iznosu od 348,73 eura, dok je tužbeni zahtjev prihvaćen (računajući i sve što je tužiteljici plaćeno u iznosu od ukupno 2.994,23 eura), čime je tužiteljica uspjela u pretežitom dijelu pa i ovaj sud smatra da u takvoj situaciji ima mjesta dosudi troška primjenom čl. 154. st. 3. ZPP-a, što, u ostalom, stranke nisu niti osporile.

24. Slijedom navedenog o troškovima je odlučeno kao u izreci na temelju čl. 380. točke 2. i 3. ZPP-a.

25. Tužiteljici trošak žalbe nije priznat jer sa žalbom nije uspjela, a tuženiku jer je sa žalbom uspio samo djelomično i to samo glede dijela sporednog zahtjeva (čl. 166. ZPP-a).

U Zagrebu 2. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević