Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-500/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Tomislava Brđanovića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog UD, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovnog broja: K- 125/2025-29 od 8. srpnja 2025., na javnoj sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2025., u prisutnosti zamjenice Županijske državne odvjetnice u Varaždinu Biserke Šmer-Bajt i branitelja optuženika Matije Šikića, odvjetnika u Čakovcu,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika UD kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Čakovcu presudom poslovni broj: K-125/2025-29 od 8. srpnja 2025., proglasio je krivim optuženog UD, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 te ga je na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 osuđenom SD u kaznu zatvora uračunato je vrijeme od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. ožujka 2025., pa nadalje.

1.2. Na temelju čl. 68. KZ/11 osuđenom SD izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja se ima izvršiti u okviru zatvorskog sustava za vrijeme izdržavanja kazne zatvora te može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP/08) osuđeni UD oslobođen je naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka branitelja pa isti padaju na teret sredstava državnog proračuna.

1.4. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećenik HD sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom za naknadu štete upućuje na parnicu.

2. Protiv te presude žalbu podnosi osuđenik UD po branitelju Matiji Šikiću, odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenopravnoj sankciji, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, preinači pobijanu presudu i osuđenika oslobodi optužbe.

3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu, s prijedlogom da se drugostupanjski sud odbije žalba kao neosnovanu.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-45/2024-3 od 5. veljače 2024. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

5. U skladu s odredbom čl. 475. st. 1. ZKP/08 sjednica vijeća drugostupanjskog suda održavana je u nazočnosti zamjenice Županijske državne odvjetnice u Varaždinu Biserke Šmer-Bajt i branitelja Matije Šikića, odvjetnika, dok je na temelju čl. 475. st. 3. ZKP/08 održana u odsutnosti optuženog UD.

6. Žalba nije osnovana.

6.1. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da optuženik u žalbi uvodno istaknutu žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka u njezinom daljnjem tekstu ne konkretizira niti posebno obrazlaže, tako da je sadržajno riječ samo o žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kaznenoj sankciji, s time da je povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 pobijana presuda ispitana i po službenoj dužnosti, te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u odredbi iz čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon (čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08).

7. Optuženik nije u pravu kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz bitnu argumentaciju da prvostupanjski sud pobijanu presudu temelji na iskazu oštećenika koji je u kritično vrijeme bio ozbiljno alkoholiziran i na iskazu svjedokinje – ND, kojoj se žrtva navodno povjerila nakon inkriminiranog događaja, iako njihovi iskazi obiluju nepodudarnostima i očitim neistinama, dok s druge strane, bez ikakvog valjanog razloga, ne vjeruje njegovoj obrani u kojoj poriče da je kritične zgode svome ocu izrekao inkriminiranu prijetnju.

7.1. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je na temelju sveobuhvatne, kritičke i savjesne analize svih dokaza izvedenih na raspravi, i to kako samih za sebe tako i u međusobnoj povezanosti, pravilno postupio kada je iskaz žrtve HD te iskaz svjedokinje ND ocijenio kao vjerodostojne i istinite izvore saznanja o odlučnim i drugim važnim činjenicama u ovom predmetu, dok je s druge strane njegovu obranu u kojoj poriče počinjenje terećenog kaznenog djela s pravom ocijenio kao konstrukciju, s ciljem izbjegavanja njegove kaznene odgovornosti za terećeno kazneno djelo.

7.2. Vezano za konkretne žalbene tvrdnje kojima se upire da je žrtva kritične zgode bila pod jakim utjecajem alkohola, prvostupanjski sud pravilno uočava da je ispitivanje alkoholiziranosti oštećenika kojim je kod njega utvrđena koncentracija apsolutnog alkohola u krvi od 1,80 g/kg izvršeno oko 12:15 sati, dok se inkriminirani događaj odigrao istog dana oko 7:30, tako da se postavilo pitanje je li žrtva alkohol konzumirala prije ili nakon kritičnog zbivanja.

7.3. Oštećenik se o tom pitanju nije mogao precizno izjasniti, međutim, sud prvog stupnja pravilno uočava da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi se isti kratko vrijeme nakon inkriminiranog događaja obratio susjedi ND, koja, međutim, nije primijetila niti osjetila da bi isti bio pijan, s time da je ta svjedokinja i po stavu ovog žalbenog suda iskazivala vrlo uvjerljivo, detaljno i okolnosno, iznoseći pritom i specifične detalje o sadržaju onoga što joj je oštećenik ispričao o inkriminiranom događaju, te kakav dojam joj je pritom ostavljao, a kakav iskaz se životno i logikom stvari ne očekuje od osobe koja lažno iskazuje o događajima koji se stvarno nisu odigrali, odnosno ne na način kako to opisuje u svom iskazu, a što sve, imajuću pritom dodatno u vidu da ovaj žalbeni sud ne nalazi okolnosti koje bi upućivale na postojanje motiva i razloga na njezinog strani da u ovom postupku lažno svjedoči na štetu optuženika, upućuje na vjerodostojnost i istinitost tog dokaza, a slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je oštećenik konzumirao alkohol nakon inkriminiranog događaja, odnosno nakon što se povjerio navedenoj svjedokinji.

7.4. Nadalje, a vezano za žalbene navode kojima se upire na nepodudarnosti i različitosti između iskaza žrtve i iskazivanja svjedokinje ND, prvostupanjski sud uočava da se oštećenik u svome iskazu doduše nije mogao sjetiti točnih riječi kojima mu se optuženik obratio kritične zgode, osim da mu je držeći nož u ruci govorio nešto u smislu da će ga zatući, međutim, navedena svjedokinja je u svom iskazu precizno opisala što joj je žrtva ispričala kratko vrijeme nakon inkriminiranog događaja, konkretno, a vezano za odlučne činjenice u ovom predmetu, da mu je optuženik držeći nož u ruci tako da je oštrica noža bila usmjerena prema njemu rekao da će ga zaklati.

7.5. Imajući uz sve to dodatno u vidu da i sam optuženik u svojoj obrani naveo kako je kritične zgode možda rekao ocu da će ga zaklati ili zatući, ali da to nije ozbiljno mislio, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je iskaz oštećenika i svjedokinje ND ocijenio kao vjerodostojne i istinite izvore saznanja o tome da je optuženik kritične zgode držeći nož u ruci žrtvi izrekao prijetnju smrću, s time da je imajući na umu da se oštećenik o tome što se dogodilo kritične zgode između njega i sina kratko vrijeme nakon toga povjerio svjedokinji ND, kada je njegovo sjećanje na inkriminirano zbivanje izvjesno bilo najsvježije i stoga najbolje očuvano, u svezi čega valja dodatno primijetiti da je tada bio trijezan, prvostupanjski sud pravilno je postupio kada je svoje zaključke glede točnog načina odvijanja inkriminiranog događaja kao i konkretnih riječi koje je optuženik pritom izrekao optuženiku temeljio na iskazu svjedokinje ND.

7.6. Slijedom svega navedenog žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

8. Optuženik nije u pravu niti kada se žali zbog odluke o kazni, uz bitnu argumentaciju da prvostupanjski sud prilikom izbor vrste i mjere kaznene sankcije nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na njegovoj strani u vidu bitno smanjene ubrojivosti u vrijeme počinjenje djela, njegovu relativno mlađu životnu dob, zdravstveno stanje te tešku obiteljsku i životnu situaciju, s posljedicom da mu je izrekao prestrogu kaznu.

8.1. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je po ocjeni ovog žalbenog suda pravilno utvrdio i vrednovao sve relevantne okolnosti važne za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije te proces njezine individualizacije, te ga na temelju toga, polazeći od stupnja krivnje s kojim je počinio predmetno kazneno djelo, pravilno osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci.

8.2. Naime, kada se olakotne okolnosti na koje u žalbi upire optuženik sagledaju u svijetlu otegotnih okolnosti na njegovoj strani u vidu dosadašnje kaznene osuđivanosti, od čega u jednom slučaju i zbog počinjenja istovjetnog kaznenog djela, s time da je bio i prekršajno osuđivan, između ostalog i zbog kažnjivih ponašanja s elementom nasilja, tako da je riječ o općem i specijalnom povratniku u odnosu na kojeg su do sada izricane kaznene i prekršajne sankcije očito nisu polučile očekivani cilj – usklađenje njegovog ponašanja s zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela, tada po ocjeni ovog žalbenog suda nema govora o tome da je u ovom slučaju, i to kako u pogledu vrste tako i mjere, bilo mjesta izricanju blaže kaznene sankcije od one na koju ga je prvostupanjski sud osudio pobijanom presudom.

8.3. Stoga niti žalba optuženika zbog odluke o kazni nije prihvaćena.

9. Postupajući sukladno odredbi iz čl. 478. ZKP/08, ovaj žalbeni sud je razmotrio i pitanje pravilnosti odluke o sigurnosnoj mjeri obveznog psihijatrijskog liječenja optuženika.

9.1. Imajući na umu rezultate provedenog psihijatrijskog vještačenja iz kojih proizlazi da je u vrijeme počinjenja djela bio u stanju bitno smanjene ubrojivosti, te da zbog prisutne psihijatrijske patologije kod njega postoji povećani rizik da i u budućnosti počini teže kazneno djelo, ovaj žalbeni sud zaključuje da su u ovom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane u čl. 68. st. 1. KZ/11 za izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog vještačenja optuženika.

10. Kako žalba optuženika nije osnovana, a budući da ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 2. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko