REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3588/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Goranke Barać-Ručević članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branimiru Zmijanoviću, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstva unutarnjih poslova, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko-upravnom odjelu, radi utvrđenja i isplate tužitelja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-502/2024-2 od 8. listopada 2024., kojim je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-1582/2021 od 4. travnja 2024., a djelomično ukinuta i u tom dijelu odbačena tužba tužitelja, u sjednici održanoj 2. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja se odbacuje, kao i dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude (pogrešno naznačene kao rješenje) Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-502/2024-2 od 8. listopada 2024., kojim je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-1582/2021 od 4. travnja 2024., i rješenja drugostupanjskog suda kojim je djelomično ukinuta naprijed citirana presuda suda prvog stupnja i u tom dijelu odbačena tužba tužitelja, uz tvrdnju da je pobijana odluka nezakonita.
2.1. U prijedlogu je postavio slijedeća pravna pitanja:
"1. Uživa li tužitelj pravo pristupu Općinskom sudu u parničnom postupku kao sudu opće nadležnosti temeljem odredbe iz čl. 34 st. 1. toč. 10) ZPP-a za tražbine koje proizlaze iz radnih odnosa, odnosno iz Kolektivnog ugovora na tražbinu naknade troškova prijevoza na posao i s posla?
2. Predstavlja li odluka Županijskog suda Gž R- 502/2024 uskratu prava na pristup Općinskom sudu u parničnom postupku kao sudu opće nadležnosti temeljem odredbe iz čl. 34 st. 1. toč. 10) ZPP-a prema stavu Županijskog suda (odbijanje tužbenog zahtjeva) zakonita i suprotnosti sa odredbama čl. 34 st. 1 ZPP-a?
3. Priznaje li se kasnijim Odlukama tuženice (RH MUP PUŠK), a kojima se tužitelju priznaje pravo na naknadu troškova prijevoza, te koje se temelje na istim činjenicama kao i one ranije Odluke kojima se to pravo ne priznaje, pravo na naknadu troškova prijevoza nesporno priznaje?".
2.2. Smatra da su navedena pitanja važna za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava.
3. Uz navedena pitanja, tužitelj također sukladno čl. 385.a st. 2. ZPP-a, mada samo sadržajno kroz naznačena pravna pitanja predlaže da mu se dopusti podnijeti reviziju jer mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba Zakona o parničnom postupku povrijeđeno temeljeno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno pravo na pristup sudu jer mu nije omogućena sudska zaštita njegovih materijalnih prava iz radnog odnosa.
4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
5. Prijedlog je nedopušten u cijelosti.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačeno više pravnih pitanja ali da za naznačena pravna pitanja nisu uopće izneseni razlozi važnosti tim pitanjima. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Za pitanja koja su naznačena u prijedlogu, kako je već navedeno, nisu uopće iznesene ni razlozi važnosti, niti se u prijedlogu tvrdi da u odnosu na postavljeno pitanje postoji različita praksa žalbenih sudova niti da je izneseno pravno shvaćanje u pobijanoj odluci u suprotnosti s pravnim shvaćanjem revizijskog suda Ustavnog suda RH ili EU suda.
7. Presudom Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-1582/2021 od 4. travnja 2024. prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja u ovoj pravnoj stvari radi isplate naknade za neisplaćeni putni trošak, te je naloženo tuženici naknaditi parnični trošak, protiv koje presude je tuženica podnijela žalbu, povodom koje je Županijski sud u Zagrebu Gž R-502/2024 od 8. listopada 2024. istu žalbu prihvatio, te presudio na način da je, odbačen tužbeni zahtjev u dijelu pod točkom I izreke presude, te u preostalom dijelu pod točkom II izreke odbijen zahtjev tužitelja za isplatu naknade troškova prijevoza, te obvezao tužitelja na naknadi parnični trošak.
8. Dakle, naznačenim pravnim pitanjima tužitelj ukazuje na (eventualnu) pogrešnu primjenu materijalnog prava i povredu odredaba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP-a jer u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, time nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
9. Stoga, kako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi samo razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, valja zaključiti da to nisu razlozi čl. 385.a ZPP-a koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
10. Prijedlog je, kako je naprijed navedeno, podnesen i iz razloga navedenih u čl. 385.a st. 2. ZPP-a, pozivajući se na povredu temeljnog ljudskog prava, konkretno prava na pristup sudu.
11. Revizijski sud ocjenjuje da tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Naime, razlozi koje tužitelj veže uz povredu temeljnih ljudskih prava tiču se povrede prava na pristup sudu zajamčenog Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: EKLJP) i Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH).
11.2. Prema načelnom shvaćanju ovoga suda u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP-a, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkciju revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti (što je bila funkcija redovne revizije).
11.3. Osim toga, odredbe EKLJP i Ustava RH sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o navodima tuženice, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz sadržaja pobijane presude proizlazi da je drugostupanjski sud odgovorio na sve odlučne navode tužitelja, što je učinio ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a, dajući za svoju ocjenu detaljno navedene razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu. U tom je smislu presuda drugostupanjskog suda detaljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom niti očito nerazumnim, pa stoga sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi na upućuju na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje i pravo na pristup sudu.
12. Slijedom iznesenog tužitelju nije povrijeđeno pravo pristup sudu, na pravično suđenje i pravo na jednakost svih pred zakonom, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a valjalo odbaciti i taj dio prijedloga.
13. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda ni u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 2. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
