REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3529/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Goranke Barać-Ručević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik mr. sc. Julijano Dropulić, odvjetnik iz Ploča, Trg kralja Tomislava 5, protiv tuženika: 1. MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Sandra Wagner, odvjetnica u Metkoviću, Andrije Hebranga 6, zbog smetanja posjeda, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stale službe u Požegi poslovni broj Gž-803/2024-2 od 30. listopada 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama poslovni broj Psp-7/2024-5 od 28. svibnja 2024., u sjednici održanoj 2. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje podnošenja revizije, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stale službe u Požegi poslovni broj Gž-803/2024-2 od 30. listopada 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama poslovni broj Psp-7/2024-5 od 28. svibnja 2024., uz tvrdnju da je pobijano rješenje nezakonito.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije naznačila je pravno pitanje za koja navodi da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glasi:
„Može li sud nakon što tužitelj smanji tužbeni zahtjev raspravljati o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu ili je dužan dalje, nakon smanjenja tužbenog zahtjeva, raspravljati samo i jedino o smanjenom tužbenom zahtjevu?“
3. Kao razloge važnosti navedenih pitanja naveo je odluku revizijskog suda broj Rev- 662/2008-2 od 8. travnja 2009. u kojoj je izneseno pravno shvaćanje prema kojem „(…), nakon što je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev, sudovi su mogli raspravljati i odlučivati samo o takvom postojećem zahtjevu.“
4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
5. Prijedlog je neosnovan.
6.1. Odredbom čl. 387. st. 2. („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) propisano je da prijedlog za dopuštenje revizije mora sadržavati određeno naznačeno pravno pitanje iz čl. 385.a st. 1. toga zakona i jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka.
6.2. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je utvrdio da je u odnosu na postavljeno pitanje iznesen određeni razlog važnosti u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, međutim, shvaćanje izneseno u odluci naznačenoj kao razlog važnosti ne odnosi se konkretnu činjeničnu i pravnu situaciju jer se u ovom slučaju radi o posjedovnoj parnici, a u odluci na koju se poziva tužiteljica radilo se o tužbi radi vraćanja stečenog na temelju ništetnog pravnog posla i smanjenju, (a ne preinaci) tužbenog zahtjeva kojem se tuženik nije protivio, dok se u ovom postupku tuženici protivili djelomičnom povlačenju tužbe. Stoga naznačeno pitanje polazi i od pogrešne pretpostavke da se tuženici nisu protivili djelomičnoj preinaci tužbenog zahtjeva i da je trebalo odlučiti o preinačenom tužbenom zahtjevu.
Osim toga, iz sadržaja postavljenog pitanja te navoda iznijetih u prijedlogu proizlazi da tužiteljica prijedlog podnosi ne zato jer smatra da bi odluka revizijskog suda bila važna za jedinstvenu primjenu prava ili razvoj prava kroz sudsku praksu, već isključivo zato što nije zadovoljna odlukom drugostupanjskog suda koja ne ide u njenu korist.
8. Tvrdnje tužiteljice, kojima pokušava dokazati osnovanost (ali ne i važnost) postavljenog pitanja se u potpunosti svode na prepisivanje vlastitih, ranijih, žalbenih navoda. Ponavljanje žalbenih razloga nedvojbeno upućuje na to da tužiteljice nije obrazložila zašto bi postavljeno pitanje bilo važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a posebice razloge zbog kojih bi odluka o postavljenom pravnom pitanju bila važna za razvoj prava kroz sudsku praksu. Tužiteljica u prijedlogu uopće ne navodi, odnosno ne ukazuje na neujednačenost sudske prakse u pogledu postavljenog pitanja kojim bi se moglo opravdati podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije nego zapravo u prijedlogu samo ukazuje na navodne povrede ostvarene od strane prvostupanjskog i drugostupanjskog suda prilikom donošenja rješenja, a što u vidu ispunjenje zakonskih pretpostavki za dopuštenje revizije nije dovoljno za dopuštenost prijedloga.
9. Stoga postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te je iz navedenih razloga valjalo temeljem odredbe čl. 389.b. st. 1. ZPP-a riješiti kao u izreci.
Zagreb, 2. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
