REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-4629/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda, Katice Lučić kao predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika Giljokop d.o.o., sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe i II. okrivljenika IC, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 3. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.) i prekršaja iz čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor radnih odnosa, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, broj: Pp-744/2024 od 25. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor radnih odnosa, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odnosu na toč. I.b izreke na način da se, na temelju čl. 181. toč. 4. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13,. 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), protiv I. okrivljenika Giljokop d.o.o., Rijeka i II. okrivljenika IC,
o d b i j a o p t u ž b a
da bi protivno članku 112. st. 1. toč. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju, propustili radniku PC najranije 8 dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada, odnosno nastanka okolnosti na osnovi kojih se stječe status osigurane osobe, prijaviti tijelu obveznog mirovinskog osiguranja, već su to učinili 5. veljače 2024. u 14,22,51 sati nakon završenog inspekcijskog nadzora,
čime bi počinili prekršaj iz čl. 172. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom I. okrivljenik Giljokop d.o.o., Rijeka i II. okrivljenik IC u toč. Ia izreke, oglašeni su krivima zbog počinjenog prekršajnog djela iz čl. 229. st. 1. t. 3. i st. 2. Zakona o radu, na način činjenično opisan u izreci, za koje djelo su primjenom čl. 37. Predkršajnog zakona kažnjeni novčanim kaznama i to: I. okrivljenik u iznosu od 1.040,00 eura a II. okrivljenik u iznosu od 200,00 eura, uz pravilno upozorenje da će se u slučaju plaćanja dvije trećine izrečene kazne u ostavljenom roku, smatrati da su kazne plaćene u cijelosti, dok su zbog prekršajnog djela iz čl. 172. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, počinjenog na način činjenično opisan u izreci u toč. Ib, primjenom čl. 38. Prekršajnog zakona, oslobođeni od kazne.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni trošak postupka u iznosu od po 30,00 (trideset) eura, svaki.
3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekšajno pravnoj sankciji, u odnosu na točku Ib izreke, u kojoj su okrivljenici oslobođeni od kazne zbog počinjenog prekršajnog djela iz čl.172. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju.
4. Žalitelj u žalbi, ne osporavajući činjenicu da su okrivljenici u svojstvu poslodavca, prije pokretanja prekršajnog postupka za radnika PC, podnijeli Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje, te u korist Državnog proračuna uplatili iznos od 2.650,00 eura po osnovu uplate mirovinskog osiguranja za imenovanog radnika, ističe kako smatra da je prvostupanjski sud okrivljenicima, umjesto oslobađanja od kazne trebao dosuditi novčanu kaznu unutar Zakonom propisanog raspona, jer kazna ima i svrhu generalne prevencije.
5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
6. Žalba nije osnovana.
7. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13,. 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, međutim utvrdio je da je u konkretnom slučaju došlo do povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Naime, ispitujući prvostupanjsku presudu, ovaj sud je prema stanju spisa ocijenio kako se u konkretnom slučaju u odnosu na prekršajno djelo iz čl. 172. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, radi o presuđenoj stvari, odnosno da su okrivljenici zbog istog djela opisanog u toč. Ib izreke pobijane presude, pogrešno i nepravilno oglašeni krivima, čime je došlo do povrede materijalnog prava na njihovu štetu, pa je ovaj sud, povodom žalbe tužitelja a po službenoj dužnosti, primjenom odredbe čl. 181. toč. 4. Prekršajnog zakona, u odnosu na isto djelo odbio optužbu protiv protiv I. okrivljenika i II. okrivljenika.
9. Naime, iz stanja spisa razvidno je da je okrivljenicima u tijeku inspekcijskog nadzora a prije pokretanja prekršajnog postupka, u odnosu na ovo isto djelo, Rješenjem Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja Klasa: UP/I-11602/2401/62, urbroj: 443-02-02-11-24-1 od 12. veljače 2024. godine bilo naloženo da HZMO, za imenovanog radnika podnesu prijavu na obavezno mirovinsko osiguranje, te ujedno za istog uplate u korist Dravnog proračuna Republike Hrvatske iznos od 2.650,00 eura, po osnovu uplate mirovinskog osiguranja za istog radcnika, što su okrivljenici i učinili odnosno u ostavljenom roku su uplatili navedeni novčani iznos u korist Državnog proračuna za radnika, te o učinjenom dostavili valjane dokaze. Međutim, suprotno stavu tužitelja, prema kojem ispunjenje ove administrativne mjere, ne predstavlja presuđenu stvar, ovaj sud nalazi da se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari, a što je skladu s Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i u skladu sa praksom Europskog suda za ljudska prava, koja izjednačava sudsko i administrativno kažnjavanje ukoliko je riječ o činjenično istom djelu, a što u ovom slučaju jest budući da je iz optužnog prijedloga razvidno da se postupak vodi u odnosu na iste činjenice zbog kojih je okrivljenik već prethodno, plaćanjem naprijed citiranog novčanog iznosa kažnjen u administrativnom postupku.
10. Dakle, slijedom iznesenog, naprijed navedena upravna mjera se, prema ocjeni ovog suda, odnosi na činjenični opis radnje prekršaja iz čl. 172. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, naveden u optužnom prijedlogu, zbog čega se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari, a koje stajalište je u skladu s presudom Europskog suda za ljudska prava u slučaju I (I v. [adresa] App. no 55759/07) u kojoj je potvrđeno stajalište Suda iznijeto u slučaju P (Zolotukhnin v. Rusija, App. No 14939/03) u kojoj se također odlučivalo o povredi načela „ne bis in idem“.
11. Stoga je, po službenoj dužnosti protiv I. okrivljenika i II. okrivljenika, u odnosu na prekršajno djelo iz čl. 172. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, optužba odbijena.
12. Zbog izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci.
-
Zagreb, 2. rujna 2025.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Katica Lučić, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
