Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-7135/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog RŽ, zbog prekršaja iz članka 92. stavka 1. točke 13. Zakona o šumama („Narodne novine“ broj: 68/18., 115/18., 98/19., 32/20., 145/20., 101/23. i 36/24.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Službe šumarske i lovne inspekcije, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj: Pp-3539/2024-5 od 11. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe šumarske i lovne inspekcije i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni RŽ je, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobođen od optužbe, da bi počinio prekršaj iz članka 92. stavka 1. točke 13. Zakona o šumama, s obrazloženjem da u činjeničnom opisu prekršaja koji se okrivljeniku optužnim prijedlogom stavlja na teret, nije navedeno temeljno obilježje pa djelo, kako je činjenično opisano, po propisu nije prekršaj.

2. Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

4. Žalitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak jer djelo opisano u optužnom prijedlogu je prekršaj, a u provedenom postupku nije potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje niti su provedeni svi dokazi te citira odredbe Pravilnika o vrsti šumarskih radova, minimalnim uvjetima za njihovo izvođenje te radovima koje šumoposjednici mogu izvoditi samostalno.

5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

6. Žalba je neosnovana.

7. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da u konkretnom slučaju ima osnove za oslobađanje okrivljenika od optužbe, na temelju članka 182. stavka 1. Prekršajnog zakona, no ne iz razloga navedenih u pobijanoj presudi, već iz drugih razloga.

8. Naime, prvostupanjski sud je okrivljenika oslobodio od optužbe zbog prekršaja iz članka 92. stavka 1. točke 13. Zakona o šumama, da bi kao fizička osoba koja nije šumoposjednik u ožujku 2024., a najkasnije do 24. ožujka 2024. u šumi u k. o. [katastarska općina], posjekao stabla bagrema i graba od kojih je izradio 3,74 mᶟ trupaca bagrema, 11,10 mᶟ višemetrice bagrema, 0,53 mᶟ ogrjeva graba i oko 30 prm ogrjeva koje je traktorom i vitlom izvukao i to 3,74 mᶟ trupaca bagrema i 11,10 mᶟ višemetrice bagrema te oko 30 prm ogrjeva bagrema na šumski put u blizini navedene šume, navodeći da, iz razloga što se katastarska općina [katastarska općina] sastoji od 8.340 katastarskih čestica, sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi mjesto počinjenja prekršaja kao temeljno obilježje istog. Međutim, u činjeničnom opisu prekršaja opisanog u izreci pobijane presude nije naveden Pravilnik o vrsti šumarskih radova, minimalnim uvjetima za njihovo izvođenje te radovima koje šumoposjednici mogu izvoditi samostalno i relevantne odredbe istog, u kojima je propisana vrsta šumarskih radova, minimalni uvjeti za njihovo izvođenje te radovi koje privatni šumoposjednik može izvoditi samostalno te je, na taj način, činjenični opis djela manjkav i djelo, kako je opisano u izreci pobijane presude, nije prekršaj.

9. Naime, zakonskom odredbom članka 92. stavka 1. točke 13. Zakona o šumama je propisano da će se kazniti za prekršaj fizička osoba koja nije šumoposjednik ako postupa suprotno odredbama pravilnika iz članka 50. stavka 4. ovoga Zakona. Člankom 50. stavkom 4. istog Zakona propisano je da vrstu šumarskih radova, minimalne uvjete za njihovo izvođenje te radove koje šumoposjednici mogu izvoditi samostalno ministar propisuje pravilnikom.

9.1. Člankom 3. Pravilnika o vrsti šumarskih radova, minimalnim uvjetima za njihovo izvođenje te radovima koje šumoposjednici mogu izvoditi samostalno propisane su vrste šumarskih radova, a člankom 5. istog Pravilnika propisano je da šumarske radove iz članka 3. ovoga Pravilnika mogu obavljati izvoditelji koji ispunjavaju minimalne uvjete za izvođenje šumarskih radova i koji su prošli postupak licenciranja izvoditelja šumarskih radova.

10. Slijedom navedenog, nije dostatan opis iz izreke prvostupanjske presude u kojem nije naveden provedbeni propis, Pravilnik o vrsti šumarskih radova, minimalnim uvjetima za njihovo izvođenje te radovima koje šumoposjednici mogu izvoditi samostalno, a bez kojih odlučnih činjenica se u konkretnom slučaju ne može raditi o inkriminiranom prekršaju.

11. Dakle, predmetni prekršaj može se u konkretnom slučaju utvrđivati samo na temelju posebnog propisa, odnosno radi se o prekršaju blanketne naravi jer se prekršajna odgovornost veže uz povredu drugog propisa koji dopunjuje biće prekršajnog djela, što je izostalo u činjeničnom opisu djela u izreci pobijane presude.

12. Kako u konkretnom slučaju u činjeničnom opisu prekršaja u optužnom aktu nije naveden propis kojim se dopunjuje blanketna norma – Pravilnik, kojim se određuje biće prekršajnog djela, na taj način djelo kako je opisano, nije prekršaj.

13. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo po propisu nije prekršaj.

14. Budući da, poštujući načelo zabrane preinačenja na gore, sud više ne može promijeniti činjenični opis optužbe dodavanjem konstitutivnih elemenata konkretnog prekršaja, trebalo je odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i donijeti odluku kojom se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda, kojom je okrivljenik oslobođen od optužbe na temelju članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona, jer djelo za koje se okrivljenik optužuje, kako je opisano, po propisu nije prekršaj, međutim ne iz razloga koje je dao prvostupanjski sud, već iz razloga navedenih u ovoj presudi.

16. Zbog izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci.

-

-

U Zagrebu 2. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Jasna Momirović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.